Piše: Višnja Starešina/Slobodna Dalmacija
Priznajem, iznenadilo me da hrvatska predsjednica najavljuje tako značajnu vanjskopolitičku inicijativu tako solistički, u vrijeme kada se upravo konstituira nova hrvatska vlada. To više što su upravo njezini bivši kolege iz ministarstva vanjskih poslova: novi premijer Andrej Plenković i novi šef diplomacije Davor Ivo Stier, u Europskom parlamentu i preko Europskog parlamenta svojim inicijativama vratili BiH u fokus interesa EU-a (Deklaracija EP o BiH, amandmani na izvještaj Europske komisije o napretku BiH) i time već postavili temelj na kojem se može graditi nova hrvatska i nova europska politika prema BiH i jugoistočnoj Europi. Dakako, uvijek uz potporu SAD-a.
Nije pravo vrijeme
Istina, stanje u BiH i Crnoj Gori je na rubu ekscesa, ali to bi logičnije bilo da je predsjednica pričekala koji tjedan i s novom vladom sukreirala tu novu hrvatsku susjedsku politiku. Neobično je i da pokretanje nove političke inicijative u partnerstvu sa SAD-om hrvatska predsjednica najavljuje u jeku američke izborne kampanje, u vrijeme kada nema mjesta inicijativama na visokoj razini. A osobito me iznenadilo da hrvatska predsjednica objavljuje kako je s predsjednikom Europske komisije J.C. Junckerom, razgovarala o potrebi promjene (američkog) Daytonskog sporazuma.
Znam, mnoge je Hrvate (ali i Srbe i Bošnjake) baš ta izjava obradovala, jer taj mirovni sporazum sklopljen pod američkim pokroviteljstvom, smatraju dežurnim Pedrom, krive ga za sva svoja politička nezadovoljstva i frustracije. Ali svatko je nezadovoljan iz svojih političkih razloga i svatko bi ga izmijenio na svoj način, koji se međusobno isključuju.
Hrvati bi ga izmijenili tako da (ponovno) ostvare svoju konstitutivnost, osiguraju svoju federalnu jedinicu i poštivanje svojih prava u drugim federalnim jedinicama.
Bošnjaci bi ga izmijenili tako da institucionalno potpuno istisnu Hrvate iz (po Daytonu) zajedničke Federacije i učine Republiku Srpsku opcijom za dugoročno (demografsko) osvajanje. Srbi bi ga promijenili tako da Republiku Srpsku i formalno učine državom, zadržavši sve efekte ratnog etničkog čišćenja.
Uz to, međunarodni odnosi snaga danas su bitno drukčiji nego u vrijeme potpisivanja Daytonskog sporazuma. SAD danas nisu jedina dominirajuća sila u BiH, koja može jednostrano nametnuti izmijenjeni sporazum. Ruski predsjednik Putin i turski predsjednikErdogan uzeli su u međuvremenu svoje pakete dionica u BiH, čvrsto ih drže i žele još više.
Upravo je ovih dana Putin dodatno zaoštrio pozicije poručivši kako su se odnosi Rusije i SAD-a počeli kvariti još raspadom Jugoslavije. U takvim okolnostima, za interese Hrvata u BiH kao i za nacionalne interese Hrvatske, nije uputno pokretati bilo kakvu inicijativu za BiH izravnim zahtjevom za izmjenom Daytonskog sporazuma, koja podrazumijeva političke pogodbe nalik daytonskima. Jer pogodbe uvijek idu na račun najslabijeg.
Dakle na račun predlagača. Ukratko, niti je sad trenutak, niti je Bruxelles mjesto, niti je hrvatska predsjednica osoba koja bi trebala pozvati na izmjenu Daytonskog sporazuma. A kako je samo dan kasnije potvrdila američka veleposlanica u BiH Maureen Cormack, to nije niti politika SAD-a.
Vazali u BiH
U hrvatskoj političkoj javnosti, iz koje je BiH potpuno potisnuta, ta je epizoda prošla gotovo nezapaženo. No izjava hrvatske predsjednice o potrebi promjene Daytonskog sporazuma s osobitom je pažnjom dočekana u srpskim, osobito banjolučkim medijima.
Odmah ju je prokomentirao i srpski premijer Aleksandar Vučić, poručujući kako je za BiH prihvatljiv samo onaj sporazum koji je prihvatljiv za sva tri naroda. A velikosrpske interese u BiH danas javno zastupa Putin, koji neće dopustiti da se dira u stečevine Republike Srpske.
Istodobno razvoj slučaja Kaplan dade naslutiti da su i na bošnjačkoj strani pripreme za novu inicijativu u tijeku. Predsjednik stolačke SDA i turski akademac Salmir Kaplan, zaustavio je izbore u Stocu (12. listopada) time što je fizički napao predsjednika izborne komisije Ivana Perića, teško ozlijedio člana izbornog povjerenstva Matija Raguža i zajedno s jatacima iz SDA uništio izborne materijale.
Tjedan dana kasnije medijskom bukom i manipulacijom bošnjačka je politika od Kaplana napravila heroja demokracije, koji je zapravo namjeravao prevenirati izbornu prijevaru. A ovih dana ukazali su se pravi razlozi Kaplanove nasilničke misije: bošnjačka politika u SAD-u pokreće lobističku akciju za proglašenje dvaju novih distrikta pod posebnom upravom – distrikt Stolac – Neum i distrikt Srebrenica, uz već postojeći distrikt Brčko.
Zato je Kaplan trebao od Stoca napraviti grad – slučaj. Izdvajanje Stoca i Neuma u distrikt po posebnom upravom, uz politički zaleđeno stanje u Mostaru, u kojem zbog bošnjačke opstrukcije (nepristajanje na provedbu presude Ustavnog suda BiH) već osam godina nisu provedeni izbori, u sljedećih dvadesetak godina bi svelo hrvatske prostore u BiH na zapadnohercegovačku krpicu.
Dok se srpska i bošnjačka politika kontinuirano i tajno pripremaju za novi rasplet, političko vodstvo Hrvata u BiH se ponaša kao naizmjenični vazal Banje Luke i Sarajeva. Hrvatska politička javnost je potpuno neinformirana o zbivanjima u BiH, bez svijesti o njihovoj važnosti za stabilnost i sigurnost Hrvatske. A nisam sigurna da je i hrvatska predsjednica upućena u zamke preranog zazivanja revizije Daytonskog sporazuma.
Klemmova igra
Tu sumnju pojačava čitav niz njezinih neobičnih vanjskopolititičkih gesta i poteza posljednjih mjeseci: započeli su neumjereno srdačnom posjetom turskog predsjednika Erdogana, nastavljeni čudnovatom deklaracijom sa srpskim premijerom Vučićem, s kojom su očito povezane i inicijative Josipa Klemma, koje degradiraju hrvatske državne institucije svođenjem pitanja nestalih na razinu razgovora hrvatskih i srpskih ratnih veterana, a oslobađaju Srbiju i obavještajnu strukturu bivše JNA od odgovornosti.
Užurbani poziv za promjenu Daytonskog sporazuma tim je neobičniji ima li se u vidu politički i sigurnosno vrlo složeno i eksplozivno stanje u susjedstvu: od BiH i Crne Gore do Kosova i Makedonije.
U najgorem slučaju preuranjeno hrvatsko prizivanje promjene Daytonskog sporazuma može pomoći bosanskim Srbima da dobiju državu, Bošnjacima da osvoje svoj koridor prema južnoj Dalmaciji, Srbima da se učvrste u istočnoj Hercegovini. I da zajedno, mirnim političko-demografskim sredstvima postupno osvajaju Dubrovnik, što im 1992. – 1995. nije uspjelo oružjem.
U svakom slučaju takve nepripremljene inicijative, ne ostavljaju dojam ozbiljnosti. I to u trenutku kada je Hrvatska napokon u poziciji da u novom političkom raspletu sudjeluje kao članica NATO-a i EU-a, kada i na Pantovčaku i u Banskim dvorima ima ljude koji mogu nositi tu novu hrvatsku politiku. Bude li potreban, novi Dayton dolazi na kraju.