U ovotjednom izdanju Globusa, pod naslovom ‘Tuđman me pred smrt pitao: Hido, kome da ostavim Hrvatsku?’, objavljen je intervju s Hidom Biščevićem, novinarom i diplomatom koji je sudjelovao u važnim procesima koji su se događali na političkom i diplomatskom planu od 90-tih godina prošlog stoljeća i bio jedan od najbližih Tuđmanovih suradnika. Bio je jedan od onih u koje je prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman imao veliko povjerenje, kasnije je surađivao i s premijerom Ivom Swanaderom, a diplomatsku karijeru je završio kao glavni tajnik Regionalnog vijeća za jugoistočnu Europu u Sarajevu i veleposlanik EU u Tadžihistanu, a u jeku krize u Ukrajini radio je i za OESS.
Rođeni je Sarajlija, diplomirao je politologiju u Zagrebu, pisao u Omladinskom tjedniku i Poletu, a potom došao i u Vijesnik gdje je od 1990. do 1992. bio glavni urednik.
Republika prenosi neke od najzanimljivijih dijelova intervjua:
Često se govorilo o onoj čuvenoj karti i podjeli Bosne. Je li zaista sve bilo tako, je li Hrvatska s Miloševićem željela podijeliti BiH?
– Kada bi se moglo, najbolje bi bilo o svemu pitati Aliju Izetbegovića, ali sve što se tada događalo dobro zna i njegov sin. Dobro znaju o čemu smo pregovarali i koliko je s hrvatske strane bilo napora da se nađe neki okvir za partnerstvo i pomoć Bošnjacima. U jednom krugu pregovora bila je dogovorena, i to na prijedlog međunarodne zajednice, transformacija BiH u uniju triju republika. Srpske, bošnjačke i hrvatske. Sjedili smo zajedno s Tuđmanom i Izetbegovićem i dogovarali ujedinjenje te hrvatske i bošnjačke republike u okviru BiH. U tom je sporazumu bilo predviđeno da, u slučaju da ta unija ne bude mogla funkcionirati, ako srpska strana odluči izaći iz unije, da hrvatska i bošnjačka republika iu BiH ulaze u konfederalni odnost s Hrvatskom. To je potpisao Alija Izetbegović.
A što bi bilo da je zaista krenulo tim putem?
– Bez obzira na taj krimen riječi “podjela”, da se tim putem krenulo, BiH danas ne bi bila u stanju u kojem je danas i bošnjački muslimani i Hrvati bili bi zajedno s Hrvatskom u EU, pa možda u njoj već sreli i Republiku Srpsku. Znate, federalizacija je legitiman ‘conflict solution-alat’, a EU savršen okvir. Ovako imamo podijeljenu zemlju kioja ne funkcionira.
Kakvi su bili stvarni odnosi Tuđmana i Slobodana Miloševića?
– Ostala mi je zauvijek jedna slika, iz Rima. Kada sam donio nacrt neke izjave Tuđman-Milošević na jednoj međunarodoj konferencijji u kojoj je pisalo o “normalizaciji odnosa dviju država”, Miloševiću sam dao da vidi i parafira, a on je uzeo crno naliv pero i prekrižio “država” i stavio “dviju zemalja”. Očito to “država” bilo je ipak previše.
A odnosi Tuđmana i Izetbegovića?
– To je bio odnos toplo-hladno i Tuđmanu nikada nije bilo jasno zašto Bošnjaci ne žele iskrenu suradnju sa Hrvatima. Najteže je bilo za vrijeme pregovora u Bonnu kada se govorilo o transformaciji zemlje, padale su teške riječi, a već je bjesnio hrvatsko-bošnjački rat u BiH. Tuđman me poslao k Aliji da ga nagovorim da sjednemo i dođemo do nekog sporazuma koji je na kraju dogovoren, ali ga bošnjačka strana nikada nije provela. Koji mjesec nakon toga počinje “operacija Neretva” gdje bošnjačka Armija kreće prema moru dolinom Neretve.
Je li Tuđman zaista želio doći do Banja Luke?
– Iskreno, mislim da je jedno kratko vrijeme razmišljao. Znam da je u jednom trenutku, kada se o tome razmišljalo na valu euforije nakon ‘Oluje’ to sve stalo i Tuđman me nazvao i rekao mi da taj dan na televiziji objasnim zašto se ne smije ići na Banja Luku.
Cjelokupan intervju pročitajte u novom izdanju Globusa.
/Republikainfo.com/