Piše: Mario Nakić/Liberal.hr
Iako Hrvati često odbacuju taj epitet jer dobar dio Hrvatske geografski nije na Balkanu, ovaj narod nije imun na balkanski mentalitet. To se još jednom pokazalo nakon nedavnih presuda Haaškog suda.
Ideja Haaškog suda je bila osuditi pojedince koji su činili ratne zločine u jugoslavenskim ratovima kako bi se mogla staviti točka na “i” i krenuti dalje putem mira i prosperiteta. Dogodilo se upravo suprotno jer se na Balkanu presude Haaškog suda selektivno slave ili negiraju, ovisno o tome jesu li osuđenici “naši” ili “njihovi”. Ne kažem da u toj zbrci nema svoje prste i sam sud, možda zbog nedovoljno ozbiljnog ili iz bilo kojeg razloga pristranog pristupa, ali velikim dijelom za ove moralne prijepore i nepovjerenje u neovisnost međunarodnog sudstva moramo zahvaliti i Balkancu u nama.
Iako su osuđena šestorica visokih vojnih i političkih dužnosnika ratne Herceg-Bosne, u Haagu je zapravo izrečena presuda samom vrhu tadašnje hrvatske vlasti koja je neko vrijeme vodila politiku i potpomagala prekrajati drugu suverenu državu – Bosnu i Hercegovinu. To je de facto dosuđeno. Dakle, nisu osuđeni Hrvati niti Hrvatska, nije osuđen ni hrvatski narod u BiH, osuđen je politički vrh s glavnim akterima – Franjom Tuđmanom i Gojkom Šuškom. Osuđena je HDZ-ova politika teritorijalnih pretenzija prema BiH. Nemojte padati na fore političara koji sad pokušavaju svaliti krivnju na narod odbijajući presudu.
Reakcija premijera Andreja Plenkovića, u kojoj kaže da je presuda “apsolutno neprihvatljiva”, ide u smjeru huškanja naroda i potpaljivanja vatre. Teze o teoriji zavjere protiv Hrvata, kakve se mogu pročitati u mnogim hrvatskim medijima, na tragu su teorija zavjere o antisrpskoj zavjeri u srbijanskim medijima nakon presude Ratku Mladiću.
Hrvatski državni vrh je neko vrijeme imao teritorijalne pretenzije prema susjednoj državi, to je bila krajnje pogrešna politika. Veći dio hrvatskog naroda to nije htio, Hrvati su se našli u neželjenom ratu s Bošnjacima.
Sigurno nije hrvatska strana jedina odgovorna za te sukobe, ali zločini su počinjeni. To su stvari koje bismo trebali prihvatiti. Zašto je to tako teško?
Radije ćemo tjerati inat i selektivno uzimati haaške presude, poput slučaja kad su ratni veterani pozivali na haašku presudu generalu Gotovini dok su tražili otkaz Aleksandru Stankoviću s HRT-a, a sad odjednom haaški sud ne valja. Ako sud ne valja, možemo li onda odbaciti i presude Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću, možemo li na isti način “ne prihvatiti” oslobađajuću presudu Anti Gotovini?
Ni mediji na drugoj strani nisu u stanju realno sagledati stvari bez pretjeranih emocija i neukusnih provokacija. Portal Index kao da je jedva dočekao ovu presudu, a nakon samoubojstva generala Slobodana Praljka tek je krenulo njihovo naslađivanje. Pisali su kako je izrežirao vlastitu smrt, uspoređivali ga s nacistima i slične krajnje neukusne gadarije. Ja iskreno ne znam je li Praljak odgovoran za ratne zločine za koje je osuđen, ali postoje snimke koje dokazuju kako je vodio konvoj pomoći muslimanima u Mostaru, kako se zaratio s tadašnjim vrhom HDZ-a. Na bosanskohercegovačkoj stranici Historija.ba opisan je tijek vojne operacije “Neretva ’93” u kojoj su muslimani napali HVO i to uz pomoć snaga iz opkoljenog Sarajeva kojem su Hrvati prethodno pomagali u hrani i oružju. Čini se prezamršena situacija da jedna strana bude isključivi krivac.
Index nije ništa od toga uzeo u obzir, niti mogućnost da su pojedinci iz ove šestorke možda žrtvovani jer pravi krivci više nisu živi, nego je pokušavao objasniti Preljakovo samoubojstvo njegovom nadovnom željom da postane heroj. Iskreno, da je čovjek takav monstrum kao što tvrdite, onda bi podnio presudu bez problema znajući da će uskoro ionako biti slobodan. Čak i ako je kriv za zločine, opet nije umjesno uspoređivati ga s nacistima i naslađivati se njegovom osobnom tragedijom. Reakcija Indexa je krajnje degutantna, ali to možemo razumjeti kao ulizivanje njihovoj publici. Prema komentarima na Indexu može se primijetiti kako je većina njihovih čitatelja iz BiH i Srbije, a ne Hrvatske. Svejedno, to ne opravdava takvo huškačko antinovinarstvo.
Licemjeri iz GLAS-a Vesna Pustić i Goran Beus Richemberg odbili su odati počast “ratnom zločincu”, ali ta je stranka podržala prosvjede protiv promjene imena Trga maršala Tita, one prosvjede sa zastavama SSSR-a. Čini se da je GLAS protiv zločina samo u slučaju kad zločinci nisu komunisti.
Reakcije iz bošnjačkog dijela BiH također su tipično balkanske. I oni su se naslađivali Praljkovom smrću, čak su otišli i dalje od Indexa nabacivajući “šaljive” fore na njegov račun. Uopće ne razumijem ljude koji bi, navodno, htjeli “građansku BiH”, a nemaju ni minimum poštovanja prema mrtvima. Ovakve stvari će skroz produbiti ionako već veliki razdor između pripadnika bošnjačkog i hrvatskog naroda u BiH. To nije put u jedinstvo, to je put u nove sukobe. Nadam se da će ljudi ovaj put biti pametniji pa neće nasjesti na huškanje političara i medija.
Kao što je kolega Denis Vlašić napisao, političari u Hrvatskoj i BiH cijelo vrijeme vode gospodarski rat protiv svojih naroda, a ovakve stvari poput Haaškog suda im služe kao kosti koje bacaju gladnom puku da se za njih međusobno grize.