Piše: Kristina Spajić-Perić/Republikainfo.com
Poremećeni mozak koji je ukrao središnju figuru mostarskih jaslica ostavio nam je i poruku, „eto ukrao sam vam Isusa, a vi ste vidjeli tek za dva dana, toliko o vama vjernici“. Ili tako nekako. Iz policijskog priopćenja razvidno je da Isusovu krađu nitko nije prijavio.
Ta Isus je danas ničiji. Bog naš svačiji, a ne tražimo ga i ničiji. Tko ga želi tu je, tko ga ne želi, nema ga. Zato i Isusovo neprijavljivanje krađe šalje također snažnu poruku, upravo na Božić i upravo u Mostaru.
Gdje nam je nestao Isus. Iza šerpi sarme, ovala mesa, prenatrpanih trbuha, vidimo li ikako Isusa, nedostaje li nam. Jesmo li prijavili da ga nema, danas, jučer, cijelu prošlu godinu, cijeli život. Jesmo li ga tražili. Bismo li prijavili da nam je nestao mercedes, mobitel, novčanik. Dakako! I tražili bi cijeli dan, i mercedesa i mobitel i novčanik.
Isusa nismo prijavili. Pa se i šalimo. Kažemo u komentarima otišao nam i Isus u Njemačku. Nije da nije na mjestu i šala, ali s mercedesom se ne bi šalili, ni novčanikom, ni mobitelom. Nemojmo ni s Isusom.
Poremećeni mozak odnio je središnju figuru mostarskih jaslica. One su zemaljski prikaz Svete Obitelji, Isusovog rođenja, rođendana. Budimo ozbiljni s Isusom, prijavimo njegovu krađu i tražimo ga, svaki dan dok se ne nađe. Isus je naš.
Nemojmo ne primjetiti ili kasno primjetiti da ga nema. Nemojmo ne prijaviti njegovu krađu, nemojmo ga potom i ne tražiti, kao da nije naš.