Republika prenosi intervju Dnevnog avaza s bivšim članom Predsjedništva R BiH:
BiH u cjelini
“Mnoge članice međunarodne zajednice, posebice zemalja Europske unije, priznale su Sloveniju i Hrvatsku nakon 15. siječnja 1992., do kada je bilo odgođeno njihovo priznanje. Nakon što su ove dvije države izašle iz sastava SFRJ, SRBiH više nije mogla ostati u krnjoj Jugoslaviji.
Na prijedlog Predsjedništva SRBiH, Skupština je 15. listopada donijela Deklaraciju o suverenitetu BiH, bez zastupnika SDS-a i ostalih manjih srpskih zastupnika. Međunarodna zajednica je priznanje suverenosti BiH uvjetovala prethodnim održavanjem referenduma. Kod hrvatskog korpusa, glede suvereniteta BiH, postojala su dva nešto različita prijedloga. Međutim, pod utjecajem predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana, posebice dostojanstvenika Katoličke crkve u BiH, prihvaćen je i izglasan hrvatsko/muslimansko-bošnjački prijedlog 29. veljače i 1. ožujka 1992.”, prisjeća se Boras.
Činjenica je da su se Hrvati u vrlo velikom broju odazvali referendumu, odnosno da su glasali za neovisnost BiH. Što je bio njihov glavni motiv za to?
– Glavni motiv hrvatskog naroda u to vrijeme, i mogu kazati sve do sada, bio je taj da se održi BiH u cjelini kao neovisna, suverena i odvojena od Jugoslavije, s tim da Ukoliko Slovenija i Hrvatska izađu iz Jugoslavije, što je i učinjeno, onda ništa drugo nije preostalo ni Hrvatima ni Bošnjacima koji su u to vrijeme bili zajedno u koaliciji, bilo političkoj, bilo vojnoj.
Ipak, u to vrijeme je, na neki način, bilo poluratno…
– Da, radilo se o opstanku ne samo BiH kao države nego i o opstanku naroda, i hrvatksog i muslimanskog, odnosno, bošnjačkog. Ciljevi “velike Srbije” bili su da krnja Jugoslavija, zapravo “velika Srbija”, doseže do Karlovca i Virovitice.
Kada se međunarodna zajednica uključuje u cijelu priču, odnosno, rješavanje unutarnjeg uređenje BiH?
– Predsjedništvo SFRJ je 8. srpnja 1991., u nazočnosti predsjednika i predsjedništava republika te predstavnika europske zajednice, na Brijunima prihvatilo Brijunsku deklaraciju. Tom su deklaracijom svi sudionici sastanka, između ostalog, prihvatili pomoć zemalja EZ u procesu pregovaranja, nadgledanja dogovorenih primirja i primjenu ostalih elemenata dogovora koje su postigle jugoslavenske strane u suradnji s EZ.
Što bi se dogodilo s BiH da se međunarodna zajednica nije uključila u rješavanje unutarnjeg uređenje BiH?
– Današnja BiH kao međunarodni subjekt više ne bi postojala. Koji bi sve oblici postojali, o tome ne bih naklapao.
Situacija od Daytona do danas sve je gora
Kakvo je vaše stajalište o sadašnjem uređenju BiH?
– Generalni ciljevi Daytonskog sporazuma ostvaruju se sporo i s različitim rezultatima, praktično, bez ikakvih pozitivnih učinaka na ekonomskom planu, obnovi, zapošljavanju, smanjenju siromaštva, stvaranju uvjeta za fizički povratak svih izbjeglica i raseljenih osoba, a ljudska prava su reducirana na marginu i incidente. Daytonsko unutarnje ustrojstvo BiH uzrok su pogoršanja ekonomske situacije, što dovodi do ekspolozije socijalnih nemira, demografskog nazadovanja, prostitucije, trgovine ljudima, korupcije, gospodarskog kriminala i pljačke narodnih dobara kroz privatizaciju poduzeća.
Daytonsko unutarnje uređenje BiH ne pogoduje neizbježnim procesima praštanja, pomirenja i poštivanja. Naprotiv, pogoduje širenju straha, sumnje, nepovjerenja i mržnje u društvu. Jedan od najtežih problema što ih generira Daytonski ustav jest odgromna administracija na svim razinama – državnoj, entitetskoj, županijskoj i općinskoj. U najkraćem, situacija od Daytona do danas sve je gora”.
/republikainfo.com/