Gospodarstvo eurozone u ovoj bi godini trebalo rasti 1,2 posto, što će biti već četvrta godina u kojoj rast neće prelaziti 1,5 posto. Skroman napredak većinom je posljedica slabijih rezultata ključnih europskih gospodarstava – njemačkog i francuskog, koje se već godinama bore s visokom nezaposlenošću, fiskalnim izazovima i političkom neizvjesnošću.
Unatoč gospodarskim rezultatima koji su blago premašili očekivanja, njemačko tržište rada ne nudi razloge za optimizam. Broj nezaposlenih veći je od 3 milijuna i dosegnuo je najvišu razinu u posljednjih 12 godina.
- Trenutačno je na tržištu rada malo pozitivnih vijesti. Broj zaposlenih više ne raste, a potražnja za novim osobljem stabilizira se, ali na vrlo niskoj razini. Problem je što ne vidimo preokret u određenim sektorima, a to je prije svega industrija, proizvodnja, a sada i maloprodaja, rekla je Andrea Nahles, direktorica njemačkog zavoda za zapošljavanje.
A tu je i problem izvoza, koji pati zbog slabijeg tečaja dolara. Američka valuta na najnižoj je razini u posljednje četiri godine, pa izvoznici koji posluju u drugim valutama postaju skuplji i manje konkurentni.
- Imamo monetarnu uniju već 25 godina i euro je dobro poznat u cijelom svijetu. Želimo da on bude ključna valuta uz američki dolar, što bi također smanjilo našu ovisnost o toj valuti. Već neko vrijeme sa zabrinutošću pratim tečaj dolara, koji je dodatni teret za njemačke izvoznike, rekao je Friedrich Merz, njemački kancelar.
Brojni izazovi i u Francuskoj. Nakon dugog razdoblja političke nestabilnosti, tijekom kojeg su se izmijenila čak četiri premijera u nepune dvije godine, aktualni predsjednik vlade Sebastien Lecornu preživio je posljednje glasovanje o nepovjerenju u francuskom parlamentu, u kojem je ključna točka bio proračun.
- Dragi zastupnici, drago mi je što smo napokon donijeli proračun i što možemo krenuti dalje, rekao je Sebastien Lecornu, francuski premijer.
Unatoč tomu, glasovi nezadovoljstva francuskim smjerom dolaze i s ljevice i s desnice.
- Dubinski se ne slažemo s politikom predsjednika Macrona, politikom zaduživanja koja opterećuje zapošljavanje, javne službe i zapostavljene skupine društva, a štiti najbogatije. Proračun za 2026. nije iznimka, rekao je Stephane Peu, Komunistička partija Francuske.
- 115 dana slušali smo da nam treba proračun. Ali zašto i kakav proračun? Ovo je proračun poraza, novog kažnjavanja i produbljivanja siromaštva, kojim javne financije idu prema katastrofi, rekao je Gaëtan Dussausaye, stranka Nacionalno okupljanje.
Francuski javni dug u stalnom je porastu, predviđa se da bi bez fiskalnih reformi već ove godine mogao premašiti 120 posto BDP-a. Proračunski manjak veći je od 5 posto, a rast gospodarstva godinama je prilično skroman. Stoga, iako je proračun donosen, za optimizam u francuskom gospodarstvu nema previše razloga.