Međutim, čini se kako se zapadni Balkan dodatno “balkanizira” – odnosi Srbije i Hrvatske odavno nisu bilo gori, Makedonija je u velikoj političkoj krizi, Kosovu se i dalje prigovara velika razina korupcije i organiziranog kriminala, dok u BiH uistinu nedostaje riječi za opisati stanje, jer kriza je preblaga riječ za ono s čime godinama kuburimo.
Tako da uvjeti koji stoje pred nama očekivano još uvijek nisu ispunjeni, što je vrlo jasno i nedvosmisleno za klix.ba potvrdio i veleposlanik Nizozemske u BiH Jurriaan Kraak, kazavši kako BiH nije ispunila potrebne uvjete i nema jednoglasnosti kada je u pitanju stavljanje na dnevni red izjašnjenja o našem zahtjevu za članstvo.
– Umjetnost rokova, igranje s krajnjim rokovima je u vašoj zemlji dignuta na razinu istinske umjetnosti. Nizozemska se stoga i dalje nada kako će politički lideri ove zemlje prepoznati hitnost ispunjavanja navedenih uvjeta i da će rješavati sve otvorene stavke i sve stavke odjednom. Ono što se od njih očekuje već je jasno od prošlog prosinca, a to je da uvjere Europsku komisiju i države članice u vjerodostojnost zahtjeva. To se sada čeka, poručio je Kraak.
Uvjeti-što je to?
Ako krenemo redom, prvo valja kazati kako se reforme provode ali na papiru, a obični građani ne mogu jesti papir i živjeti samo od zraka (ili su to na listi esencijalnih namirnica koju sastavljaju bh. vlasti), pa sve dok “papirnate reforme” ne zažive u praksi od velikog napretka na tom polju nema ništa.
Prilagodba Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, prema najavama naših dužnosnika, okončati će se do kraja lipnja, ali poučeni iskustvima iz prošlosti, ne treba biti preveliki optimista. Mehanizam koordinacije je pak posebna priča – najprije je donesen na sjednici Vijeća ministara BiH za koju nitko nije niti znao da je održana, objavljen u Službenim novinama, a tek se nakon toga krenulo u usuglašavanje (?????). Reklo bi se gdje završava logika, počinje BiH.
Rješenja još nema, najavljeno je kako bi se ovaj tjedan sve moglo okončati, ali tako što je bilo najavljeno mnogo puta do sada. Ukoliko se pak sve to i dogodi, vrlo je neizvjesno hoćemo li sredinom srpnja dobiti “zeleno svjetlo” za daljnji EU put, a bez toga zasigurno nećemo.
Kao šlag na tortu dolaze svađe oko objave rezultata popisa, jer srpska strana tvrdi kako je izigrana i prevarena, pa najavljuje kako će se u budućnosti vrlo teško vratiti poljuljano povjerenje. Ono što je sigurno jeste kako bi se mnogo lakše bh. vlastodršci dogovorili da im EU ponudi određeni broj“fotelja”, jer oko takvih dogovora u BiH je rijetko kada dolazilo do većeg zastoja. Valjda je našim političarima iz nekih drugih vremena i sustava još uvijek kao kredo ostao Lenjinov poučak: “Kadrovska politika, drugovi, temelj je svake politike”. Mnogima je sigurno pojam demokracije i izbornog sustava najbliži Staljinov poučak: “Nije važno tko glasa, nego tko broji”.
Kuda ide EU?
Ono što nam ne ide na ruku jesu i sama previranja unutar Unije, koja se, logično, sve više zatvara u sebe tražeći modele izlaza iz krize. Ekonomska kriza, dužničko ropstvo pojedenih zemalja, migrantska kriza te skori referendum o izlasku Velike Britanije iz EU-a nagrizaju zdravo tkivo ove sui generis tvorevine.
O budućnosti Unije teško je nagađati, ali skeptične najave su nažalost sve češće. Još je prije nekoliko godina britanski povjesničar Niall Ferguson održao predavanje u Zagrebu, a ulazak Hrvatske u EU opisao je ovako: Hrvatska će u EU ući poslije ponoći, kada su već svi gosti pijani, a hrane je ponestalo. Prostor je potpuno uneređen, mnogi spavaju, a neki su već uzeli kapute i pripremaju se za odlazak. Na to su se nadovezali Srećko Horvat i Slavoj Žižek u svojoj knjizi “Što Europa želi?”, navodeći da ako je ulazak Hrvatske u EU moguće opisati na ovaj način, onda ulazak Srbije se može opisati kao dolazak na after-party.
Ako nastavimo istom terminologijom, onda samo možemo dodati kako BiH, u tom scenariju, stiže u praznu prostoriju nakon što party završi, u kojoj uz pokojeg pijanog gosta niti nema što drugo do ostataka hrane i pića te smeće. “Srce tame” Europe ipak, bez obzira na to što će biti sa EU, mora putom modernizacije, uvažavanja različitosti, ekonomske tranzicije jer u protivno u zemlji će ostati živjeti samo “viđeniji” članovi političkih stranaka koje “vedre i oblače” u poslijeratnoj BiH.
Svi ostali će u neku drugu, uređeniju europsku zemlju, a tamo pak, uz sve mane, vrijede druga pravila – sve po zaslugama. U uređenim europskim zemljama politički sustav je funkcionalan, utemeljen na pravu i zakonima, istinskom uvažavanju ljudskih prava i različitosti, izgrađeno je društvo jednakih šansi gdje se vrednuje obrazovanje, znanje, sposobnosti, a ne “partijske knjižice” i “tetke i stričevi”.
(Izvor: Dnevni list)