Izuzev što su Katolička crkva i kardinal Vinko Puljić, unatoč višedesetljetnom humanitarnom, pomirbenom i svakom drugom djelovanju, neizravno optuženi kao ustaški nostalgičari, a Hrvati kao ustašofili, najnovije tenzije pokazale su kako je bh. društvo, pomirba među narodima, zajedničko sagledavanje prošlosti i isto tako zajedničko preuzimanje odgovornosti – još na tako krhkim, staklenim nogama. Iako neočekivano i unatoč svim prijeporima i sukobima njihovih naroda u posljednjem ratu, potvrđeno je savezništvo Islamske zajednice i Katoličke crkve u BiH, ali i skoro prekinuto ono sa Srpskom pravoslavnom crkvom i napori na zbližavanju dvije kršćanske religije.
Izuzev što su od najave mise zadušnice za bleiburke žrtve u sarajevskoj katedrali ‘Srca Isusova’ mnogi željeli priskrbiti pokoji politički bod, i oporbene i stranke na vlasti, ovaj epilog, barem što se tiče stavova i najava nekih od najutjecajnijih aktera u ovoj polemici, imati će dalekosežne posljedice po odnose posebno sa Srpskom pravoslavnom crkvom i Jevrejskom zajednicom.
Izuzev što su Katolička crkva i kardinal Vinko Puljić, unatoč višedesetljetnom humanitarnom, pomirbenom i svakom drugom djelovanju, neizravno optuženi kao ustaški nostalgičari, a Hrvati kao ustašofili, najnovije tenzije pokazale su kako je bh. društvo, pomirba među narodima, zajedničko sagledavanje prošlosti i isto tako zajedničko preuzimanje odgovornosti – još na tako krhkim, staklenim nogama. Iako neočekivano i unatoč svim prijeporima i sukobima njihovih naroda u posljednjem ratu, potvrđeno je savezništvo Islamske zajednice i Katoličke crkve u BiH, ali i skoro prekinuto ono sa Srpskom pravoslavnom crkvomi napori na zbližavanju dvije kršćanske religije, piše Dnevni list.
Sveta Stolica podržala bh. biskupe, Finci kaže da “sve žrtve nisu iste”
Papin predstavnik u BiH, nadbiskup Luigiji Pezzuto, a pitanje koji je stav Veleposlanstva Svete Stolice Papina predstavnika u BiH, istaknuto je da Apostolska nuncijatura “u potpunosti podržava Priopćenje Biskupske konferencije BiH od 13. svibnja 2020.”.
U tom priopćenju se, za podsjetiti je, između ostalog ističe “vlastito i neotuđivo pravo Katoličke Crkve, kao što je neotuđivo pravo i svake druge Crkve i vjerske zajednice, u skladu sa zakonitim unutrašnjim ustrojem, vršiti svoje bogoštovlje, molitve i obrede i odgajati vjernike u svojoj vjeri” kao i da “prema nauku Katoličke Crkve, moliti za neku osobu ili za neku skupinu ne znači niti odavati počast toj osobi ili skupini, niti poistovjećivati se s njima, niti prihvaćati njihova politička uvjerenja, nego se molitvom, konkretno Svetom Misom preporučuje dušu te osobe ili skupine milosrdnomu Ocu nebeskomu….”.
No, nikako ne uvažavajući argumente za povod za molitvu stigle su i oštre reakcije iz Jevrejske zajednice. Tako je Jakob Finci bh. političar i diplomat, predsjednik Jevrejske zajednice u BiH, podsjećajući na brojne zločine ustaškog režima i smatrajući da se ovakva misa za žrtve nikako nije smjela dogoditi u Sarajevu, u jednom od medijskih istupa, između ostalog i kazao da “sve žrtve nisu iste” (Face TV, 9. svibnja, 2020.).
Reis Kavazović: “Muslimani u BiH ne trebaju upućivati oštrice prema kardinalu i Katoličkoj crkvi”
Reakcija reisu-l-uleme Islamske zajednice u BiH Huseina ef. Kavazovića, dana u intervjuu za Glas Amerike po mnogima je ocijenjena kao najmudrija u vrlo osjetljivom trenutku, a koji je mnoge iznenadio.
“Katolička crkva ima pravo donositi odluke autonomno i, kada je riječ o obredu, nitko joj nema pravo zabraniti bilo što. Reakcije u Sarajevu govore da je odgovornost adresirana na krivu adresu i to nije dobro. Pokrovitelj manifestacije je Sabor Republike Hrvatske. Političari u Sarajevu umjesto da adresiraju odgovornost na političku adresu, pokušavaju to izručiti Katoličkoj crkvi. Postoji politička odgovornost Hrvatske, a najlakše je sve pripisati crkvi. Zbog čega Hrvatska komemoraciju obilježava na ovakav način, ako je to upitno? Kardinal će predvoditi misu u Sarajevu i to je njegova obveza prema vjernicima. U Sarajevu se spojilo sekularno i vjersko, odnosno vjersko i političko i vjerojatno kardinal o tome nije dovoljno vodio računa”, podsjećamo na riječi reisa Kavazovića.
On je zaključio da “ni u kojem slučaju muslimani u BiH ne trebaju upućivati oštrice prema kardinalu i Katoličkoj crkvi” kao i da “u obzir ne smiju doći prosvjedi koji su najavljeni”.
“Hrvati u BiH imaju povjerenje u crkvu više nego u hrvatsku politiku. Trebamo ostati dostojanstveni…Netko vjerojatno želi da između muslimana i katolika ili nekoga trećeg, dođe do nesuglasica, ali trebamo poštivati jedni druge….I u Bleiburgu je bilo ljudi koji su vršili najgore zločine, a vjerojatno je bilo i nevinih ljudi. Ne treba od vjerskih zajednica tražiti da utvrđuju činjenice koje su trebale utvrditi države, državni sudovi i povijest. Propustili smo to uraditi na vrijeme i nije u redu sve to sada izručiti jednoj vjerskoj zajednici”.
Mitropolit Hrizostom kardinalu: Prekidamo odnose
Za razliku od Islamske zajednice u BiH, iz Srpske pravoslavne crkve, Mitropolije dabrobosanske, od mitropolita Hrizostoma pristigla je drakonska poruka kardinalu Vinku Puljiću.
“Ne možemo prodrijeti u vaše krajnje namjere i ciljeve (osim ako nas ne povrijede), ali iznenađeni smo i zaprepašteni u toj mjeri djelovanjem koje ne možemo izraziti riječima. Ovim i ovim postupkom zauvijek ste zatvorili vrata katedrale Presvetog Srca Isusova u Sarajevu za nas i naše suradnike. Devalvirali ste značenje molitvenih oktava za jedinstvo kršćana, što se ovim činom završava. Preuzeli ste odgovornost i zbog prekida naših osobnih odnosa. Ne možemo njegovati bratske i prijateljske odnose s ljudima koji se, moleći za žrtve Bleiburga 1945. godine, ispričavaju, da ne kažem slave, ustaške i domobranske pokrete, koji su nesumnjivo nacistički i zločinački pokreti i iza kojih ubijaju tisuće i tisuće nevinih žena, djeca, stariji i ljudi”, pisao je Hrizostom kardinalu Puljiću.
“Pratili smo vaša sudjelovanja na polju Bleiburg u prethodnim godinama. Slušali smo vaše govore i adrese, ali nismo reagirali, jer je to bilo daleko od nas u Bleiburgu. Ali sada, kad spuštate ideologiju Bleiburga u srce Sarajeva – poražene ustaše i domobransku stražu, ne možemo, a da ne reagiramo”, stoji u reakciji mitropolita prema kardinalu.
Prema Hrizostomu ovo je razlog za prekid i osobnih odnosa sa kardinalom Puljićem.
Schwarz-Schilling poziva na reakciju Bruxellesa
Reagirali su i brojni međunarodni dužnosnici, među njima i bivši visoki predstavnik u BiH, Christian Schwarz-Schilling. On u svojoj kolumni na Deutsche Welle pisanu na tu temu, ne dovodi u upitnost zločine koje je pričinila, kako kaže, jugoslavenska vojska prema pripadnicima ustaškog pokreta, vojnicima NDH, crnogorskim, srpskim i slovenskim naci-kolaboracionistima te civilima koji su se htjeli predati britanskoj vojsci i koji u komunističkoj Jugoslaviji nikada nisu rasvijetljena.
Međutim, inzistira da se ne smije zaboraviti od čega se oslobodilo prije 75 godine. On je čak pozivao na reakciju iz Bruxellesa, EPP-a, Katoličke crkve zbog “sve izraženijeg ‘skretanja u desno’ HDZ-a u BiH i Hrvatskoj”.
“Pozivam EPP, Bruxelles i najviše dužnosnike Katoličke crkve da se jasno pozicioniraju protiv fašizma i desno-nacionalnih snaga te da otkažu misu prije nego što bude prekasno. Mogu se samo nadati da će i bosanski kardinal Puljić prije subote shvatiti da misa za fašiste neće potaknuti pomirenje, već upravo suprotno”, zaključuje Schwarz-Schilling u svojoj reakciji.
Lovrenović: Tko je doveo ljude u nekadašnji i današnji Bleiburg
Na koncu, možda je dobro podsjetiti tekst istaknutog bh. književnika Ivana Lovrenovića iz 2016. godine. na temu Bleiburga, koji piše da “Bleiburg jest velika i važna hrvatska tema”. Podsjećamo na dio njegovog teksta:
“Ali njezino političko ritualiziranje samo može dalje umrtvljivati ionako uspavane kritičke reflekse u tzv. kolektivnoj svijesti. Jeste li primijetili da ni u jednomu od svih onih nebrojenih načina obilježavanja te istinske narodne tragedije nitko nije postavio ono neumoljivo, ono neizbježno, ono logično pitanje – pitanje uzrokâ! Kako i zašto se dogodilo? Tko je i čime doveo te ljude na polje kod Bleiburga, tko je doveo do toga da se svi ti ljudi, taj „cvijet i snaga naroda“, nađe u takvoj strašnoj situaciji – bukvalno u redu za klanje! Dok su se njegovi „čelnici“ i „časnici“, njegovi „dužnosnici“ i „doglavnici“, na čelu s onim najvišim, tzv. „poglavnikom“, izvlačili sporednim, sigurnim putovima i stazama zajedno sa svojim zlatom, svojim obiteljima i svojim ljubavnicama kao posljednji bijednici i defraudanti.
O kakvomu stanju duha i svijesti govori to da se o tomu ne govori? Da se nitko ne pita: k vragu, pa valjda je svemu tomu prethodila neka i nekakva politika, državna i nacionalna, i neki ljudi koji su je kreirali i vodili! Kakva je ta politika bila, kakvi su to ljudi bili, kako su do svega toga doveli – ne bi li bilo logično da to, a ne martirska retorika, budu temeljna pitanja, ako se žele istinske „pouke povijesti“, ako se istinski želi spriječiti ponavljanje tragedija”.
Lovrenović, nadalje, zaključuje:”Dok se komemorira Bleiburg ‘45, tko još shvaća i osjeća da se sad i ovdje, pred našim očima, također kao rezultat neke i nečije državne i nacionalne politike, u Bosni dogodio i događa svojevrstan „bijeli Bleiburg“ – gotovo ispražnjena hrvatska Bosna! Zar doista preostaje samo čekati da prođe slijedećih pedeset godina, pa da sudionici tadašnje neke komemoracije ili simpozija ili mise zadušnice utvrde kako je to druga po redu najveća tragedija hrvatskoga naroda u dvadesetomu stoljeću. I: da se o subjektivnim uzrocima ni tada nitko ne imadne hrabrosti upitati…..sve je to ostalo neosvijetljeno i nerazjašnjeno, kao mučni reziduum na dnu zatajenih obiteljskih i narodnih uspomena, a elementarni nalog glasio je, kao i uvijek: valja živjeti dalje. Pokazat će se, čak pedeset godina kasnije, kako su u životu naroda i pokoljenja opasne propuštene katarze.”
Misa za žrtve Bleiburga, jer se to zbog pandemije koronavirusa komemoracija nije mogla održati na Lojbaškom polju, biti će održana danas u 12.15 sati. Njoj će nazočiti samo 20 osoba, također zbog mjera suzbijanja pandemije, a propovijed Vinka Puljića zasigurno će dati odgovore na mnoga pitanja, ali i optužbe – jesu li one bile preoštre i ishitrene i danas osuđujuće bez suda ili utemeljene i opravdano kritičke.
(Izvor: Dnevni list)