Što o tome imaju za reći sile Zapada koje su inače u jako dobrim odnosima sa svim ovim, naftom iznimno bogatim, zaljevskim monarhijama? Ništa, gotovo ništa. Kao da postoji nekakav prešutni stav poput “nemojte njih gnjaviti, ne želimo njih nervirati, oni ipak imaju naftu”.
Da, imaju naftu, drugim riječima imaju i ogromna sredstva kojima bi mogli puno lakše riješiti ovu izbjegličku krizu od Europe koja se još nije ni oporavila od ekonomske krize. Arapske monarhije (Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Kuvajt, Katar, Bahrain i Oman) jednostavno ne mare i osjećaju kako ne moraju ništa učiniti.
Zapravo, ispravak, neke od ovih bogatih monarhija su ipak uložile svoja sredstva, ogromna sredstva, ali ne da bi pomogli izbjeglicama, već da bi ih stvorili. Zemlje poput Katara i Saudijske Arabije poslale su ogromne količine novca i oružja u Siriju za islamističke militante, naoružavajući i one najekstremnije frakcije nadajući se kako će iste silom slomiti vlast sirijskog predsjednika Bashara al-Assada kojeg preziru jer je ovaj u vrlo dobrim odnosima s Iranom, regionalnom silom koju još i više preziru jer im je rival, a tu su i religijski, odnosno sektaški razlozi.
Ogromna je sramota da zapravo nitko, bar od relevantnijih izvora, uopće ne proziva ove zemlje zbog kaosa kojeg su izazvali u Siriji i Iraku. Britanski BBC ovih dana je objavio blijedi pokušaj stavljanja ove teme u fokusu u tekstu pod naslovom “Migrantska kriza: Zašto Sirijci ne bježe u zaljevske zemlje”.
Ne, nije pogreška – u naslovu BBC teksta na kraju nema upitnika jer ovo ni nije pitanje, ovo je iznošenje pro-zaljevskih stavova, pa se tako u tekstu ističe kako Sirijci trebaju vizu za većinu arapskih zemalja. Pa što da trebaju vizu? Zar je ovo svakidašnja situacija? Zar za Europu ne trebaju vizu pa su opet ovdje?
Organizacija Amnesty International ističe kako šest zaljevskih monarhija nije učinilo baš ništa kako bi se pomoglo izbjeglicama. To je šokantno, nemoralno, neljudski i strašno. No, također je strašno da se Zapad pravi “mutav” i još jednom pokazuje kako jednostavno nema snage niti hrabrosti kritizirati niti jednu arapsku naftnu monarhiju.
Kakav li je to svijet u kojem živimo i kakve su to monarhije da su zaista tako nedodirljive, do te mjere da ih se čak ne smije ni zamoliti da pomognu, a novca imaju “na bacanje” (to i pokazuju gradeći beskorisne megalomanske projekte)?
Izgleda da nitko ne može reći istima da njihovo ponašanje nije prihvatljivo. No, to ne čudi. U Saudijskoj Arabiji i dalje odrubljuju glave ateistima, preljubnicima, homoseksualcima, vješticama i čarobnjacima (?!), pa nitko ne reagira.
Američki predsjednik Barack Obama sastao se ovog tjedna sa saudijskim kraljem Salmanom u Washingtonu. Nema kritike, samo široki osmjesi, a američki mediji pišu samo o tome kako je Salman iznajmio cijeli jedan hotel u glavnom gradu SAD-a.
Jako je to sve skupa licemjerno. Europski mediji u zadnjih nekoliko dana toliko pišu o strašnoj sudbini sirijskog dječaka koji je pronađen mrtav na turskoj obali, a ne pada im na pamet napisati tekst ili dva o tome kako zaljevske monarhije šalju oružje i novac sirijskim teroristima zbog kojih ljudi u očaju i bježe, dok u isto vrijeme ne žele nikoga primiti u svoje krasno uređene monarhije.
Gdje su aktivisti? Gdje su velike demonstracije diljem Europe pod sloganom “Dosta je, Saudijska Arabijo otvori im vrata!”, gdje li su? Nigdje, niti će ih biti jer to je očito tema o kojoj se niti treba govoriti niti pisati.
Mediji će pisati o luksuzu u jednom Dubaiju, o skupim automobilima koji se tamo voze, o eliti i sjaju… Ali nikome da padne na pamet – “čekaj malo, zašto im ovi ne pomognu, zašto bar malo ne pomognu?”. Zašto? Jednostavno je, zato jer ne moraju, zato jer ih nitko ne dira. Imaju, eto, vizni režim i to je navodno dovoljno da se o toj temi više ne bi pričalo.
U isto vrijeme Saudijska Arabija još uvijek svakodnevno zračnim napadima napada susjedni Jemen, a o tome pak više nitko ništa ne piše. Samo prije nekoliko dana deseci civila su ubijeni u saudijskom zračnom napadu. Zašto ne malo pregledati fotografije tih napada? Zašto ne otkriti nešto i o tom užasu, recimo fotografije raskomadanih dijelova tijela djece, dječaka poput onog koji je pronađen na plaži u Turskoj? Fotografije su dostupne svima, na svega nekoliko klikova na mrežama poput Twittera. No, upozorenje, raskomadano tijelo djeteta biti će još i teže izbaciti iz glave od onih jezivih scena na turskoj plaži.
No, o toj djeci nećete čitati, ta djeca nikoga ne zanimaju, politički su irelevantna jer činjenicu da Saudijska Arabija uopće aktivno ratuje ne smije se spominjati, kamoli da ubija nevinu djecu.
Što se pak tiče izbjeglica koji su stigli u Europu, dobro je da su stigli, možda tu sa srećom ipak pronađu kakav normalan život, ima dovoljno normalnih i humanih ljudi koji će im pomoći, jer živjeti u licemjernim apsolutističkim monarhijama je nešto što ne bi trebalo nikome poželjeti, naročito ne izbjeglicama iz Sirije koji su i postali izbjeglice ponajviše zahvaljujući agresivnoj i kriminalnoj politici tih istih monarhija.
(Izvor: advance.hr)