Svi ga smatraju „svojim“, podižu mu spomenike ili to namjeravaju, pa bi se moglo kazati da je kralj Tvrko I Kotromanić zajedničko bosansko nasljeđe. Motivi su, uobičajeno, različiti.
Tko je i čiji je Tvrtko I Kotromanić? Na spomeniku koji je 29. kolovoza postavljen ispred zgrade Predsjedništva Bosne i Hercegovine (BiH) u Sarajevu, piše: „Bosanski kralj Tvrtko I Kotromanić 1338.-1391.”. Gradonačelnica Benjamina Karić kaže da je ispunila obećanje – spomenik jednom od najznačajnijih bosanskih vladara postavljen je na 834-tu godišnjicu potpisivanja Povelje Kulina bana.
„Simbolika je važnija od ceremonije“, rekla je gradonačelnica, objašnjavajući da je spomenik postavljen u noći uoči ove godišnjice „kako se ne bi ometali promet i aktivnosti građana“, piše Deutsche Welle u analizi ovog zanimljivog pitanja koje je unijelo rasprave kod bh javnosti.
„Dostojanstveno i hrabro, na današnji datum, kada obilježavamo 834 godine Povelje bana Kulina, jednog od najvažnijih dokumenata bosanske državnosti i diplomacije, ovaj spomenik poklon je Grada Sarajeva građanima i građankama Sarajeva i BiH”, zaključila je Karić.
I Banja Luka hoće spomenik kralju Tvrtku I Kotromaniću
Sudeći po reakcijama gradonačelnika Draška Stanivukovića, Banja Luka se ljuti zbog „nepravde koju je načinilo Sarajevo“. U objavi na društvenim mrežama Draško Stanivuković kaže da je gradonačelnica Sarajeva „prisvojila srednjovjekovnog srpskog vladara Tvrtka I Kotromanića“. Time je, kaže Draško Stanivuković, počinjeno grubo prekrajanje povijesti.
„Tvrtko I Kotromanić je bio kršćanski vladar, službenom titulom kralj Srba Bosne, Primorja i Zapadnih strana, krunisan po obredu Nemanjića u manastiru Mileševa“, kaže banjalučki gradonačelnik.
Kako je objava javna, podložna je kritikama, a korisnici društvenih mreža odmah su primijetili da Stanivuković nije baš najkorektnije naveo titulu bosanskog kralja. Prigovaraju mu zbog izostavljanja veznika između „Srba (i) Bosne”, što mijenja značenje titule. U izvornim dokumentima, kao što je Tvrkova povelja Dubrovniku iz 1378. godine, veznik se ne izostavlja: „(…)kralj Srbljem i Bosni i Pomorju i Zapadnim stranama(…)”
Tko to tamo smanjuje Tvrtkovu Bosnu?
Uslijedile su i izjave političara pokazujući da je rasprava o Tvrtku I. Kotromaniću i svojevrstan odraz aktualnih političkih prilika u BiH, pri čemu se povijesne činjenice nerijetko ignoriraju ili selektivno plasiraju. Željka Cvijanović, članica Predsjedništva BiH, rekla je da nema ništa protiv da se spomenik „srpskog” kralja Tvrtka I Kotromanića nalazi preko puta njenog kabineta u Predsjedništvu, ali da se protivi „manipuliranju poviješću”.
Milorad Dodik, predsjednik entiteta Republika Srpska, naglašava Tvrtkovu pripadnost lozi Nemanjića i da je „u skladu s tim ustoličen u manastiru Mileševa”. „Bosna je tada bila dio pojma koji se odnosi na daleko manju teritoriju nego što je danas BiH”, kazao je Dodik.
Šta kažu povjesničari?
„Žalosno da je spomenik bosanskom kralju Tvrtku postao predmet manipulacija”, kaže ugledni bosanskohercegovački povjesničar Husnija Kamberović. On podsjeća da je Tvrtkova Bosna bila veća i stabilnija država od današnje BiH, da je Tvrtko bio bosanski kralj, a Bosna feudalna država.
„I posve je neprimjereno učitavati suvremene nacionalne identitete vladarima u 14. stoljeću. To je apsolutno nepovijesni pristup“, kaže Kamberović. Suvremene države ne mogu se poistovjećivati sa srednjovjekovnim”, kaže sugovornik DW-a, i zaključuje da političari u BiH i svojim odnosom prema Tvrtkovom spomeniku pokazuju kako bi „Bosnu najradije vratili u srednji vijek, jer im smetaju suvremene države u kojima su svi jednaki pred zakonom”.
Ni srpski, ni hrvatski, nego – bosanski!
Neosporno je da je Tvrko I. Kotromanić bio bosanski vladar koji je imao obiteljske veze sa srpskom dinastijom Nemanjića, ali i hrvatskom plemićkom obitelji Šubić. O tome u knjizi ‘Povijest srednjovjekovne bosanske države’ piše jedan od najznačajnijih srpskih povjesničara Sima Ćirković. On navodi da je Tvrtko I. Kotromanić bio bosanski ban „posredno vezan za dinastiju Nemanjića”, ali i za hrvatsku obitelj Šubić, po majci Jeleni.
„Tvrtko je pripadao bosanskoj banskoj obitelji Kotromanića, za koju je već tada vrijedilo da vlada Bosnom od njenoga postojanja”, piše Ćirković.
S tim u vidu, čini se suvišna rasprava o bilo kakvoj Tvrtkovoj „pripadnosti“, jer su pravce njegovog djelovanja – više od etničke i(ili) vjerske pripadnosti, određivali politički motivi karakteristični za vladare srednjeg vijeka – širenje vlasti i utjecaja. U povijesti je zapisano da se Tvrtko krunisao kao „kralj Srba i Bosne (…)” jer su srpske zemlje, nakon pada srpskog carstva, ostale bez vladara. To potvrđuje Tvrtkovu pragmatičnost – imao je obiteljske veze s Nemanjićima što je i iskoristio.
U Milima ili Mileševu?
U današnjem „svojatanju” kralja Tvrtka koristi se još jedna nepoznanica iz njegovog života – mjesto krunisanja. Dok se u istraživanjima u srpskoj povijesti inzistira na tome da se Tvrtko krunisao u manastiru Mileševa u Raškoj (Sandžak), opširna arheološka i povijesna istraživanja govore da je Tvrtko zapravo krunisan u Milima kod Visokog. Jedan od najzaslužnijih istraživača za razvoj ove teze bio je bosanskohercegovački arheolog Pavao Anđelić.
Gdje god da je krunisan, Tvrtko I Kotromanić se u BiH, ali i regiji, doživljava kao neka vrsta zajedničkog nasljeđa, iako kroz suprotstavljena gledišta i različita tumačenja. Tvrtkova etnička ili vjerska pripadnost u smislu tadašnje afirmacije bosanske državnosti manje je bitna. Danas, to je važno samo onima koji osobe i događaje iz davne prošlosti koriste u dnevno-političke svrhe.
Miris ljiljana
Korisnici društvenih mreža primijetili su još jedan detalj, svojevrstan bosanski paradoks – da su nekadašnji kršćanski, kraljevski simboli „ljiljani”, kao znakovi bosanske državnosti, danas prihvatljiviji Bošnjacima – muslimanima, nego Srbima i Hrvatima – kršćanima. Zato su pitali Draška Stanivukovića – hoće li sa spomenikom Tvrtku u Banja Luci postaviti i kraljev grb s ljiljanima?
Učini li to, banjalučki gradonačelnik bi se mogao suočiti s kaznenom prijavom zbog „izazivanja nacionalne netrpeljivosti ili vrijeđanja na nacionalnoj osnovi”. To je formulacija koju tužiteljstva u tom dijelu BiH često koriste prilikom podizanja kaznenih prijava zbog isticanja državne zastave s štitom i zlatnim ljiljanima pod kojom je Republika BiH primljena u Organizaciju Ujedinjenih naroda.
Tvrtko – najveća ličnost u povijesti Bosne
Na pitanje s početka ovog teksta – tko je i čiji je Tvrtko I. Kotromanić – odgovora i bosanski diplomat Slobodan Šoja. On je na svom Facebook profilu napisao da je kralj Tvrtko I Kotromanić „najveća ličnost u povijesti Bosne”. „Uspio je tijekom svoje vladavine objediniti cijelu zemlju i kanalizirati narodnu energiju u istom pravcu (…) Izuzev mudrosti, snage, hrabrosti i vještine, imao je i veliku sreću, jer je bosansko susjedstvo u vrijeme Tvrtkovog vratolomnog uspona preživljavalo teške trenutke koje je on savršeno iskoristio. Zato je Bosna bila čudo tog vremena”, kaže Šoja.
On osuđuje današnje politikante koji utvrđuju „kojem konstitutivnom narodu je Tvrtko pripadao”. „A on je naprosto pripadao univerzalnim genijalcima koji se rijetko rađaju. Suviše je Tvrtko veliki da bi se svrstavao u neke male grupe”, piše Slobodan Šoja.
Zajednička prošlost
Da je besmisleno Tvrtka svrstavati u etničke grupe, potvrđuje i filmski redatelj i direktor Bosanskog kulturnog centra Jasmin Duraković. On za DW kaže da Tvrtko I. Kotromanić, kao velika povijesna ličnost, pripada „zajedničkoj kolektivnoj prošlosti zemlje“. „On je bio faktor spajanja ljudi koji žive u Bosni i na cijelom Balkanu, ali izgleda da je puno onih koji ne žele integracijske društvene priče, nego i dalje ustrajavaju na ekskluzivnim nacionalnim konceptima“, kaže Duraković.
Stjepan (Stefan) Tvrtko I. Kotromanić već je s 15 godina postao bosanski ban. Povijest će ga pamtiti i po tome što je smirio pobunu domaćeg plemstva, ali i uredio odnose s ugarskim vladarima. Kao bosanski kralj, uveliko je proširio teritoriju srednjovjekovne Bosne koja je na vrhuncu svoje moći obuhvaćala mnoge krajeve koji danas pripadaju Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori. Povjesničari kažu da je za njegove vladavine ostvarena „politička stabilnost“ i „značajan kulturni i duhovni napredak“, što ga čini jednim on najznačajnijih vladara Bosne, zaključuje DW.
/Desk/