U registru boraca Federacije Bosne i Hercegovine skrivaju se ratni vojni invalidi koji primaju naknade na osnovu sumnjivih dijagnoza. Unatoč reviziji nisu otkriveni jer ih liječničke komisije nisu slale na nove preglede kako bi utvrdile njihovo stvarno zdravstveno stanje.
U nizu tezgi na bihaćkoj tržnici Ibrahim Hasanagić nudi svoju robu. Pozdravlja kupce koji zastanu, odgovara na pitanja o odjeći i sitnicama koje prodaje pa prebira po kovanicama, vraćajući kusur. No, Hasanagić bi trebao živjeti potpuno drukčijim životom, piše Centar za istraživačko novinarstvo (CIN).
Prema liječničkim nalazima, on je službeno slijep od 1993. godine i treba mu tuđa pomoć u svakodnevnom životu. Zbog toga je za 16 godina dobio skoro 400 tisuća maraka iz federalnog proračuna. On je jedan od ratnih vojnih invalida koji je prošao reviziju koju Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH) provodi od 2010. godine. Oko tri tisuće boraca je tijekom revizije izgubilo pravo na invalidnine jer liječničke komisije nisu prihvatile njihove nalaze o ranjavanju. Istovremeno su prihvatale sumnjive nalaze jer stvarno zdravstveno stanje bivših boraca uglavnom nisu provjeravale, iako im je to bila zakonska obveza.
„Moja obrana su papiri. Institucije su te koje će odlučiti koliko sam ja invalid“, rekao je Hasanagić novinarima Centra za istraživačko novinarstvo (CIN).
Kako je liječnička komisija prihvatila njegove papire, ne dovodeći u pitanje njihovu istinitost, tako je odbila prihvatiti papire Mostarca Seida Boškaila na osnovu kojih mu je 2005. godine određen 70-postotni invaliditet.
„Otac sam pet sinova. U najtežim trenucima odgoja moje djece mi je ukinuta ta invalidnina od 230 maraka, što mi je puno tada značilo”, rekao je Boškailo.
Ministarstvo za pitanja branitelja i invalida Obrambeno-oslobodilačkog rata FBiH je na reviziju potrošilo više od 21 milijun maraka, ali ona nije otkrila sve lažne ratne vojne invalide. Liječničke komisije Instituta za medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja (Institut) koje su sudjelovale u reviziji nisu detaljno pregledale svakog invalida, tvrdeći da im Ministarstvo nije omogućilo dijagnostiku i specijaliste koji bi to radili.
Iako je od početka revizije najmanje 150 osoba osuđeno zbog nezakonitosti pri ostvarivanju prava braniteljsko-invalidske zaštite, među osuđenima još nema liječnika koji su izdavali lažne nalaze.
Revizija bez revizije
Neobičan slučaj Ibrahima Hasanagića nije promaknuo bihaćkim ratnim invalidima. Oni su ga prijavili Savezu ratnih vojnih invalida Unsko-sanskog kantona (USK) pa je predsjednik Ale Hošić razgovarao sa Berkom Seferović, tadašnjom predsjednicom liječničke komisije. Ona mu je tada rekla da je Hasanović, prema medicinskoj dokumentaciji, ispravno ocijenjen, a novinarima CIN-a to nije htjela objasniti.
„Oni imaju priču. Ja imam dokaze“, kaže na to Hasanagić, odbacujući prijave i sumnje u invalidnost.
Njegovi dokazi su nalazi iz očne klinike u Zagrebu, ruske klinike u Petersburgu te sa Klinike za očne bolesti u Sarajevu u kojima piše da je slijep. Hasanagić je kao pripadnik Armije Republike BiH (RBiH) ozlijeđen u glavu usljed detonacije granate u kolovozu 1993. godine, ali nema medicinsku dokumentaciju o pregledu neposredno nakon ozljede. Ipak je na osnovu nalaza 2005. godine dobio rješenje o stopostotnom trajnom invaliditetu čime je stekao pravo na najvišu vojnu invalidninu i dodatke od skoro dvije tisuće maraka mjesečno. Ni klinike ni Ministarstvo nisu htjeli CIN-u dati više informacija o Hasanagiću, pozivajući se na njegovu privatnost.
Istraživački tekst CIN-a u cijelosti pročitajte OVDJE.
/Republika/