Piše: Ilija Šagolj/neznase.ba
Uvjeren sam da predsjednici HNV i HNS Marinko Pejić i Dragan Čović čak i ne komuniciraju, a kamoli da pokušaju uskladiti neke programske aktivnosti. Pa tko onda razbija hrvatsko zajedništvo u BiH?
HNS i HNV na različitim tračnicama
Iako je HNS trebao pokazati hrvatsko zajedništvo u BiH, on je poslužio samo za učvršćivanje političkog položaja Dragana Čovića koji je ponovo izabran za predsjednika i time kroz akumulaciju funkcija – predsjednik HDZ BiH, član Predsjedništva BiH i predsjednik HNS – dao do znanja da je on u njemu glavni dirigent. Međutim, sumnjam da će tako dugo i ostati. Naime, predsjednici HDZ 1990, HSP-a Herceg-Bosne i Hrvatskog pravaškog bloka – Martin Raguž, Vesna Pinjuh i Željko Koroman, jasno su dali do znanja da, unatoč Čovićeve većine u HNS, neće biti puki panegiričari. Dakle, u HNS se već dokazali kao oporbenjaci, što kazuje da će sve manje biti u službi Čovića.
Tužna je činjenica što je Čović uz sebe prigrlio Božu Ljubića, dokazanog političkog ekvilibrističara koji po potrebi mijenja političke opcije, te samo možemo zamisliti kako će taj dvojac kroz načela Deklaracije, koja nisu ništa drugo nego spisak želja bez mogućnosti njihove provedbe, i dalje manipulirati hrvatskim biračkim tijelom. Nadam se da će uskoro biti prepoznati kao vješti prodavači guste političke magle kojima je istekao rok trajanja.
Podsjećanja radi, dok HNS okuplja predstavnike i članove hrvatskih političkih stranaka, HNV je vanstranačka organizacija. Iako kažu da je HNS nadstranačko tijelo, glede političkih stranaka – njegovih sastavnica, on itekako ima političku snagu. Za razliku od HNS, HNV je bez političke snage. I dok je HNV nastao 1994. godine kad je, kako piše dr. Ivan Markešić u svojoj knjizi – Kako smo sačuvali BiH – objavljene u povodu 10-te obljetnice tog tijela, organizirali su se, kako kaže, kad je prijetila opasnost nestanku BiH, i jasno dali do znanja cjelokupnoj svjetskoj i domaćoj javnosti da su oni njezini istinski čuvari, HNS je nastao 2001. godine kad je HDZ ostao bez vlasti, a zavladala Alijansa za promjene. Dakako, inicijator osnutka HNS je bio HDZ BiH.
Rad HNS je bio kratkog daha, međunarodni predstavnici su ga okarakterizirali destruktivnim, zbog čega su i uslijedile sankcije za pojedine njegove dužnosnike, a njegovi su osnivači i sami kasnije javno obznanili da je to bio krik iz očaja na Izborni zakon koji je nametnuo Robert Barry, tadašnji voditelj OESS-a za BiH.
HNS je, u drugom izdanju, reaktiviran 2010. godine – osnutkom PLATFORMAŠKE VLADE, kad je HDZ BiH ostao bez vlasti u FBiH. Aktiviran je na ideji Dragana Čovića, predsjednika HDZ BiH i Bože Ljubića, tadašnjeg predsjednika HDZ 1990, a priključio im se i određen broj minornih stranaka sa hrvatskim predznakom. Ruku na srce, valja priznati da je HNS za sve to vrijeme bio u funkciji HDZ BiH, a i ubuduće će to biti, glede činjenice što je i na posljednjoj sjednici zauzeo dominantnu poziciju pri izboru rukovodstva. Stvoren je takav društveni ambijent u hrvatskom korpusu da svi oni predstavnici stranaka koji nisu u HNS nisu ništa drugo nego hrvatski izdajnici.
I dok HNV na HNS gleda kao separatiste koji žele podijeliti BiH i za sebe priskrbiti treći entitet, HNS na njih gleda kao na odmetnutu grupu koja se utopila u bošnjački korpus. Posebno je prema politici HDZ –HNS bio kritičar pokojni fra Luka Markešić, dugogodišnji predsjednik HNV, optužujući ih za sva zla koje su napravili Hrvatima u BiH slušajući politiku Zagreba, u čemu vidi i egzodusa tijekom i poslije rata.
Gdje god je Božo, tu je lažno ZAJEDNIŠTVO
Božo Ljubić, ‘desna ruka’ Dragana Čovića, eklatantan je primjer lažnog zajedništva. Pa samo krajnje neupućeni u politička zbivanja nisu spoznali tog političkog prevaranta. Odan samo sebi i svojim interesima umišlja da je politički čimbenik. Kroz interesno zajedništvo produžava si vijek trajanja na političkoj sceni. Nije li samo nakon osnutka ‘Devedesetke’ kao njezin predsjednik na Općim izborima nastupio kroz koaliciju ‘HRVATSKO ZAJEDNIŠTVO’ i dobili vlast u HNŽ, ZHŽ i HBŽ, da bi nakon instaliranja sebi odanih kadrova u izvršnu i zakonodavnu vlast na svim razinama, a sebi priuštio poziciju ministra prometa i komunikacija u Vijeću ministara BiH raskinuo koaliciju.
Uz to, dr. ortoped Ljubić je u zajedništvu – koaliciji sa HSP-om BiH nakon pretprošlih općih izbora to zajedništvo nakon izbora raskinuo i vratio se Čoviću, samo iz razloga što je uvidio da će mu to novo zajedništvo produžiti politički vijek trajanja. I što je danas Božo u HNS, koga on zastupa i što od njega očekivati? Ništa drugo, kao i do sada nego neku političku muljažu, u čemu je vješt do savršenstva.
Deklaracija u funkciji obmane
Deklaracija kao ključni dokument koji je usvojio HNS na posljednjoj sjednici dočekana je na ‘nož’ od političkih lidera iz RS, te DF-a, SDP-a i mnogih drugih, što samo po sebi kazuje da nema nikakve šanse za njezinu realizaciju. Svjesni su toga i njezini autori, ali je ovo bio pokušaj još jedne prevare i zamagljivanja očiju hrvatskog naroda u BiH kako su oni njegovi brižni spasitelji u zaštiti nacionalnih interesa i ravnopravnosti, a, eto, drugi im ne daju.
A Deklaracija, uz ostalo, tretira preustroj BiH koji se ne može realizirati bez suglasnosti ostalih konstitutivnih naroda i građana. No, valja napomenuti da je, za razliku od drugih političara iz RS, Milorad Dodik kazao da nema ništa protiv tog dokumenta dodavši da njezina sudbina ovisi od dogovora Hrvata i Bošnjaka, misleći pri tome na njezinu, eventualnu, provedbu samo u FBiH, iako ona tretira BiH,
„Ja lijepa vakta za onoga ko obraza nema“, riječi su Meše Selimovića, pisca svjetskog kalibra koji je spoznao dušu bosanskohercegovačkih vladara u obmanjivanju svojih građana. Nažalost, vakat je težak, a obraz se izgubio. Smatram prikladnim pridodati današnjim prilikama i riječi proroka Izahija kojeg je citirao i dr. Ivan Markešić u gore spomenutoj knjizi: „Jao onome tko zlo dobrim naziva, a dobro zlim, tko od tame svijetlo pravi, a od svijetlosti tamu, tko gorko slatkim čini, a slatko gorkim“.