Neka crknu dušmani, pa kad zaklanog gada u zemlju budu polgali, bacite bombu na njih, neka i oni vide da se drugome bogu ne smije moliti!
Jebite im darvinističke majke! Svakoga dana idite na stadione, i vježbajte, zajedno. U kolektivnom tijelu poslušan je duh! I umiljat, dakle, po defaultu, šta god vam drugi rekli.
I pustite da djeca umiru, jer svejedno je – ako daš pare, budala si jer si već dao pare za zdravstvo; ako ne daš pare, budala si jer će tako reći oni koji su tvoje pare uzeli da ih pred svima daju za bolesnu djecu, i pokažu tako kako oni daju a ti ne.
I ne idite iz ove zemlje. Ako odete, nestaće robova, nestaće onih koji moraju otplatiti sportske automobile i jahte političara, i onih na vlasti, i onih u opoziciji. A onda će oni biti tužni jer nemaju više robova. I zato ne idite nigdje.
I boli vas kurac za radnike bez posla – najvažniji je vaš bog, to biće za koje vrijedi dati sve, i koje vam je sve i dalo. Nisu vam radnici napravili pruge, fabrike, puteve, škole, bolnice, uredili parkove, izložbene prostore, parkinge, stanice – to je sve uradio bog, tako da jebeš radnike. Radnik je dobio šta je zaslužio jer je nakon teškog rada u nedostatku boga glasao za gazdu koji mu je bogu najbliži, a ne za drugog radnika, za radničku solidarnost, za istinu, pravdu i jednakost. Jebo radnika, čim je radnik, automatski je i komunista, mamu mu crvenu jebem – stalno platu traži!
I zaboravi na penzionere – tvoja starost nikada neće stići, ti ćeš biti vječno mlad, i nikada nećeš biti tako ucviljen, i željan tuđe pomoći. I ti ćeš imati bar 250 maraka penzije, vidjećeš, ti nikada nećeš u starosti ništa trebati, i zato pusti penzionere nek prebiraju po kontejnerima i neka se hrane golubovima, a ti obuci crno.
I ove bez partijske knjižice prebij, noge im polomi, s leđa! Šta oni foliraju? Da su gadljivi na vođstvo? Da misle svojom glavom, kao da iznad njih, kao izand tebe, nema boga, pa gazde – partijskog, poslovnog i onog u birtiji? Lomi bandu! Obuci crno, i udri!
A ovi s “moralom i obrazom” su najgori – zna se odakle dolaze i moral i obraz. Moral od boga, naravno, a obraz ti gazde glancaju. Malo zapljunu, ali onda odmah đonom uglancaju, tako da svi vide. Svako ko tvrdi drugačije mora biti ućutkan.
Novinari, nastavnici, profesori… ko im jebe mater usranu! Nisu to političari, pravosudni uglednici, policija koja ih čuva i koja o njima brine. To su samo novinari, nastavnici, profesori. Buntovna bagra koja bi samo nešto da zna, nešto da napiše, nešto da pročitaš. Pravog novinara ćeš prepoznati po tome što piše u poklonjene sveske i rokovnike, ne pita puno, i još manje suvislo priča i piše. Pravog nastavnika ćeš prepoznati po tome što kad ti je razredni pušta te kad god hoćeš s časa matematike, fizike, hemije, biologije, retorike, ali ti piše po dva neopravdana za svaki izostanak s vjeronauke. Pravog profesora ćeš danas prepoznati najlakše – danas su samo pravi profesori među nama, a one bagre koja te potiče na vlastito mišljenje i nuka te na postavljanje suvišnih pitanja – fala bogu dragome pa više i nema. Obuci crno, i jebi mater ovim nepodobnima.
I zapamti – te koje pojedini izdajnici nazivaju ratnim profiterima, tajkunima i rasprodavačima zemlje, to su tvoji najbliži. Čak i ako nije očigledno, sjedi i prvo malo razmisli – sigurno imaš u svom životu veoma dragu osobu koja je igrom slučaja sebi uzela društvene ili tuđe pare, a neko bi sad da ih nazivaš lopovima? Ali oni nisu lopovi, ti to dobro znaš.
Obuci crno, i odmah se sjeti kako su oni to morali uzeti, jer, da oni nisu uzeli nekome, neko bi uzeo od njih, sjećaš se kako su te učili?
I ne skidaj poveze!
Ne skidaj ulare sa svoih očiju, spaliće te svjetlo! Stavi ih, stavi omče, bukagije, poveze obespravljenim, napuštenim i zaboravljenim – oni to zaslužuju, a ti si sad jak, ti to možeš. Ovo je tvoja šansa u životu, ovo je tvojih pet minuta, ovo je tvoja zemlja, i samo tvoja zemlja!
Obuci crno, i jebi milu majku svakome ko propituje fašizam, korupciju i kriminal, jer sve što oni hoće je samo da te uznemire.
Obuci crno! Obuci crno, kao pravi četnik, ustaša, mudžahedin, fašista, nitkov. Obuci crno, ako smiješ, tajkune mali, potomče zaslužnika, obuci crno da te prepoznam na ulici, da ti šapnem nešto… mamu li ti jebem!
Komentar čitaoca BUKA portala na tekst Milovana Matića Pocelo-je-sa-bosnjacima-a-danas-svi-mi-nosimo-svoje-bijele-trake