Zašto mostarski aerodrom propada iako se u njega neprestano ulažu velika proračunska sredstva je pitanje koje se godinama u javnosti postavlja bez jasnog odgovora, a za portal Klix.ba otvoreno je odgovorio ekonomski stručnjak Vjekoslav Domljan.
Kao vrsni poznavatelj problematike, koji je 2015. i 2016. godine ispred UNDP-a vodio izradu Strategije razvoja Grada Mostara za period od 2017. do 2027. godine, Domljan je za Klix.ba otvoreno kazao kako je razlog propadanja mostarskog aerodroma vrlo jednostavan, a po njegovim riječima je to – nerad i nepoštivanje usvojene Strategije razvoja koja je od 2016. godine samo mrtvo slovo na papiru.
“Stvar je vrlo prosta. Imate Međugorje i ako ništa drugo, trebalo bi imati putnika okoprilike koliko ima i Lourdes, dakle oko 450 tisuća godišnje, samo po tom osnovu. Pored toga postoje druge stvari, turizam, poslovni kontakti i Sajam u Mostaru kojim se hvale. Postoji mogućnost i da bude rezervni aerodrom za Međunarodni aerodrom Sarajevo i po toj osnovi može se jako puno postići u odnosu na ovo što je sada, a što je zastrašujuće, jer nisu u stanju srušiti ni komunistički rekord od prije rata. Dakle, ne radi se, prosta je stvar. Treba Aerodrom Mostar dati pod koncesiju i nema drugog rješenja, a to je u Strategiji Grada Mostara 2017.-2027. napisano. Ali nažalost to je mrtvo slovo na papiru, kao manje-više sve kod nas” kaže Domljan.
On je o ovoj problematici govorio u više navrata i čak je u svojoj knjizi “Put u zaposlenost” napisao tekst “Čudne luke od Mostara grada”, i kako kaže,” umorio se govoriti o problemu kad ljudi koji su odgovorni rješenja ne žele čuti”.
“To je zaista neshvatljivo da netko tko ima tržište od 400 tisuća ljudi, svake godine priča kako će biti nova linija, ali ono što se dešava svake godine je samo novo zahvaćanje u proračune što Grada Mostara, što Kantona, što entiteta, što države i ta priča traje već 25 godina”, iskreno će Domljan.
U sve to vrijeme s koncesijom se u Mostaru nije ni pokušalo iako je kao jedino rješenje napisana i usvojena prije sedam godine u razvojnom dokumentu Mostara, dok je kako tvrdi Domljan realizirana koncesija u prištinskom aerodromu dogurala do dva milijuna putnika i pokazala da je to model za cijeli Balkan, uvjeren da bi njime Mostar ostvario minimalno pola milijuna putnika bez ikakvih problema.
Podsjeća da Grad Mostar ima 88 posto vlasništva nad mostarskim aerodromom, dok je 12 posto u vlasništvu zagrebačkog aerodroma i da prema tome Grad Mostar kao većinski vlasnik nema nikakve zapreke da svoj razvojni dokument realizira.
Zašto to ne radi, pitanje je koje upućuje na političke igre koje ne vode javnom dobru.
“Naša javna politika uopće ne vodi javnom dobru i to znamo u svim aspektima, pa tako i u ovom. Tako da ovo ništa nije iznenađujuće, samo je dokaz više i ništa drugo”, kaže Domljan, navodeći kako ne postoji opravdanje zašto mostarski aerodrom 25 godina vidno propada.
“Samo da bude rezervni aerodrom za Sarajevo”, kako tvrdi, “imao bi 150 tisuća putnika godišnje što bi bilo dobro i za oba aerodroma”.
“Time bi”, kako pojašnjava, “Sarajevo bilo sigurnije za ljude koji polijeću i dolijeću i u najgorem slučaju sat i pol vremena mogu izgubiti i ništa više. Tada bi puno više ljudi dolazilo u Sarajevo što bi odgovaralo bh prijestolnici, a kad bi se dogodila maga letovi bi se preusmjerili u Mostar koji bi pored hodočasnika imao i putnike iz Sarajeva”.
Dodaje kako je vodio izradu Strategiju razvoja grada Mostar ispred UNDP-a, te da postoje dva projekta Europske unije za razvoj mostarskog aerodroma koje je sagledao i da su svi dokumenti dati Gradu Mostaru i ne može shvatiti da je sve to zanemareno.
Međutim, čelni ljudi 25 godina najavljuju i otkazuju kojekave letove oslonjeni na proračune sa svih razina vlasti i povećavaju broj zaposlenih, koji bi uskoro mogao biti veći i od broja putnika.
Prema tome nakon brojnih propalih pokušaja za uspostavu letova, posljednje propadanje zračne linije Mostar –Dusseldorf koje se pravda nedovoljnim brojem zainteresiranih putnika je teško prihvatiti kao i činjenicu da Hercegovci iz Mostara ne žele letjeti u evropske gradove.
Da se nešto čudno dodađa s mostarskim aerodromom smatra i dugogodišnji novinar Fazlija Hebibović koji je prije rata bio stalni dopisnik beogradske Politike Express iz Mostara.
Hebibović se dobro sjeća da interes putnika nije bio upitan ni 80-tih godina, kad je JAT uspostavio liniju Mostar-Beograd-Zagreb i da su avioni uvijek bili puni.
“Tada nije bilo ni Međugorje turistima u svijetu poznato kao sada, niti je dijaspora bila jaka kao danas. Pored toga s obzirom na ubrzani tempo života koji zahtjeva i brži način putovanja zaista je neshvatljivo da se iz Mostara ili u Mostar ne želi putovati avionim”, zaključio je Hebibović za Klix.ba.
/Desk/