Piše: Bruno Šimleša/Jutarnji list
S druge strane, o mnogim temama imam vrlo čvrsto mišljenje i trudim se navesti razloge i argumente. Ne smatram da svi moraju misliti poput mene niti da je moje mišljenje jedino ispravno. I to je antihrvatski od mene jer naš javni diskurs baš i nije poznat po kvalitetnom sučeljavanju argumenata. Prije je poznat po jeftinom sučeljavanju neistomišljenika. Koji su također, često, jeftini. No to je tema za neku drugu kolumnu…
Recimo, kako se sada bavimo raznim pločama, imam vrlo čvrsto mišljenje o besmislenosti trošenja vremena, energije i novca na mijenjanje nekakve ploče s nekakvim imenima. S druge strane, smatram sramotnim pokušaje procjenjivanja koliko je ustaški pozdrav doista ustaški. Jer ne postoji bezopasna doza ustaštva. Nije ni čudo da je gosp. Nitko najpopularniji političar. Ali bolje i to nego neki nitkov.
E sad… kako nas krajnje desna scena već godinama uvjerava da može izvesti ono što je razumnim ljudima krajnje nepojmljivo, valjda je moguće i staviti crvenu mašnu na neku ploču i urlikati od ljepote tog čina. Razumijem da je to krasan svadbeni poklon i potpuno je nejasno kako se toga dosad nitko nije sjetio. Pa koja mlada ne bi bila presretna kad odmota veliki pravokutni paket i ugleda ploču s imenom čovjeka kojeg mladoženja ne podnosi. Ima li išta romantičnije?
Dakle, takvo trošenje vremena, energije i novca smatram besmislenim, pa čak i nakaradnim jer imamo osjetno važnijih stvari. Npr. mogli bismo osnovati nove obiteljske centre i roditeljima pomoći u odgoju djece.
U utorak sam poslije škole otišao s kćeri u park. Hvatali smo zadnje zrake sunca i hrpa je djece bila vani s roditeljima. Bilo je i dosta starije djece bez roditelja, starijih od deset godina. I baš je jedna grupa starijih cura maltretirala mlađe cure među kojima je bila i moja kći. Vrijeđale su ih, snimale mobitelom, gađale komadima kore s drveta… Jer mogu. Jer im nitko nije rekao koliko je to ružno i jer ih roditelji nisu držali odgovornima za takvo ružno ponašanje pa su klinke zaključile da je to cool.
Rječnik koji su koristile te desetogodišnjakinje je bio… Ajme, majko… Da se slediš od nehumanosti… Baš na razini jadnih internetskih komentatorčića kojima je vrhunac dana kada nekoga mogu pošteno opsovati, uz obavezno ignoriranje pravopisa. Čim sam primijetio što se događa, došao sam do starijih cura i rekao da prestanu s glupostima, nakon čega su otišle. No nemam nikakvu iluziju da se sutra neće ponoviti apsolutno isto. Maltretirat će nekoga jer mogu. Jer ih nitko nije naučio drugačije.
I zato mi se fućka i za vražje ploče s natpisima trgova, kao što mi se živo fućkalo za školske kute jer one neće promijeniti ništa važno. Radije nam osigurajte edukaciju. Pomognite roditeljima djece koja misle da je cool vrijeđati druge. Osigurajte stručnjake koji će djevojkama objasniti da ne moraju izgledati kao čačkalice da bi bile privlačne. Ma zapravo, roditeljima treba pomoći u brojnim izazovima odgoja. Tako da oni pomognu djeci.
I zato bi bilo pametno da svi iz stranke Nitko obnove i osnaže obiteljske centre u kojima će roditelji primiti kvalitetnu stručnu pomoć. Pomognite nam razviti zdravu društvenu svijest da shvatimo da je u redu ponekad potražiti stručnu pomoć. Naime, ako nam nešto ne valja s automobilom, odmah ćemo otići automehaničaru. Ali ako imamo problema u odgoju, mnogi smatraju da je sramota potražiti pomoć. Zašto ne biste tu usmjerili svoju energiju?
Ma možete izgraditi i koji vrtić jer priča se o milijunima potrebnim za promjene svih nepoćudnih naziva ulica i trgova. Ma i gradnja brane za lijene dabrove bolja je ideja od trošenja vremena i energije na te ploče. Gradnja sljemenskih vikendica za skakavce je bolja ideja. Sve, baš sve što ima ikakve veze sa sadašnjošću bolja je ideja od tog kontinuiranog poniranja u prošlost da bi se opravdala krajnja nesposobnost snalaženja u sadašnjosti. Prošloljupce ostavite u prošlosti, gdje i zaslužuju biti! A nama pomognite sa sadašnjošću. Onda biste možda bili Netko!