Na postavljeno pitanje autor The Washington Posta Ishaan Tharoor pokušava dati odgovor. Autor navodi da na dnevnom svjetlu stvari ne izgledaju puno bolje za politički establišment u Italiji, prenosi Radio Slobodna Europa.
Nakon što su birači dodijelili zapanjujući broj mandata dvjema populističkim partijama, najveći gubitnici su Matteo Renzi i Silvio Berlusconi, dva bivša premijera koji su vodili nekadašnje dominantne talijanske partije lijevog centra i centralnog političkog bloka.
Autor navodi da je Berlusconija zasjenio desničarski lider Mateo Salvini, čija bi antiimigrantska stranka protiv Europske unije sada mogla biti većinski partner u bilo kojoj potencijalnoj desničarskoj koaliciji.
Kolumnist The Washington posta ocjenjuje da je sada moguće mnoštvo permutacija, uključujući i spomenutu desničarsku koaliciju ili čak savez populističkih partija.
Raste trend nepovjerenja u stranke ljevice
Šef berlinskog ureda europskog vijeća za vanjske poslove Josef Janning navodi da se demokratska partija Italije pridružila redovima europskih lidera, koji su pretrpjeli nekoliko velikih poraza u zemljama u kojima su nekada bili politički titani.
“Tradicionalne strukture političkog poravnanja u Europi se urušavaju. Započeo je u manjim zemljama. Ali sada vidimo da se to svugdje događa”, rekao je Jenning.
Autor, ujedno, podsjeća na slične primjere poput Nizozemske, Francuske, Njemačke, prenoseći riječi autora Tonya Barbera za Financial Times.
“Milijuni birača žele zaštitnu državu blagostanja i ljuti se na nesigurne poslove, socijalnu nejednakost i neukrotičnu globalizaciju. Problem je u tome što mnogi birači jednostavno ne vjeruju u centar.”
Neki tvrde da se oni, koji zagovaraju liberalne vrijednosti, moraju više čuvati od nacionalističkih osjećanja.
Italija veliki izazov za EU
Glasanje na izborima u Italiji bilo je očigledno odbacivanje tradicionalnih stranaka i nacionalnog rukovodstva. Iako se populističke stranke s najbrojnim glasačkim tijelom razlikuju po mnogo čemu, obje imaju namjeru bojkotirati euro i podršku migrantima te podijele teorije zavjere oko bankara, cjepiva i napada 11. rujna, piše The New York Times.
Nedostatak konačnog pobjednika ili očigledne koalicije najavljuje dug proces u formiranju najvjerovatnije nestabilne vlade.
Stranka s najviše osvojenih glasova bio je Pokret pet zvijezda (M5S) s oko 32 posto glasova. Okorjeli liberali, progresivci, euroskeptici te drugi razočarani glasači formirani su prije nešto manje od 10 godina. Ovaj politički pokret osnovao je komičar Beppe Grillo, a sada je predvodi 31-godišnji propali student Luigi Di Maio.
Sljedeća je bila desničarska liga (bivša Sjeverna liga) koju je predvodio 42-godišnji Matteo Salvini. Obožavatelj Marine Le Pena i Donalda Trumpa, obećao je između ostalog “čišćenje” Italije od migranata, za njega prijeteće sile. Najveći udarac pretrpjela je pak Demokratska stranka, koju je predvodio Matteo Renzi, nakon čega je odlučio podnijeti ostavku na mjesto lidera stranke.
Kako god, jasno je da je pred talijanskom vladom težak period kako bi zadovoljila očekivanja glasača te da se suoči sa stvarnim ekonomskim problemima u Italiji, uključujući najveći javni dug u Europskoj uniji i visoku nezaposlenost mladih.
Italija sada predstavlja veliki izazov za europski projekt, koji je već pogođen glasanjem za Brexit u Britaniji, situacijom u Poljskoj, Mađarskoj te drugim zemljama istočne i središnje Europe. Obećanje o nestabilnosti i nesigurnosti bez sumnje se proslavlja u Kremlju.
Podsjetimo, Pokret pet zvjezdica i Liga su se protivili sankcijama unije za Rusiju.
Italija vjerovatno neće napustiti Uniju ili odbaciti euro, ali vlada koja nije naklonjena niti jednom niti drugom predstavlja glavobolju za Brisel i dublju integraciju koju zagovaraju predsjednik Francuske Emmanuel Macron te njemačka kancelarka Angela Merkel.
Da će ovakva talijanska politika zadati glavobolje Euroskoj uniji piše i britanski The Guardian. List navodi kako Italiju čeka period političke nestabilnosti nakon nedjeljnog glasanja.
Ovakav izbor glasačkog tijela pokreće pitanja ne samo o sposobnosti Italije da nastavi domaće reforme, nego i u odnosima s Europskom unijom.
(Izvor: RSE)