” Imao sam tada 31 godinu i gledao sam masovno prolijevanje krvi po našoj prekrasnoj zemlji. Kada sada gledam unatrag i razmislim o tome nitko od nas nije trebao preživjeti te strahote. Jedini tko nas je spasio bio je sam Bog. Kada je došla vijest o Daytonskom sporazumu sve su nas, kao zbog odmazde, prebacili u Haag. Proveo sam skoro 9 godina u sobici, a u ruci jedino što sam imao je bila krunica. Molio sam se Bogu i dan po dan, tijekom svojeg suđenja, sve sam mu postajao bliži. Osjetio sam kako me Gospodin čisti, a rešetke na mojem prozoru polako su nestajale – ispričao je večeras Dario Kordić svoje svjedočanstvo u kino dvorani Forum u studentskom domu Stjepan Radić, izvjestio je 24sata.hr.
Skup su pokrenuli don Damir Stojić, koji je tamo bio kao slušatelj, i Studentski pastoral.
Nakon što je haški sud Kordića proglasio krivim osuđen je na 25 godina zatvora, a oslobođen je 2014. godine nakon što je dvije trećine kazne odslužio u Austriji.
Sam skup započeo je s dvije pjesme nakon čega je Kordić započeo svoj govor, tijekom kojeg je rekao kako se suočio s trenucima najveće patnje tijekom 17 zatvorskih godina, kako je ondje susreo Boga koji ga je promijenio te kako je iz njega crpio mir i snagu.
– Prošlo je skoro 20 godina od kada sam doživio svoj drugi rođendan. To je dan kada je započelo moje suđenje. Tu noć probudilo me svjetlo u tri ujutro koje nije bilo s ovoga svijeta. Čuo sam glas koji mi je rekao: ‘Dragi moj sine, prepusti sve u moje ruke’. Osjetio sam kako mi se srce napunilo. Kleknuo sam, pomolio se i izrekao gospodinu svoje da – svjedočio je Kordić.
Skoro pred kraj njegovog govora u dvoranu je ušlo nekoliko nepoznatih studenta koji su razvili transparent i počeli vikati kako je Kordić ratni zločinac. No, ubrzo im je transparent oduzet, a studenti su pobjegli, izvješćuje 24sata.hr.
Kako nadalje izvješćuju i ostali hrvatski mediji, na tribinu su upala i četiri aktivista koji su počeli skandirati „ratni zločinac“ te su nosili natpis „Dario Kordić – ratni zločinac.“ Na takav potez aktivista žustro su reagirala publika, a nekolicina je nasrnula na njih i izbacila ih iz dvorane. Moderator je krenuo smirivati situaciju dok je Kordić rekao „Bože oprosti im, ne znaju što rade.“ Kordić je rekao kako se moli i za dobronamjerne i nedobronamjerne.
Ljevičarski aktivisti smatraju da je apsolutno neprihvatljivo da se nekome poput Darija Kordića daje prostor u jednom studentskom domu. Jedan od prosvjednika misli kako ne bi trebalo biti mjesta za Darija Kordića na teritoriju Sveučilišta.
„Umjesto da profesori, akademici i književnici drže predavanja, drže ih osuđeni ratni zločinci koji kroz opaske i viceve relativiziraju što su napravili“, rekao je aktivist. Kaže kako nitko u publici nije bio spreman pitati Kordića o zločinima za koje je osuđen. Zato su se, pojašnjava, mobilizirali da ukažu na taj problem. Njegov kolega kaže da je to izjava kojom se daje do znanja da se ne može tek tako promovirati ljude poput Kordića.
Za podsjetiti je da je presuda Dariju Kordiću od 25 godina zatvora veća je od presuda Momčilu Krajišniku, predsjedniku Narodne skupštine Republike Srpske i Mili Mrkšiću za Ovčaru, te puno veća od presude Veselinu Šljivančaninu, također za Ovčaru. Kritičari smatraju da je, s obzirom na težinu optužbi što se Kordiću stavljaju na teret i oskudnosti dokaza, presuda Haaškoga suda paradoksalna.
Cjelokupna presuda temelji se na iskazu svjedoka, čiji je identitet zaštićen. Prema tome svjedočenju, Kordić je bio nazočan na sastanku političara koji su odobrili napad 16. travnja 1993., što je rezultiralo teškim zločinom nad Bošnjacima u Lašvanskoj dolini.
/Republikainfo.com/