Kandidacijski status ne treba podcjenjivati, to je velika šansa za BiH. Ovako Johann Sattler, šef izaslanstva Europske unije (EU) u BiH komentira odluku Vijeća za opće poslove EU koje je 13. prosinca odobrilo BiH status zemlje kandidatkinje za punopravno članstvo u EU. “Vidjeli smo neke pomake u BiH, ali trebamo biti iskreni i kazati da su brojni drugi faktori pomogli davanju pozitivnog mišljenja za BiH, prije svih ruska agresija na Ukrajinu”, kazao je Sattler za Radio Slobodna Europa (RSE). Konačnu odluku danas treba donijeti Vijeće EU-a koje je sastavljeno od šefova država i vlada. Ako se to dogodi, BiH čeka mnogo posla na daljnjem putu ka EU, piše Radio Slobodna Europa (RSE).
Što nakon kandidacijskog statusa?
Put ka Bruxellesu traje od 1997. kada je EU pružila BiH mogućnost korištenja bescarinskog izvoza. U srpnju 2008. je potpisan Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, a dvije godine kasnije je ukinut vizni režim. U veljači 2016. BiH je podnijela zahtjev za članstvo u EU, a u svibnju 2019. Europska komisija definirala je 14 ključnih prioriteta koji se trebaju ispuniti prije početka pregovora o punopravnom članstvu.
Ako BiH danas, 15. prosinca, dobije status kandidata, treba otvoriti pregovore i ispuniti uvjete koje će pred nju postaviti Europska komisija. To znači da će BiH trebati prilagoditi zakonodavstvo, ekonomiju i općenito društvo sa članicama EU-a prije punopravnog članstva. Zemlje na putu ka EU imaju pristup europskim sredstvima koja se dodjeljuju na osnovu projekata s kojima aplicira svaka zemlja.
“Kad govorimo o kandidacijskom statusu, nema posebnih fondova koji dolaze s tim, ali brojni fondovi su već tu i mi danas u BiH imamo problem s korištenjem postojećih fondova”, kazao je za Sattler za RSE.
Na pitanje dolazi li više novca sa statusom kandidata, Admir Čavalić, profesor ekonomije na Sveučilištu u Tuzli, kaže:” Neizravna korist je pretpostavka rasta izravnih stranih investicija, prije svega iz zemalja članica EU, unaprjeđenje financijske, tržišne i druge stabilnosti u zemlji, veći broj turista, moguć dolazak nekih tvrtki i slično”.
On smatra da se kandidacijskim statusom unaprjeđuje ugled zemlje.
Istovremeno, Adi Ćerimagić, analitičar Inicijative za Europsku stabilnost iz Berlina, naglasio je da kandidacijski status ne donosi puno benefita.
“Novina je što će BiH biti u mogućnosti, recimo, neformalno sudjelovati sastancima Vijeća ministara vanjskih poslova EU. Status smo dobili na osnovu neke geopolitike”, kazao je Ćerimagić za RSE.
Ćerimagić kaže kako su europski fondovi i do sad bili otvoreni za sve zemlje – i one koje su imale status kandidata, poput Sjeverne Makedonije, one koje su otvorile pregovore, poput Srbije i Crne Gore, kao i one koje su bile potencijalne kandidatkinje za članstvo gdje spadaju BiH i Kosovo.
“Zemlje se moraju boriti za svoje projekte. I tu nema veze je li zemlja kandidat ili ne, već je bitno imate li strateške dokumente i projekte koje kandidirate”, rekao je Ćerimagić za RSE.
Kao pozitivan primjer Ćerimagić ističe strategiju razvoja transportnog sustava koja je usvojena 2016. godine na razini BiH. Na osnovu ovog dokumenta, BiH je od 2018. do 2020. godine dobila gotovo 315 milijuna eura za gradnju novih i sanaciju postojećih (auto)cesta i željezničkih pruga.
Kao negativan primjer, on ističe sektor poljoprivrede gdje BiH nema strateški dokument i instituciju preko koje bi poljoprivrednici iz BiH mogli uzimati novac iz EU fondova. BiH nema državno ministarstvo za poljoprivredu, jer je ova oblast na razini dva entiteta, Federacije BiH i Republike Srpske, i deset kantona unutar entiteta Federacija BiH.
Koliko je novca EU namijenila za BiH?
EU je najveći pojedinačni donator u BiH. Od 1996. godine i završetka oružanih sukoba, EU je uložila više od 3,5 milijardi eura u poslijeratnu obnovu i različite projekte. Za BiH je od 2014. do 2020. godine iz europskih fondova namijenjeno oko 552 milijuna eura, od čega oko 315 milijuna eura za transport. Taj novac je rezerviran na osnovu projekata s kojima je BiH aplicirala.
Od toga, 9,1 milijun eura namijenjeno je za razvoj i projekte civilnog društva, a deset milijuna eura za Regionalni stambeni program kojim se treba riješiti pitanje izbjeglica i interno raseljenih osoba iz BiH.
Za obnovu nakon poplava 2014. godine izdvojen je 51 milijun eura.
Ostatak novca je namijenjen, između ostaloga, za reformu javne uprave, unaprjeđenje rada pravosuđa, te procesuiranje korupcije, organiziranog kriminala i ratnih zločina, reformu obrazovnog sustava, tržišta rada te mjere u oblasti migracija.
Riječ je o IPA programima i fondovima (instrument za pretpristupnu pomoć) koji su razvijani u tri ciklusa.
Putem Europske investicijske banke (EIB), EU je osigurala i više od 2,4 milijarde eura povoljnih kredita za BiH od 1999. godine. Više od 12.000 studenata, nastavnika i profesora sudjelovalo je u programima razmjene od 2014. do 2020.
Koliko su zemlje regije povukle iz EU fondova?
Srbija je dobila status kandidata za članstvo u Europskoj uniji 1. ožujka 2012. godine. Od 2014. do 2022. godine EU je osigurala oko 1,5 milijardi eura bespovratnih sredstava za tu zemlju. Crna Gora je kandidatkinja od 2010. godine. Od 2014. do 2020. godine iz europskih fondova je za Crnu Goru namijenila oko 280 milijuna eura.
Za Sjevernu Makedoniju, koja je kandidat od 2005. godine, EU je u istom periodu namijenila oko 608 milijuna eura bespovratnih sredstava. Kosovo nije kandidat za članstvo u EU, a iz EU fondova je za projekte u toj zemlji namijenjeno oko 602 milijuna eura.
Članstvo u EU je najbrže dobila Finska koja je ušla nakon tri godine pregovora, Španjolska je čekala 24 godine, a posljednji primjer je Hrvatska koja je devet godina nakon što je postala kandidatkinja, postala punopravna članica u ljeto 2013. godine, piše RSE.
/Desk/