Dan državnosti BiH obilježava se svakog 25. studenoga. Samo u Federaciji BiH i Distriktu Brčko, bez Republike Srpske. Na taj dan 1943. godine, na prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a (Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine) u Mrkonjić Gradu usvojena je Rezolucija tog tadašnjeg najvišeg zastupničkog i zakonodavnog tijela BiH, u kojoj je izražena odlučnost naroda BiH da njihova zemlja, bude zbratimljena zajednica u kojoj će biti osigurana puna ravnopravnost svih, te ravnopravnost Republike BiH unutar jugoslavenske federacije, s povijesnim granicama koje su datirale još iz vremena srednjovjekovne Bosne. Smatra se da su upravo tada postavljeni temelji za suvremenu BiH.
Ovim aktima izražena je odlučnost naroda BiH da “njihova zemlja, koja nije ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska, nego i srpska i muslimanska i hrvatska, da bude zbratimljena zajednica u kojoj će biti osigurana puna ravnopravnost svih Srba, Muslimana i Hrvata.
Ideja ZAVNOBiH-a je ugašena
Na žalost, iako se mnogi i danas zaklinju na vjernost ovoj ideji, ona se sve više gasi i sada je samo perfidni politički folklor na koji se pozivaju političari većinskog naroda u BiH, bez iskrene namjere. Ali, kako bi do kraja bilo jasno, slično bi se ponašali i predstavnici bilo kojeg drugog većinskog naroda u BiH kada bi imali komfor većine.
Srbi u Republici Srpskoj, ostali po potrebi popunjavanja nacionalnih kvota
Srbima je Daytonom ekskluzivno osiguran “njihov” dio BiH, osvojen u prošlom ratu i skoro očišćen od Bošnjaka i Hrvata koji su protjerani. Taj etitet zove se Republika Srpska, što je jasna poruka tko na isti polaže ekskluzivno pravo.
To je također nevjerojatan ustupak i nagrada međunarodne zajednice za pričinjenu agresiju i genocid zbog koje su na, međunarodnom sudu u Haagu, osuđeni mnogi srpski, najviši vojni i politički dužnosnici. Po mnogim političarima previsoka cijena za prestanak rata u BiH.
Srbi izvan RS-a, u većini, “osuđeni” su na popunjavanje nacionalnih kvota.
Najveća odgovornost na Bošnjacima
Bošnjacima i Hrvatima određen je drugi dio BiH pod imenom Federacija BiH gdje prvi svojom brojnošću i pod krinkom “građanstva” žele osigurati dominaciju nad daleko malobrojnijim Hrvatima. To bošnjački lideri uopće više ni ne kriju, što je igra na vrlo opasnu i ne fer kartu. Kao što ni srpski član Predsjedništva Milorad Dodik, i pri i najmanjoj političkoj krizi, zaziva samostalnost RS-a te ne želi priznati genocid nad Bošnjacima u BiH itd.
No, Bošnjaci kao najbrojniji u BiH, do sada nisu pokazali razinu vizionarstva u opstanku Bosne i Hercegovine, ne žele učiniti sve kako bi se Hrvatima vratio osjećaj ravnopravnosti te smatraju da su ionako “previše dali Hrvatima”, ističući njihovu malobrojnost, smatrajući kako Hrvatima “treba dati” recipročno u odnosu na njihov broj prema popisu stanovništva, a ne isto onoliko koliko im kao konstitutivnom narodu, bez obzira na brojnost, pripada.
To bi Hrvate, u kojima postoji ideja državotvornosti i opstanka BiH, moglo prisiliti na drastične korake. Upravo ovakav stav Bošnjaka natjerao je Hrvate, prvenstveno najjaču političku opciju HDZ BiH, na politički neprirodnu koaliciju sa Srbima – SNSD-om i Miloradom Dodikom, s obzirom na događanja u posljednjem ratu, agresiju i zločine koje je Srbija pričinila prema Hrvatskoj.
U ovom kontekstu vrlo značajno je za podsjetiti da su se Hrvati, prvo Washingtonskim sporazumom iz 1994., a potom i Daytonskim iz 1995. odrekli nekadašnje Hervatske republike Herceg Bosne u korist Federacije, a potom i države BiH. To je bio ogroman korak u izgradnji današnje BiH i jasan znak kako žele biti dio BiH. Pitanje je bi li na ‘ovaj model’ pristao bilo koji bošnjački ili srpski političar.
Ali, na koncu, razumljiva je frustriranost i Bošnjaka koji su najbrojniji, a opet svedeni na “samo” dijeljenje političke ravnopravnosti s najmalobrojnijima. Upravo u tome je i najveća odgovornost Bošnjaka kako najmnogobrojnijeg naroda na očuvanju multietnične BiH, onakve kakvu navode da ju zagovaraju na temeljima ZAVNOBIH-a.
Čega se Hrvati boje
Hrvati, iako najmalobrojniji, zahvaljujući Ustavu i Daytonskom mirovnom sporazumu imaju zaštitu kao ravnopravan i konstitutivan narod te tako i značajne poluge u vlasti kojima žele prisiliti Bošnjake da im prestanu zadirati u njihova prava i birati im njihove predstavnike.
Hrvati ističu kako građanska država nije loša ideja, no da je to utopija s obzirom na neskrivene težnje Bošnjaka koji igraju na kartu brojnosti, strpljivo računajući na hrvatski, demografski slom koji će ih dovesti do razine nacionalne manjine. Hrvati zbilja i idu tim putem – iseljavaju se, natalitet im opada, nisu uspjeli izgraditi istinsku političku pluralnost najviše i zbog razlpoga koji slijede u nastavku ovog teksta.
U građanskoj državi koju zagovaraju bošnjački politički lideri predvođeni najjačom nacionalnom bošnjačkom strankom, Bošnjaci bi činili većinu i opravdana je bojazan najmalobrojnijeg naroda u BiH, ma kako se to nekima činilo iznenađujućim.
Zašto se ‘građani’ se izjašnjavaju kao Bošnjaci
Naime, dovoljno se prisjetiti na sljedeće podatke: prema posljednjem popisu stanovništa iz 2013. godine, 50,11 posto stanovnika izjasnilo kao Bošnjacima, njih 30,78 posto izjasnilo Srbima, a Hrvatima 15,43 posto. Nacionalno se nije izjasnilo 0,77 posto stanovništva, dok je manje od tri posto u kategoriji ‘ostalih’, u što ulaze pripadnici 17 nacionalnih manjina te druge etničke skupine.
Pitanje iskrenosti jednih i bojazni drugih u zagovaranju građanske države je vrlo jednostavno – Nacionalno izjašnjavanje velike većine Bošnjaka koji zagovaraju građansku državu i očita malobrojnost Hrvata koji smatraju da će biti potpuno istisnuti i bilo kakvog političkog života i odlučivanja u BiH.
Da sve bude dodatni apsurd i kaos, je činjenica kako ni Srbi, ni Bošnjaci, ni Hrvati, a ni ‘ostali’, nemaju potpunu ravnopravnost u današnjoj BiH, Srbi u Federaciji, a Bošnjaci i Hrvati u RS-u i to najbolje pokazuju presude za Suda za ljudska prava u Strasbourgu.
No, i tu se pokazuje vrlo kompleksno pitanje za BiH – kao u posljednjem slučaju Slavena Kovačevića, aktualnog savjetnika člana Predsjedništva BiH Željka Komšića, predsjednika DF-a kao političkog partera SDA najjače nacionalne stranke Bošnjaka u BiH, a koji je također izabran velikom većinom bošnjačkih glasova u Predsjedništvo BiH.
Naime, Kovačević, koji ima dugogodišnju istaknutu političku karijeru, smatra kako su mu uskraćena prava. Licemjerje u BiH nije rijetkost, te se Kovačević neko izvjesno vrijeme izjašnavao kao Hrvat kada je za njegovu političku poziciju to bilo potrebno, dok je sada ‘Ostali’. Istodobno, on posjeduje i državljanstvo Republike Hrvatske, kao i mnogi istaknuti bh političari Bošnjaci. (Podsjetimo, hrvatsko državljanstvo ima i bivša ministrica vanjskih poslova Bih Bisera Turković). No, unatoč svemu, Kovačević tvrdi kako je diskirminiran, umjesto da se od istog traži odgovornost zbog manipulacije i populizma.
Upravo ovakvi primjeri pobuđuju sumnje kod Hrvata u iskrenost zagovaranja građanske države. Primjerice, različita izborna pravila za pojedina područja gdje birači imaju “ugodnost” glasanja jedan čovjek-jedan glas, a druga, ako to nije u interesu ne: u Mostaru postoje izborne jedinice, nacionalna veta i kvote, u Travniku ne…
Model RS-a i u Federaciji?
Iako izgleda da su Hrvati ravnopravno zastupljeni u institucijama RS-a, mora se priznati istina – to je samo zbog dobrih političkih odnosa Dodik-Čović, tako da Srbi u RS-u ima “svoje” HDZ-ove Hrvate. Međutim, to su više politički fikusi koji malo o čemu istinski odlučuju, ali daju privid zastupljenosti Hrvata u vlasti RS-a.
Brutalna je činjenica da bi ‘građanska Federacija’ ili neka buduća BiH s građanskim uređenjem, zapravo bila preslik RS-a – Hrvati bi u većinski bošnjačkoj državi bili “nužni fikusi”.
Samo što ta država u imenu nema nacionalnu odrednicu već, mudrim izborom, neutralnu, “građansku”, ne znači i da ona u svojoj srži nije nacionalna. Kao što bi Đole kazao – princip je isti – sve ostalo su nijanse.
Česta “praksa” u Federaciji je manipulacije nacionalnošću, tako da i Bošnjaci i Hrvati imaju “svoje” Srbe kako bi se ispunila nacionalna kvota zastupljenosti Srba, a dobila još jedna stranačka fotelja.
Nakon toliko godina koje su donijele i jedan od najkrvavijih ratova na području Europe i strašnu činjenicu počinjenog genocida, danas ni traga od ideje koja bi trebala biti nit vodilja i za obilježavanje Dan državnosti – BiH kao ekskluzivno ničije, ali istodobno svačije.
(Republika/V.S.H.)