Piše: Ilija Šagolj/Iskorak.ba
Potpisuje sporazum sa HDZ BiH o zajedničkoj suradnji u smislu zaštite hrvatskih nacionalnih interesa. Uopće ne želim osporavati spomenuti sporazum ali je po mome dubokom uvjerenju on krajnje suvišan, budući da sama koncepcijsko doktrinarna načela obadviju stranaka podrazumijevaju da će kao stranke kršćanske demokratske orijentacije štititi nacionalne interese naroda kojeg predstavljaju, a što samim tim podrazumijeva i međusobnu suradnju političkih stranaka takve političke provenijencije.
Međutim, ovdje je u pitanju sasvim nešto drugo iza čega svoj neuspjeh s prošlih izbora Cvitanović želi prikriti. U pitanju je čista politička trgovina kako bi došao do svog uhljebljenja. Dobro za njega reče ovih dana u pjesničkim stihovima jedan od njegovih dojučerašnjih stranačkih kolega: „Cvitanović slijedi Ljubića Božu, kako bi zasjeo u njegovu ložu“. A javnosti je dobro poznat slučaj Bože Ljubića koji je političkom trgovinom Devedesetku srozavao, a za uzvrat od Čovića nagrađivan visokim društvenim pozicijama, kako on tako i njegova obitelj.
Naime, HDZ 1990 Prozor Rama je jedina utvrda koju predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović nije uspio uzeti pod svoje skuti, čime se nikako ne može pomiriti. Rješenje vidi kroz sporazum sa Cvitanovićem. Već se odavno priča kako je Čović Cvitanoviću obećao da će ga instalirati u Dom naroda federalni ili državni, a on mu za uzvrat treba isporučiti Devedesetku Prozora Rame koja i jeste njegova izborna baza.
Prokužio je to Jozo Ivančević, načelnik općine i predsjednik Devedesetke Prozor Rama čemu se javno suprotstavio. Ustvari, Ivančević je to već ranije predosjetio i upozoravao Cvitanovića i svekoliko članstvo Devedesetke da ne idu u nikakve sporazume s Čovićem jer ih smatra neiskrenim. Unatoč tomu, Cvitanović je mimo volje svoje izborne baze, a kako navodi Ivančević i bez odluke središnjih tijela Devedesetke to učinio. Što drugo zaključiti nego da je za očekivati unutarstranački obračun Ivančevića i Cvitanovića.
Prateći Devedesetku od njezinog osnutka do danas samo mogu zaključiti da njezino političko vodstvo nikada i nije imalo za cilj da je, unatoč svojim javnim isticanjem, izgradi u modernu europsku stranku već su njezini lideri i uže vodstvo bili vješti politički trgovci. Najvećim političkim trgovcem se dokazao Božo Ljubić, njezin osnivač, a slijede ga Josip Merdžo, Damir Ljubić i drugi. Pa samo se prisjetimo kako je Ljubić odmah nakon izbora kao dr. ortoped zauzeo mjesto ministra prometa i komunikacija u Vijeću ministara BiH što je tadašnji predsjednik SDP-a Zlatko Lagumdžija prokomentirao da je njegova jedina poveznica s tim resorom vozačka dozvola koju posjeduje.
Nakon svega što se događalo u Devedesetki, a posebice nakon posljednjih općih izbora i Sporazuma Čović – Cvitanović postavlja se pitanje opravdanosti daljnjeg postojanja ove političke stranke. Čović kao mudar političar doveo ih je pred svršen čin i sasvim je logično da se Devedesetka vrati pod okrilje njegovog HDZ BiH od kojeg su i nastali. U suprotnom Devedesetka će još izvjesno vrijeme kao marginalna politička stranka tavoriti na političkoj sceni i sama po sebi nestati.