Oni malo stariji će se sigurno sjetiti odličnog magazina Galaksija koji je izlazio u bivšoj Jugoslaviji. Kao dijete koje je tek krenulo u školu na stranicama Galaksije sam otkrio da me na neki čudan način privlače tekstovi o zrakoplovnim nesrećama. Ti tekstovi u magazinu koji je kupovao moj rođak su me istovremeno i plašili i fascinirali, a i dan danas, puno godina kasnije zrakoplovne nesreće su nešto o čemu volim čitati (da, znam da je bizarno). Galaksije danas nema, ali ima odličnih National Geographicovih Air Crash Investigations dokumentaraca, kao što Bogu hvala ima i interneta.
Stoga mi je slučaj Čuda s Hudsona, odnosno incidenta s US Airwaysovog leta 1549, bio dobro poznat i prije nego je u kina stigao Clint Eastwoodov film o pilotu Chesleyu Sullenbergeru (Tom Hanks) i njegovom herojskom slijetanju na rijeku Hudson koje je postalo medijska senzacija širom svijeta. Nakon što US Airwaysov zrakoplov poletio iz LaGuardie, došlo je do sudara s jatom ptica zbog čega je Airbus A320 ostao bez oba motora. Shvativši da nema dovoljno vremena da se uspješno vrati u zračnu luku, Sully odluči spustiti zrakoplov na rijeku Hudson.
Ovaj film sam očekivao s posebnim nestrpljenjem, ne samo zato što donosi zrakoplovnu nesreću, već i zbog toga što iza kamere stoji veliki Clint Eastwood, a ispred nje glumac koji može odigrati bilo koju ulogu – Tom Hanks. Ujedno sam film očekivao i s određenom zabrinutošću jer nisam znao hoće li kapetan Sullenberger biti isforsiran kao sveamerički heroj novog doba. Srećom, Eastwood, koji je inače poznat kao desničar tvrdog kova, je baš kao i u Američkom snajperu ostavio gledateljima da glavnog lika dožive kao heroja, a ne da ga on forsira kao takvog. Za razliku od snajperista Chrisa Kylea, pilot Chelsey Sullenberger je puno staloženija i pozitivnija osoba, koja nema psihičkih problema, pa ga je bilo i lakše doživjeti kao heroja. Tom Hanks, kojemu ovo nije prvi film u kojem doživljava zrakoplovnu nesreću, briljira u ulozi pilota koji sebe ne doživljava kao heroja. Ali, od Hanksa nismo ni očekivali ništa drugo nego još jednu odličnu ulogu.
Kada sam već, za moje recenzije neuobičajeno rano, krenuo s recenzijom glumačkih ostvarenja, obavezno treba istaknuti Aarona Eckharta u ulozi kopilota Jeffa Skilesa. Baš kao što i njegov lik ostaje u sjeni svog kapetana iako mu sam Sully itekako odaje priznanje, tako će kod mnogih nažalost i odlična Eckhartova izvedba ostati u sjeni one Hanksove i ne bi me iznenadilo da Hanks bude nominiran za Oscara a Eckhart ne. Čudo s Hudsona je ujedno jedan od onih filmova u kojem bi nabrajanje svih koji su svoje uloge odigrali odlično trajalo danima, jer su stvarno svi izvrsni, ali ću ipak istaknuti Annu Gunn, dobro vam poznatu kao Skyler White iz Breaking Bada, koja je pokazala da može biti odlična glumica i u filmu.
Baš kao i u slučaju Američkog snajpera i u Čudu s Hudsona Clint Eastwood ne priča priču kronološki, već skače iz sadašnjosti u prošlost, pa se vraća u sadašnjost da bi nakon toga skočio u još daljnju prošlost što u trenucima, pogotovo u prvoj polovici filma, zna čak i razbijati ritam filma. Flashbackovi su uglavnom dobri, osim u dva slučaja kada su prikazani flashbackovi iz daleke prošlosti koji su imali određenu važnost za priču, ali se bez njih itekako moglo. Ovo nelinearno pričanje priče je ipak pogodak, s obzirom da bi kronološkim pričanjem priče film izgubio na zanimljivosti pa bi imali prvi dosadni dio pričanja priče o samom kapetanu, drugi akcijski sa samim incidentom i treći posvećen samim saslušanjima u kojima se postavlja pitanje – je li Sully stvarni heroj ili je mogao postupiti puno bolje, a slijetanje na rijeku je u stvari bilo ugrožavanje života pilota.
Film nema puno praznog hoda, osim dva spomenuta flashbacka bez kojih se moglo, ali nakon prikaza cijelog incidenta Čudo s Hudsona hvata nagli zamah i do samog kraja drži gledatelja na rubu sjedala i u neizvjesnosti – je li Sully ipak mogao reagirati bolje! Taj posljednji dio je napet poput kakve odlične sudske drame te je ujedno i prepun emocija.
Koji je konačni zaključak? Legendarni Eastwood zna povremeno režirati i neki ne baš tako uspješan film ali Čudo s Hudsona spada u kategoriju onih dobrih, iako neće postići popularnost jednog Američkog snajpera. Novi Eastwoodov uradak je priča o heroju koji smatra da je samo napravio ono što se tražilo od njega, priča ispričana na nenametljiv način zbog čega srećom ne osjećamo da je pilot netko koga su američki mediji isforsirali. Potpomognut odličnom glumačkom ekipom koju predvode Tom Hanks i Aaron Eckhart, Eastwood nas tijekom 90-tak minuta vodi stalnim flashbackovima, iako neki i nisu tako uspješni, kroz zanimljivu priču koja gledatelja drži zainteresiranim od početka do kraja.
(izvor: lonewolf.com)