CRNA LISTA Čak 110 osoba i pet pravnih lica iz BiH pod američkim sankcijama

Pinterest LinkedIn Tumblr +

Sankcije se smatraju mjerama koje šalju snažnu poruku američkih vlasti, predstavljajući srednji put između dvije krajnosti – diplomatskih pregovora i vojnih aktivnosti. Među najzvučnijim imenima su sadašnji ili bivši dužnosnici poput Milorada Dodika, Ante Jelavića, Nikole Špirića, Momčila Mandića, Biljane Plavšić i Amira Zukića. Sjedinjene Države (SAD) u ovom trenutku imaju javno objavljene sankcije protiv ukupno 110 osoba, te pet pravnih lica iz BiH.

Veliki dio sankcija aktivan je godinama unatrag, a manji dio je izrečen u skorijem periodu. Među najzvučnijim imenima su sadašnji ili bivši dužnosnici poput Milorada Dodika, Ante Jelavića, Nikole Špirića, Momčila Mandića, Biljane Plavšić i Amira Zukića, objavio je Glas Amerike (Voice of America – VOA).

Sankcije kao srednji put

Sankcije se smatraju mjerama koje šalju snažnu poruku američkih vlasti, predstavljajući srednji put između dvije krajnosti – diplomatskih pregovora i vojnih aktivnosti. SAD mogu pojedincima, tvrtkama ili državama uvoditi ekonomske, trgovinske i druge sankcije, u skladu sa svojim vanjskopolitičkim i sigurnosnim interesima, na primjer, ukoliko postoji prijetnja za nacionalnu sigurnost. U praksi se to obično odnosi na zabranu putovanja, blokiranje imovine u SAD ili zabranu poslovanja sa američkim firmama i državljanima. Tako VOA navodi primjere – jedan od razloga zbog kojih je Iran pod sankcijama je razvoj nuklearnog programa, dok su neki od bjeloruskih dužnosnika sankcionirani zbog namještanja prošlogodišnjih izbora i nasilnog gušenja prosvjeda.

Nadležnost sankcioniranja pripada Kongresu, koji je u nekoliko navrata prebacivao dio tih ovlasti drugim institucijama. Usvajanje Zakona o izvanrednim međunarodnim ekonomskim ovlastima 1977. godine omogućilo je izvršnoj vlasti izricanje sankcija ukoliko je ranije proglasila vanredno stanje na određenom području. U medijima se tako svake godine može pročitati da je predsjednik SAD obnovio izvanredno stanje za područje Zapadnog Balkana. To u praksi olakšava održavanje starih ili uvođenje novih sankcija.

Većinu sankcija provodi Ministarstvo financija, ali ih mogu izricati i State Department, pa i Ministarstvo trgovine, uz odobrenje predsjednika SAD. U skladu s tim, pravna lica i osobe porijeklom iz BiH nalaze se na različitim listama. State Department je objavio sankcije Amiru Zukiću i Nikoli Špiriću, dok je ostale sankcije izreklo Ministarstvo financija, preko svog Ureda za kontrolu imovine u inostranstvu (OFAC).

OFAC: Ratni zločini i opstrukcije Daytona

U SAD postoje „privatne“ i „javne“ liste sankcioniranih osoba. Javne liste podrazumijevaju javno objavljivanje sankcija, a analiza podataka OFAC-a pokazuje da su sankcije osobama i pravnim licima koje iz BiH izricane po nekoliko osnova. Ukupno je riječ o 113 sankcija prema 108 pojedinaca, četiri tvrtke i jednoj političkoj stranci.

Velika većina njih se nalazi na listi „Balkan“: od 193 osobe, tvrtke ili organizacije s područja bivše Jugoslavije, više od pola (105) ih ima mjesto rođenja ili adresu osnivanja u BiH. Kao razlog za izricanje sankcija u velikoj mjeri je izričito naveden rad Međunarodnog kaznenog tribunala za bivšu Jugoslaviju (67), ali se u svezu s radom Tribunala, odnosno, ugrožavanjem mira i sigurnosti na Zapadnom Balkanu, može dovesti još osoba na spisku, analizira VOA.

Neki od onih koji su sankcionirani po tom osnovu su: Tihomir Blaškić, Momčilo Krajišnik, Milan Lukić i Ratko Mladić. Haški sud je zbog ratnih zločina osudio Blaškića (devet godina zatvora), Krajišnika (20 godina) i Lukića (doživotni zatvor). Mladić je osuđen na doživotni zatvor, ali je u tijeku žalbeni postupak.

Lista „Balkan“ uključuje i Biljanu Plavšić, hašku osuđenicu (11 godina zatvora) i nekadašnju predsjednicu RS, kao i Momčila Mandića, dužnosnika u RS 90-ih godina prošlog stoljeća. Mandić je 2016. izabran u Skupštinu Srbije ispred Srpske radikalne stranke, a kao razlog za stavljanje na listu sankcija je navedeno pomaganje Radovanu Karadžiću.

Na listi je također i Ante Jelavić, bivši visoki dužnosnik Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) i član Predsjedništva BiH, kojeg je visoki predstavnik Wolfgang Petritsch smijenio 2001. godine, navodeći kao razlog pokušaj osnivanja hrvatske federalne jedinice u BiH i ugrožavanje ustavnog poretka. Kako bi izbjegao sudske postupke i zatvorsku kaznu u BiH, Jelavić je pobjegao u Hrvatsku, odakle se nikada nije vratio.

Lista ‘Balkan’

Iako lista „Balkan“ sadrži 105 fizičkih i pravnih lica iz BiH, sve u kategoriji „Specijalno označene i blokirane osobe i pravna lica“ (SDN), kada se u pretrazi baze sankcija OFAC-a ukrste „SDN“, „BiH“ i „Balkan“, izlistava se osam imena.

Među njima je Milorad Dodik, član Predsjedništva BiH, kojem su SAD izrekle sankcije 2017. godine zbog opstrukcije Daytonskog mirovnog sporazuma. Dodiku je tada blokirana sva imovina na području SAD, dok su američkim državljanima zabranjeni transakcije i poslovanje sa njim.

John E. Smith, tadašnji vršitelj dužnosti direktora OFAC-a, izjavio je u to vrijeme da „opstrukcijom Daytonskog sporazuma Milorad Dodik predstavlja značajnu prijetnju suverenitetu i teritorijalnom integritetu BiH“.

Osim Dodika, među tih osam sankcioniranih su od 2003. godine dužnosnici Milovan Cicko Bjelica, Dragon Spasojević i Dragomir Vasić, te od 2004. godine Savo Krunić i Srpska demokratska stranka (sve zbog pomaganja i veza sa optuženima za ratne zločine), kao i tvrtke Bio Corporation i Puma Security.

Veze sa terorizmom i organiziranim kriminalom

U ostalim kategorijama OFAC-ovih javnih sankcija nalazi se još jedno pravno lice iz BiH (hotel Casa Grande u Sarajevu), te sedam osoba koje imaju putovnice BiH, uključujući obitelj Kelmendi (otac Naser, sinovi Liridon, Besnik i Elvis). Njima je OFAC odredio sankcije zbog veza s organiziranim kriminalom, točnije, sumnje u trgovinu narkoticima i pranja novca.

Preostale tri osobe koje nisu na listi „Balkan“ sankcionirane su zbog veza s terorizmom: Bajro Ikanović (koji je u međuvremenu poginuo ratujući za ISIL), Safet Durguti (rođen na Kosovu, ali je imao i putovnicu BiH), te Mehrez Amdouni (koji je koristio različita imena i putovnice različitih država, uključujući BiH).

Izuzev njih troje, pretraga OFAC-ove liste koja se odnosi na terorizam (SDGT) po državama pokazuje da je adrese u BiH imalo osam međunarodnih organizacija koje se dovode u svezu s terorizmom i koje su diljem svijeta imale podružnice s različitim nazivima. Pretraga riječi „Bosnia“ u cjelokupnoj bazi OFAC-a daje 9.683 rezultata, ali osim već pobrojanih imena i kategorija, u većini slučajeva je riječ o višestrukim ponavljanjima adresa upravo tih organizacija.

U priopćenju Ministarstva financija iz lipnja 2004. navodi se da su na SDGT listu uvrštene tri humanitarne organizacije koje su koristile različita imena i imale više adresa u BiH: Al Furqan, Taibah International i Al-Haramain & Masjed Al-Aqsa Charity Foundation. Dodatno se navodi da su već sankcionirane tri takve organizacije: Benevolence International Foundation, Global Relief Foundation i bosanski ogranak Al-Haramain fondacije, koja je koristila i ime Vazir, te njen direktor (Safet Durguti).

Juan Zarate, dužnosnik Ministarstva financija, tada je priopćio: „Nažalost, vidjeli smo ranjivost humanitarnih organizacija u zemljama poput Bosne, gdje ne postoji samo potreba za dobrotvornim davanjima, već i podložnost da simpatizeri terorizma uđu u takve institucije“.

Na listama OFAC-a se nalazi još nekoliko pojedinaca ili organizacija koji nisu rođeni u BiH, ali razlozi za sankcije (najčešće optužnice i istrage haškog tribunala) imaju veze sa BiH, kao u slučaju Radovana Karadžića.

Postoji mogućnost da ove mjere nakon nekog vremena budu i izbrisane. Milenko Vračar, nekadašnji ministar financija Republike Srpske (RS), sankcioniran je zajedno sa Spasojevićem i Vasićem, koji su još pod sankcijama, ali je sa liste skinut 2015. godine, kao i Privredna banka AD iz Istočnog Sarajeva. Također, liste nisu u potpunosti ažurirane, pa se na njima nalaze i osobe koje su mrtve, poput Momčila Krajišnika ili Slobodana Miloševića.

State Department: Špirić i Zukić

U odnosu na druge mjere i političko-diplomatske aktivnosti, prednost sankcija je što su relativno brz odgovor na određena događanja, ali se smatra da su zaista učinkovite tek ako se uvode u koordinaciji, na primjer, kada ih izuzev SAD uvede i Europska unija. U slučaju BiH, to se uglavnom nije događalo.

State Department je izrekao sankcije dvojici političara iz BiH: Nikoli Špiriću (SNSD) u rujnu 2018, te Amiru Zukiću (SDA) u svibnju 2020. godine. U obje odluke o sankcijama navodi se da je razlog „umiješanost u značajnu korupciju“.

Špirić je dugogodišnji političar Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), a sankcije ga nisu spriječile u obavljanju dužnosti. Trenutno je član Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH, a ranije je bio predsjedavajući Vijeća ministara i ministar financija BiH.

Zukić je bivši dužnosnik i generalni tajnik Stranke demokratske akcije (SDA). Sa stranačke dužnosti je smijenjen nakon što je Predsjedništvo SDA to tražilo zbog podignute optužnice iz 2017. godine. Prema pisanju Centra za istraživačko novinarstvo, optužnica ga tereti da je bio jedan od organizatora grupe koja je pronalazila osobe spremne da daju novac za posao u Elektropriveredi BiH, nakon čega je koristio utjecaj kako bi realizirao nezakonita zapošljavanja.

State Department na raspolaganju ima različite vrste sankcija, ali Zukić i Špirić su sankcionirani prema Članu 7031(c) Zakona o odobravanju sredstava za State Department, međunarodne operacije i povezane programe. Sankcioniranje prema ovom članu Zakona podrazumijeva zabranu ulaska u SAD, što se odnosi i na njihove članove uže obitelji.

Kako piše VOA, upravo je u tome glavna razlika između ovih sankcija State Departmenta i OFAC-a. U oba slučaja dužnosnici iz BiH imaju zabranu ulaska u SAD, ali je kod OFAC-a fokus na trgovini i ekonomiji, pa oni koji se nalaze na listama, između ostalog, ne smiju poslovati s američkim tvrtkama i državljanima.

Još jedna razlika između sankcija ove dvije američke agencije je u brzini izricanja. State Department može sam uvesti sankcije, pa je samim tim proces kraći, dok ih OFAC uvodi nakon koordinacije s različitim ministarstvima, poput Ministarstva trgovine, te obavještajnom zajednicom SAD, što uključuje 17 agencija.

Što se događa kada netko prekrši sankcije

Slučaj iz 2014. godine može biti dobra ilustracija što se događa kada netko prekrši sankcije. Francuska banka BNP Paribas poslovala je s pravnim i fizičkim licima iz Sudana, Irana i Kube, koja su bila pod sankcijama OFAC-a. S obzirom da su se transakcije odvijale kroz američki financijski sustav, Ministarstvo pravde SAD je u New Yorku pokrenulo kazneni postupak. Kako ne bi izgubila dozvolu za poslovanje u SAD ili i sama bila sankcionirana, banka je sporazumno priznala krivicu, uz obvezu plaćanja od gotovo devet milijardi dolara kazne.

Sankcije SAD-a u BiH u brojkama

Čak 115 osoba ili pravnih lica iz BiH je pod različitim sankcijama američke vlade, a 67 osoba najmanje dovodi se u svezu sa ratnim zločinima na prostoru bivše Jugoslavije. Posebno označene i blokirane osobe i pravna lica su: Milovan Cicko Bjelica, Dragan Spasojević, Dragomir Vasić, Savo Krunić, Milorad Dodik, Bio Corporation (Sarajevo), Puma Security (Mostar, Čapljina, Široki Brijeg, Stolac) i Srpska demokratska stranka (SDS). BiH se čak 9.683 puta spominje u OFAC-ovim dokumentima. Na popisu OFAC Balkans nalazi se 101 pojedinac i 4 tvrtke iz BiH i ova lista je dostupna na internetu.

(Izvor: VOA)

Pogledajte cjelokupan OFAC – ov  popis sankcioniranih ‘Balkanske liste’: OVDJE

 

 

Share.

Comments are closed.