Razgovarao: Jurica Gudelj/Dnevnik.ba
Gospodine Čoviću, podigli ste priličnu buru u sarajevskoj bošnjačkoj javnosti izjavama o aktivaciji „plana B“ nakon što se nije došlo do promjena Izbornoga zakona. Bilo je i prilično različitih interpretacija te izjave. Što ste točno mislili kad ste govorili o „planu B“?
-To što ste kazali u prvom dijelu pitanja nam govori kakva je stvarna politička scena u BiH, kakvi su nam politički analitičari, kakva je glad za takvim nečim izrečenim, a nedovoljno definiranim, pa da se to onda na različite načine interpretira. Ako se sjećate u jednoj fazi kad smo dogovarali izmjene Izbornoga zakona, onda smo kazali da ako se ne izmijeni Izborni zakon do zadanoga roka, onda imamo i „plan B“ i „plan C“ i „plan D“ itd.
Prvo smo govorili da se do izmjena Izbornoga zakona mora doći do kraja prošle godine, pa kad se to nije dogodilo onda smo govorili da se treba uraditi do proglašenja izbora. Sad bi neki da opet mijenjamo Izborni zakon i to u samoj izbornoj kampanji. Vidimo da se ističu kandidature, prijavljuju se liste, prave se kalkulacije o koalicijama a neki bi da se priča o Izbornom zakonu. Onda smo jasno rekli: što se nas tiče, priča o izbornom zakonu kroz sustav je završena. Naravno, o Izbornom zakonu se treba pričati, mi smo političari i to je dio našeg posla.
Ali smo sada prinuđeni na naš „plan B“. Da imamo izmijenjen Izborni zakon i da se mogu izabrati legitimni politički predstavnici konstitutivnih naroda na svim administrativnim razinama, onda bismo ostvarili naš primarni plan. Kreirali bismo atmosferu koja bi dala šansu većem broju ljudi da se uključe u funkcioniranje izvršne i zakonodavne vlasti. To nam je bila primarna želja. To bi onda omogućilo politički pluralizam među Hrvatima u BiH.
Mi danas imamo puno stranaka, ali realno na terenu imamo dvije ili tri stranke koje imaju snagu. Uzrok tomu je što se Hrvate stalno zbija da budu zajedno, jer ako nisu zajedno, onda će im netko drugi nametnuti političke predstavnike. Kad smo pred prošle izbore razgovarali s predstavnicima međunarodne zajednice, onda su oni stalno kazivali da za Hrvate nema problema, da samo trebaju zbiti redove i da im Bošnjaci neće moći nametnuti političke predstavnike. Istovremeno, drugi narodi imaju na sceni i po dva-tri bloka. Tako je to jer su Hrvati danas do kraja izloženi dobroj volji Bošnjaka. To se onda odrazilo i na kreiranje naših lista. Plan je bio da imamo polovinu dama a polovinu muškaraca na listama i to ćemo zadržati. Ali bilo je planirano i da nam bar polovinu lista čine mladi ljudi.
Nažalost, to se nije desilo i taj plan ne možemo ostvarivati. Prisiljeni smo pristupiti „planu B“. To je prava istina. Ova će kampanja imati tri cjeline. Prava faza traje evo i danas, tijekom ljeta će biti druga, a završna faza će trajati mjesec pred izbore. Mi smo insistirali da svi zajedno unutar Hrvatskog narodnog sabora idemo na izbore. U tom do kraja nismo uspjeli, jer HDZ 1990 ide samostalno, kao i HRS. Okupili smo osam stranaka koje će zajedno s HDZ-om BiH ići na izbore. HDZ 1990 je čitavo vrijeme govorila da ćemo morati svi zajedno na izbore ukoliko se ne promijeni Izborni zakon. Mislim da će se i dalje tim strankama obiti o glavu ako budu išli na pokušaje stvaranja nekih koalicija koje realno nemaju težinu na terenu. HRS je, pak, našla jedan interes s jednom grupacijom ljudi koji su ranije djelovali kroz HDZ da pokušaju poslati određene poruke. Želim im svi sreću, a oni su se izjasnili da su za državnu razinu vlasti spremni ići zajedno s HNS-om.
To je zapravo „plan B“. Ne želimo razvodnjavanje glasova na državnoj razini. Recimo, s bošnjačke scene imamo najmanje dva aktera koja će bošnjačkim glasovima pokušati doći do hrvatskih političkih pozicija – to su DF i Naša stranka. Takvim snagama je cilj rastočiti snagu HNS-a kako bi oni što lakše ostvarili svoje ciljeve.
Tko bude kandidat stranaka HNS-a za člana Predsjedništva taj će sigurno pobijediti u izbornoj utrci. To je taj „plan B“.
Na listama ćemo morati ići s prepoznatljivim ljudima, jer djelujemo u takvom okviru. Naš prioritet će ostati europska priča, ali ćemo naglasak morati staviti i na nacionalne teme. To su teme koje uopće nismo mislili koristiti u ovoj kampanji, no sada smo primorani to učiniti. Mi moramo objasniti puku kako ćemo se nositi s onima koji u naše ime a bez našeg legitimiteta planiraju kreirati našu politiku, tumačiti povijest i planirati budućnost.
Moguć je, pak, i koncept C. Mi, naime, sada ne znamo kako ćemo implementirati izborne rezultate. Naš je sad primarni zadatak pobijediti na izborima. Potom ćemo sa srpskim i bošnjačkim strankama formirati vlast. Bošnjački narod, pak, neće propustiti šansu da izabere politike predstavnike Hrvatima. Vidjeli smo i čuli ovih dana i izjave da se s pozicije bošnjačke ljevice biraju dva člana Predsjedništva. To je ta želja i to se čak i ne krije.
Dijelom ste već kazali da nema izmjena Izbornoga zakona kroz Parlament BiH, no evo prošloga tjedna u BiH je boravilo izaslanstvo Venecijanske komisije koje je imalo zadatak olakšati dolazak do provedbe presude Ustavnoga suda u predmetu Ljubić. Koja je bila svrha dolaska tih ljudi, jeste li zadovoljni rezultatima te posjete i zašto se uopće pristalo da oni dolaze razgovarati o Izbornom zakonu ako su istekli rokovi za njegovu izmjenu?
– Priča s Izbornom zakonom je završena, barem što se tiče institucija države koje bi o tomu trebale donijeti odluke. Što se Venecijanske komisije tiče, došla su dva njihova predstavnika koja su trebala snimiti stanje u BiH. mislim da će još jednom doći i tad će tražiti razgovore s predsjednicima stranaka. Što se mene tiče, to nije problem, ali znamo koji je put ispred nas. Oni ne donose odluke, a čak neće davati ni mišljenja.
Ne bih komentirao to što oni rade i što je njihova uloga u Vijeću Europe. Oni imaju svoja stajališta koja se preklapaju s onim što je Ustavni sud odlučio (u predmetu Ljubić). No, jedan dio stranaka, pa i predstavnika međunarodnih institucija, tražili su spas za ovo što su nam pokušali pomoći. Istina je i da su se oni uključili u zadnjih tri ili četiri mjeseca u priču o Izbornom zakonu. Kad smo mi o tomu pričali prije tri godine, mene su u Sarajevu ismijavali, kao što je to činio i dobar dio međunarodne zajednice. Pričali su kako ja samo govorim o Izbornom zakonu. Ali sad kad smo potrošili vrijeme za njegovu izmjenu, netko se sjetio da to treba raditi. Planiralo se dovesti nas u bezizlaznu situaciju što se rokova tiče, pa da se onda ide na neke tehničke izmjene, a sve znajući da se ništa od tog ne može provesti. Cilj je bio da se pronađe krivac za neuspjeh cijele priče. To je sve što se mene tiče završeno. Kako ćemo nakon izbora ovo rješavati, to tek treba vidjeti. Mi ćemo u suštini naposljetku morati provesti odluku Ustavnoga suda BiH u predmetu Ljubić. Mora se osigurati legitimno predstavljanje hrvatskoga naroda na svim administrativnim razinama. Ispod toga nećemo ići. To je uvjet, i to minimalan, za bilo što.
Ustavni sud BiH je donio odluku o konstitutivnosti Srba u županijama s hrvatskom većinom. Zašto hrvatska politika ranije nije riješila ovo pitanje, koje ni u kojem slučaju nije u sukobu s hrvatskim nacionalnim interesima, nego se ovako samo ostavilo prostor za propagandističke aktivnosti sarajevske javnosti?
– To je taj ambijent o kojem sam govorio u prvom pitanju. Što god se ovdje dogodi odmah se stavlja u funkciju neke kampanje, nekog profita. U tom su prednjačili ovi bošnjački ljevičari, ali su im se kasnije pridružile i druge bošnjačke stranke i krenulo se u tu raspravu. Ovime niti je što dobio srpski narod, niti su hrvatski i bošnjački izgubili. Davno smo govorili kako je trebalo osigurati konstitutivnost svih na svakom dijelu teritorija BiH. To uopće nije pitanje, nego je pitanje tko to i kad pokreće te zbog čega? Mi ne želimo biti dijelom takvog aparata i aktivnosti. Srpski narod ovom odlukom apsolutno ništa nije dobio. Naime, što je s položajem Srba u one tri županije gdje to imamo? Dakle, što je sa Srbima i Hrvatima u bošnjačkim županijama? Kako se hrvatski narod osjeća u Tuzli, Sarajevu, Zenici, Bihaću? Forma je ovime zadovoljena, na to se malo igralo i pokušalo se izvući po neki poen. Pitanje je koliko su na svakom dijelu BiH konstitutivni i Srbi i Bošnjaci i Hrvati. Ogroman dio teritorija je etnički očišćen.
Očekuje se i presuda Ustavnoga suda po apelaciji gđe Borjane Krišto o davanju izaslanika u federalni Dom naroda. Slične odredbe je Ustavni sud već poništio u Izbornom zakonu BiH u predmetu Ljubić. Istovremeno, iz Sarajeva su sve glasniji povici kojima se odluke Ustavnoga suda osporavaju a čak se ide toliko daleko da se negira i nadležnost Ustavnoga suda za tumačenje Ustava BiH. Također, Sarajevo tvrdi da Ustavni sud Vama ispunjava želje.
– Dao Bog da mi ispunjavaju želje. Da je to tako, onda bismo mi danas bili moderna, europska i demokratska zemlja. Ne bismo pričali o legitimnom političkom predstavljanju, svi bi mogli birati svoje političke predstavnike. Politikantstvo je postalo glavna odlika političkog Sarajeva.
Kad bilo koja institucija, pa bio to i OHR, kaže da pozdravlja odluku Ustavnoga suda, to je porazno. Što to znači? Da bi je osporili da je ona drugačija? Ustavni sud, kao i svi drugi sudovi, mora do kraja biti neovisan u svojim odlukama, ma kakve one bile. To nije stvar sviđanja ili ne sviđanja Inzku ili bilo komu. Ohrabrivanje bilo koga na takav način je poraz neovisnog pravosuđa i pravne države. Time gradimo ambijent pravne nesigurnosti. Mi moramo slijepo poštivati europske standarde. Stoga, nemam nikakva očekivanja od presude Ustavnoga suda. To trebaju riješiti eksperti, a najmanji eksperti u BiH su oni koji dolaze iz OHR-a. Do sada su preko 100 puta zabrljali intervencijama u Ustav BiH i FBIH. Zbog njih i imamo svu ovu blokadu, što se najbolje vidi na primjeru Mostara. Jedina institucija koja može kazati je li nešto u skladu s Ustavom ili nije je Ustavni sud BiH.
Ne vidim niti jednog razloga da se visoki predstavnik miješa po pitanju apelacije gđe Krišto, pogotovo što je Ustavni sud jasno izvan snage stavio odredbe Izbornog zakona koje govore o izboru izaslanika u Dom naroda FBiH. Vrlo jasno je obrazložio i način izbora članova Predsjedništva BiH i legitimnog predstavljanja konstitutivnih naroda na svim administrativnim razinama vlasti.
Osvrnimo se malo i na sam HDZ BiH. Četverogodišnji mandat je na isteku, koliko ste zadovoljni radom kadrova HDZ-a BiH u tijelima vlasti i ispunjavanjem postavljenih ciljeva u Hrvatskom odgovoru? Kako se mandat bliži kraju hrvatska javnost u BiH sve više počinje propitivati rad kadrova HDZ-a BiH, a za značajan dio njih uopće se nije ni čulo.
– U prvom redu je dobro što se propituje rad kadrova, ne samo HDZ-a BiH, nego svih koji od države primaju plaću, od članova Predsjedništva pa na dalje. Tisuće naših ljudi su uposlene po raznim agencijama, ministarstvima i institucijama na svim razinama. Ako se, pak, za neke ljude ne zna, a oni su dobro radili svoj posao, to je onda najbolji ishod. Zašto bi se netko medijski eksponirao? Ministar je tu da služi narodu, a ne da se javno eksponira.
Ali njihov rad treba propitati. Upravo to radimo ovih dana u HDZ-u i to nam je osnova za ono što ćemo uraditi sredinom srpnja kad ćemo formirati izborne liste. Analizirat ćemo što je urađeno po svih sedam točaka Hrvatskog odgovora. Najveći dio toga je provedeno sukladno našim planovima. Ipak, postoje neke razine, poput Vlade FBiH, ili Vlade HNŽ gdje uopće niste mogli djelovati. Prividno tu imate kapacitet, ali u stvarnosti nemate.
Recimo, ovoga tjedna je premijer HNŽ-a Nevenko Herceg na sjednici Vlade trebao riješiti pet-šest točaka, ali ministri iz SDA jednostavno se nisu pojavili na sjednici. To je klasično političko ucjenjivanje i jasno je da se onda trebate koristiti drugim metodama da se osigura nesmetan rad. Moramo biti zadovoljni fiskalnim aspektom funkcioniranja svih tih razina vlasti. U svakoj instituciji i na svakoj razini gdje mi djelujemo rezultat je pozitivan.
Ipak, nismo ispunili ključne obveze koje smo preuzeli i to je moja odgovornost. Ja sam na sebe preuzeo obvezu da mijenjamo Ustav, Izborni zakon i da osiguramo jednakopravnost konstitutivnih naroda. Svatko može procjenjivati jesam li u tomu uspio ili nisam, jesam li koristio ispravne tehnike da to ostvarim i slično. Nastojali smo učiniti ogroman napor da to uradimo. Osobno sam iz sebe teško mogao iscijediti dodatnu energiju da sve to uradimo. Mislim da smo imali ambiciozan plan i na vanjskom i unutarnjem planu da se promijeni percepcija o Hrvatima u BiH, i mislim da smo u tom u najvećem dijelu i uspjeli. Što se toga tiče, na to sam ponosan. Recimo, u Europi i na Zapadu se više ne gleda na hrvatski narod kao na narod koji nešto dijeli. Najbolju potvrdu tog sam dobio od same njemačke kancelarke Angele Merkel, unatoč tomu što će Sarajevo sve učiniti da nas ocrta drugačijima.
Došlo je do potpunog zaokreta i danas svi razumiju da je samo hrvatska politika u BiH nesumnjivi nositelj europskih vrijednosti. Jedini ljudi koji danas BiH drže u koliko toliko stabilnoj unutarnjoj ravnoteži su Hrvati. To nam je jasno kazano s najviših razina moći. Kad bi hrvatski narod izgubio svoj konstitutivni status, BiH bi se istog trenutka podijelila i ušla u kojekakve gluposti. Uspjeli smo kod europskih prijatelja stvoriti ambijent da BiH mora ući u EU zajedno sa Srbijom i Crnom Gorom. Mi bismo u srpnju dobili MAP za ulazak u NATO, a to nam je rekla i Merkel. To se neće dogoditi u srpnju samo zbog toga što bi se to moglo zloupotrijebiti u predizbornoj kampanji. Jedini koji su na tom radili su Hrvati, ma što tko govorio. To nam je bio uvjet da bismo mogli govoriti o unutrašnjoj ravnopravnosti. Pričati o unutarnjoj politici, a ne baviti se vanjskom bilo bi neozbiljno. S te sam strane zadovoljan i mislim da će i birači to prepoznati.
Žao mi je što nisam imao dovoljno snage objasniti bošnjačkim političarima da je izmjena Izbornoga zakona najnormalnija stvar. Čak smo ranije bili i potpisali da ćemo poštivati princip da jedan narod drugom ne bira političke predstavnike, ali se to nije poštivalo. Sad je taktika da nam se bar još jednom nametnu politički predstavnici. U tomu neće uspjeti. Mi ćemo još više zbiti redove. Nećemo se razbacivati kandidatima na višim razinama.
Spreman sam na svoja leđa primiti sve ono što je bilo loše, ali urađeno je i dosta toga dobroga. Ispunili smo obećanja prema braniteljima, čak i bez svoga ministra. Ostali su repovi prema Zaboravljenim braniteljima a i to bismo riješili da smo imali prave partnere u FBiH. Nitko normalan nema ništa protiv popisa branitelja. Brinu nas mladi ljudi i demografija, ali to nije samo naš problem. S istim problemom se suočava i Hrvatska i druge zemlje našeg okruženja. Mladi ljudi ne odlaze samo zbog ekonomije, nego ne vide ovdje svoju budućnost. Ljude je strah dugoročne nestabilnosti. Dio ljudi će se uvijek pomjerati i to je normalno, a mi moramo ljudima dokazati da ovdje ima smisla živjeti.
Kako komentirate činjenicu da se cijela hrvatska politika u BiH iz Sarajeva sotonizira? Recimo, sotonizira se hrvatsko zalaganje za ono što piše u Ustavu BiH i presudama ustavnoga suda BiH, poput legitimnog predstavljanja i konstitutivnosti naroda?
– Ja radim ono što radim. Kad bih komentirao svaki napad na sebe, i to samo ono što su čiste izmišljotine, to bi napunilo na stotine knjiga. Ono što govorim praktično i radim. Moć koju pokazuje bošnjačka politička scena, bošnjačka elita danas je zastrašujuća i bojim se da nisu svjesni kojim putem idu. Dobar dio tih ljudi nije svjestan što rade. Oni koriste metode koje su korištene prije 30 godina. Najbrojniji narod ima i najveću odgovornost za budućnost BiH. To je danas na razini BiH i FBiH bošnjački narod. Ogromna je odgovornost na Bošnjacima da razumiju da u BiH imamo tri konstitutivna naroda i da ovo nikad neće biti građanska država.
Vidjeli ste neki dan ovdje posjetu turskog predsjednika i kakvu je to izazvalo reakciju Europe. S Merkel smo 40 minuta pričali o dolasku Erdogana. Da smo o tomu mi Hrvati više govorili, to bi još više produbilo jaz. Mi smo ovoga tjedna u Parlamentu BiH napravili sjajnu znanstvenu konferenciju i vidjeli ste kako se reagira. Vidjeli ste kako se reagira na izlaganje profesora Davorina Rudlfa, čovjeka koji je sve prošao – od Daytona i Washingtona te ranijih vremena pa do sada. Kad vam prijatelj kaže da nešto ne valja, onda vidite ružne reakcije. Mene sve to osobno jača.
Nije mi puno bitno što o meni pišu neki loši analitičari koji su plaćani da takve stvari rade. Ne smeta mi čak ni kada to rade neke naše ovdašnje tiskovine, koje mi zove bošnjačkim medijima na hrvatskom jeziku. To je javno mišljenje i to moramo prihvatiti. Bitno je biti čist i biti u mogućnosti svakom pogledati u oči. Bitno je znati zbog čega se koji potez povukao.
Ja odgovaram u prvom redu svome hrvatskom narodu. Previše imam godina da bih to na bilo koji način personalno shvaćao. Nemam ni potrebu da se branim od takvih napada. Bošnjački političari moraju znati da će imati HDZ zajedno s HNS-om u vlasti. Kad ovog Dragana ne bude, doći će deset drugih Dragana koji će se opet boriti za svoju domovinu BiH. Oni koji misle ovdje stvarati bošnjačku državu ili bilo koju drugu preko trikova iz domena građanskog, jednostavno neće proći. Mi ćemo pronaći dovoljno partnera s izbornim legitimitetom i među Bošnjacima i među Srbima da se napravi nova vlast. U sljedeće četiri godine želimo završiti put prema EU. BiH se mora oteti utjecajima s istoka. Tu mislim na Tursku i Rusiju. Mi smo se za to predijeli.
Naravno, na tom putu će nas opet kočiti politike iz Sarajeva. Njima su puna usta Europe, ali kad se vide konkretni njihovi potezi, onda se vidi jedna drugačija slika. Oni samo traže i proizvode krivce. To se vidjelo i na sastancima sa ranije spomenutim izaslanstvom Venecijanske komisije. Na tim sastancima sarajevska politika je samo čekala da HDZ kaže da nešto neće i da nas se onda prikaže kao neke krivce. No, lagano ovdje dolazi do uspostave demokratskih standarda.
Hoćete li se ponovno kandidirati za hrvatskog člana Predsjedništva? Hrvatska javnost u BiH je uvjerena da hoćete…
– Ta je procedura već krenula, a ako javnost tako misli onda za to ima i razloga. Pokrenuli smo inicijativu. Svi naši odbori na svim razinama će dostaviti prijedloge svih kandidata na svim razinama, uključujući i Predsjedništvo BiH. onda ćemo 8. lipnja na sjednici Predsjedništva HDZ-a BiH dogovoriti ono što je prikladno za to vrijeme. Najvjerojatnije ćemo završiti priču o kandidatu za člana Predsjedništva i kandidatima koji će biti prepoznati na razinama BiH i FBIH. Ostalo ćemo usuglašavati s našim koalicijskim partnerima. Za jedno 15-ak dana ćemo imati sve odlučeno, a za hrvatskoga člana Predsjedništva BiH odluku ćemo imati već sljedećega petka.