Topionice u Perzijskom zaljevu, koje inače čine oko 10% svjetske proizvodnje, zatvorene su zbog rata s Iranom. Problem za tamošnje topionice složeniji je od onoga s kojim se suočavaju izvoznici nafte. One ne samo da ne mogu izvoziti aluminij, već ne mogu ni uvoziti glinicu (aluminijev oksid) – ključnu sirovinu za proizvodnju metala uz pomoć inače obilnih zaliha prirodnog plina.
Situaciju dodatno otežava proces gašenja topionica – koji se trenutno odvija na projektu Qatalum u Kataru – što znači da bi pogoni mogli biti izvan funkcije duže od šest mjeseci. Toliko je, naime, obično potrebno za ponovno pokretanje proizvodnje.
Velika proizvodnja na Bliskom istoku
Aluminij, čija proizvodnja zahtijeva goleme količine električne energije, postao je omiljena investicija za diverzifikaciju gospodarstava zemalja Perzijskog zaljeva koje raspolažu velikim količinama jeftine nafte i plina.
Procjene pokazuju da se iz regije Perzijskog zaljeva svake godine uobičajeno izveze oko 5,5 milijuna tona aluminija. Topionica Alba i projekt Qatalum – koji je u suvlasništvu tvrtke Norsk Hydro – najveći su u regiji te predstavljaju najveći kompleks za proizvodnju aluminija na jednoj lokaciji u svijetu.
Nizozemska banka ING navela je u svojem istraživanju kako bi produljeni poremećaji u brodarstvu u Zaljevu istovremeno zaustavili priljev glinice i izvoz aluminija. „To bi značajno smanjilo globalnu ponudu aluminija”, priopćili su iz banke.
Tri scenarija za aluminij
ING je iznio tri moguća scenarija za tržište aluminija u Zaljevu:
- Prvi scenario: Relativno kratak poremećaj od oko četiri tjedna bio bi najbolji mogući ishod, no čak i on bi mogao izazvati ozbiljan šok u opskrbi zbog kontroliranih prekida proizvodnje.
- Drugi scenario: Podrazumijeva ograničen pomorski promet tijekom nekoliko mjeseci.
- Treći scenario: Predviđa tromjesečni potpuni poremećaj u brodskom prometu.
U najgorem slučaju, cijena aluminija mogla bi nakratko porasti iznad 4.000 dolara po toni prije nego što pad potražnje počne ograničavati daljnji rast, navodi ING.
Pritisak na ponudu već se očituje kroz cijenu metala koja je na Londonskoj burzi metala (LME) porasla za 10% od početka rata s Iranom – s 3.129 dolara na više od 3.400 dolara po toni.
Niske zalihe dodatno podižu cijenu
Tijekom proteklih 12 mjeseci pritisak na tržište aluminija raste, djelomično zbog američkih carina na uvoz metala. U tom je razdoblju cijena porasla za oko 40%, dok regionalne premije dodatno povećavaju trošak koji plaćaju kupci.
Niske zalihe aluminija u Sjedinjenim Državama i Europi također su faktor koji utječe na rast cijena. Rekordna cijena od 4.100 dolara po toni zabilježena je početkom 2022. godine, ubrzo nakon ruske invazije na Ukrajinu i uvođenja embarga na ruski izvoz ovog metala.
Investicijska banka Citi slaže se s procjenom ING-a da bi cijena mogla dosegnuti razinu od 4.000 dolara ako se nastave poremećaji u pomorskom prometu u Perzijskom zaljevu.