Prema novim podacima, globalna potrošnja električne energije u podatkovnim centrima dosegnula je 787,8 teravatsati (TWh) u 2025. godini, u odnosu na 658,2 TWh u 2024. To predstavlja izniman rast od gotovo 20 posto u samo godinu dana.

Vratimo li se u 2020. godinu, kada je globalna potrošnja iznosila 410,8 TWh, razmjeri širenja postaju još upečatljiviji. Potrošnja električne energije podatkovnih centara porasla je za oko 92 posto u samo pet godina, što predstavlja prosječnu godišnju stopu rasta od gotovo 14 posto.

Za usporedbu, kada bi se svi svjetski podatkovni centri promatrali kao jedna država, njihova bi ih potrošnja električne energije svrstala među najveća tržišta na svijetu. To više nije mala potrošnja koju postojeći elektroenergetski sustavi mogu usput apsorbirati. Ona postaje veliki novi izvor potražnje koji elektrodistribucijske tvrtke, operatori mreža, regulatori i proizvođači električne energije moraju uzimati u obzir prilikom planiranja.

Rast je također izuzetno geografski koncentriran. Sjedinjene Američke Države i Kina dominiraju u globalnoj potrošnji električne energije podatkovnih centara, dok je Europa daleko iza njih na trećem mjestu. Takva je raspodjela važna zato što dodavanje velike količine nove potražnje na zrelu elektroenergetsku mrežu, koja je desetljećima bilježila vrlo mali rast, predstavlja sasvim drugačiji izazov od dodavanja potražnje gospodarstvu u kojem se proizvodnja i prijenos električne energije već brzo šire.

SAD troši gotovo 40 posto svjetske električne energije podatkovnih centara

Podatkovni centri u SAD-u potrošili su procijenjenih 312,6 TWh električne energije u 2025. godini, što predstavlja 39,7 posto ukupne svjetske potrošnje. Kina je bila druga s 205,7 TWh, odnosno 26,1 posto, dok je Europa činila 144,6 TWh, odnosno 18,4 posto. Druge zemlje azijsko-pacifičke regije potrošile su još 63,2 TWh, dok je preostala potrošnja raspoređena na Latinsku Ameriku, Bliski istok, Afriku i ostatak Sjeverne Amerike.

To znači da su SAD i Kina zajedno činile gotovo dvije trećine ukupne svjetske potrošnje električne energije podatkovnih centara. Međutim, udio SAD-a u prošlogodišnjem rastu još je upečatljiviji. Američka potrošnja porasla je sa 249,0 TWh u 2024. na 312,6 TWh u 2025. godini, što je povećanje od 63,5 TWh. Budući da je globalna potražnja podatkovnih centara porasla za oko 129,6 TWh, sam SAD bio je odgovoran za približno 49 posto ukupnog svjetskog povećanja.

Potrošnja električne energije američkih podatkovnih centara porasla je za oko 81 posto od 2020. godine, ali rast od 25,5 posto u 2025. predstavlja značajno ubrzanje. To pomaže objasniti zašto je priča o umjetnoj inteligenciji tako brzo postala i priča o energiji. Iz perspektive distributera električne energije, AI podatkovni centar prije svega je ogroman potrošač električne energije koji mora pouzdano biti opskrbljen svakog sata u danu.

Završava duga era stagnacije potrošnje struje u Americi

Takva potražnja dolazi nakon dugog razdoblja tijekom kojeg se potrošnja električne energije u SAD-u gotovo nije mijenjala. Američka Uprava za energetske informacije (EIA) navodi da je potrošnja električne energije od 2005. do 2019. godine rasla za svega 0,1 posto godišnje.

Od 2020. godine, međutim, potražnja raste prosječnom godišnjom stopom od oko 1,7 posto, a EIA upravo potrošnju podatkovnih centara navodi kao jedan od glavnih pokretača te promjene.

Savezna država Virginia možda najjasnije pokazuje što to može značiti za pojedinačno tržište električne energije. Prodaja električne energije komercijalnim korisnicima ondje je između 2019. i 2025. godine porasla za gotovo 30 milijuna megavatsati. EIA veliki dio tog povećanja pripisuje ogromnoj koncentraciji podatkovnih centara u toj saveznoj državi.

Na dijelu elektroenergetske mreže PJM koji pokriva tvrtka Dominion, maksimalna ljetna potražnja 2025. godine bila je 23 posto veća nego 2019. godine. Zimski maksimum u sezoni 2025. i 2026. bio je 45 posto veći nego šest godina ranije. PJM trenutno očekuje da će maksimalna ljetna potražnja u toj regiji tijekom sljedećeg desetljeća rasti prosječno 5,4 posto godišnje, uglavnom zbog nastavka razvoja podatkovnih centara.

Takav rast ima posljedice koje sežu daleko izvan samih elektrana. Električna energija mora proći kroz dalekovode, transformatore, trafostanice i lokalnu distributivnu opremu prije nego što stigne do poslužitelja koji je troše. Tijekom prve polovice 2026. godine, troškovi zagušenja na mreži PJM porasli su za 43 posto, na šest milijardi dolara. Pri tome je Sjeverna Virginia bila među područjima sa znatnim ograničenjima. Podatkovni centri nisu jedini uzrok tih troškova, ali brzorastuća potražnja dodatno opterećuje mrežu na kojoj za dobivanje dozvola i izgradnju velikih prijenosnih projekata mogu biti potrebne godine.

Prognoze su ogromne, ali i neizvjesne

Malo je neslaganja oko toga da će potrošnja električne energije podatkovnih centara nastaviti rasti, iako postoje velika neslaganja oko toga koliko će se brzo to dogoditi. S&P Global Energy procjenjuje da bi globalna potražnja između 2025. i 2030. mogla rasti po godišnjoj stopi od 12 do 16 posto.

Prema njihovom scenariju za elektroenergetski sektor, potrošnja bi do 2030. godine dosegnula oko 1.550 TWh. To je gotovo dvostruko više nego 2025. godine i približno jednako projektiranoj potrošnji električne energije cijele Latinske Amerike. Prema tom scenariju, podatkovni centri trošili bi oko šest posto ukupne svjetske električne energije.

Raspon prognoza za SAD također je izuzetno širok. Analiza podržana od strane Ministarstva energetike SAD-a procijenila je da su podatkovni centri 2023. godine trošili oko 4,4 posto električne energije u SAD-u te da bi njihov udio do 2028. mogao porasti na između 6,7 i 12 posto, ovisno o brzini izgradnje novih kapaciteta i napretku u učinkovitosti računalnih sustava.

Tu se priča o umjetnoj inteligenciji sudara s fizičkom stvarnošću. Netko mora izgraditi proizvodne kapacitete potrebne za opskrbu tih objekata. Netko mora izgraditi i dalekovode i trafostanice koji će dovesti električnu energiju do njih.

Elektrane na prirodni plin često se mogu izgraditi brže od nuklearnih elektrana. Međutim, lanci opskrbe plinskim turbinama postali su opterećeni. Kapaciteti iz obnovljivih izvora mogu se dodavati relativno brzo. Ipak, njihova promjenjiva proizvodnja povećava potrebu za skladištenjem energije, stabilnim izvorima proizvodnje i prijenosnom mrežom.

Nuklearne elektrane, za koje se nekada činilo da su predodređene za zatvaranje, odjednom postaju privlačan izvor neprekidne opskrbe električnom energijom za tehnološke tvrtke koje traže velike količine pouzdane energije.

Tehnološka industrija prirodno stavlja fokus na računalne kapacitete. No ograničavajući čimbenik razvoja umjetne inteligencije sve bi više mogao biti izvan samog podatkovnog centra.

Tvrtka može naručiti napredne čipove i projektirati ogroman računalni kompleks, ali ti poslužitelji nisu od velike koristi bez pristupa stotinama megavata pouzdane električne energije. Kod najvećih predloženih kompleksa potreba može dosegnuti gigavatske razmjere. Time se jedan kompleks podatkovnih centara po potrošnji električne energije približava razini velikog grada.

To također znači da se gospodarski utjecaj AI-ja širi na sektore koji imaju malo veze sa softverom. Distributeri električne energije mijenjaju prognoze potrošnje. Proizvođači električne energije planiraju nove kapacitete. Tvrtke iz sektora plinovoda mogle bi imati koristi od dodatne potražnje za prirodnim plinom, dok proizvođači turbina, transformatora, rasklopne opreme, sustava za hlađenje i drugih električnih komponenti bilježe novi izvor narudžbi.

Baterijsko skladištenje energije i obnovljivi izvori imat će svoju ulogu, kao i nuklearne elektrane i postojeći kapaciteti na fosilna goriva. Revolucija umjetne inteligencije sve više zahtijeva kombinirani odgovor energetskog sektora. Razmjeri i brzina rasta potražnje ostavljaju malo prostora za oslanjanje na samo jednu tehnologiju.

Tijekom većeg dijela prethodna dva desetljeća, elektroenergetski sektor SAD-a razvijao se uz pretpostavku da će potražnja za električnom energijom ostati relativno stagnirajuća. Ta pretpostavka brzo postaje zastarjela.

Podatkovni centri nisu jedini razlog za to, ali postaju jedna od najmoćnijih sila koje pokreću promjenu. Za samo pet godina globalna potrošnja električne energije podatkovnih centara gotovo se udvostručila. SAD je 2025. godine činio gotovo polovicu ukupnog svjetskog povećanja.

Rasprava o umjetnoj inteligenciji obično je usmjerena na softver, čipove, produktivnost, zapošljavanje i pitanje jesu li vrednovanja tehnoloških tvrtki otišla predaleko u odnosu na realnost. Međutim, iz energetske perspektive, ispod te digitalne revolucije odvija se nešto veoma fizičko.

SAD sada troši gotovo 40 posto električne energije koju koriste podatkovni centri diljem svijeta. Infrastruktura potrebna za daljnji rast morat će biti financirana. Za nju će morati biti dobivene dozvole, morat će biti proizvedena i izgrađena.

AI možda živi u oblaku, ali taj oblak sve više ovisi o elektranama, plinovodima, dalekovodima, transformatorima, sustavima za hlađenje i elektroenergetskoj mreži koja nikada nije bila projektirana za ovako brz rast potražnje.

Objava Digitalni divovi gutaju mrežu: Data centri uskoro troše struju poput cijele Latinske Amerike pojavila se prvi puta na Republika.

Veliki problem predstavlja i stanje europskih skladišta. Prema podacima organizacije Gas Infrastructure Europe, skladišta plina u Europskoj uniji krajem kolovoza bila su popunjena tek oko 63 posto, što je znatno ispod petogodišnjeg prosjeka koji iznosi oko 79 posto. Slično stanje u posljednjih petnaest godina zabilježeno je praktički samo 2021. godine, neposredno prije izbijanja prošle velike plinske krize. Među najvećim tržištima posebno se izdvajaju Njemačka, čija su skladišta popunjena tek polovično, te Nizozemska s razinom od svega 44 posto. S druge strane, ukupna potrošnja plina u Europskoj uniji danas je oko 15 do 20 posto niža nego 2021. godine, pa Europa može funkcionirati i s manjim zalihama, ali to znači da će uvelike morati ovisiti o uvozu ukapljenog plina tijekom zime.

Ovisnost o uvozu otvara novi rizik, jer bi Europa za dodatne količine morala izravno konkurirati azijskim kupcima, što bi uz eventualni rast potražnje u Aziji moglo dodatno podići cijene. Situaciju dodatno komplikuje poremećaj u Ormuškom tjesnacu, kroz koji uobičajeno prolazi gotovo petina globalne trgovine ukapljenim plinom. Analitičari Goldman Sachsa upozoravaju da bi cijena europskog TTF plina u prosincu mogla premašiti 100 eura po megavatsatu ako se izvoz energije s Bliskog istoka bude normalizirao tek postupno tijekom sljedeće godine. Takav scenarij značio bi iznimno težak pritisak na europske potrošače i industriju.

Više veleprodajne cijene ipak ne znače da će računi kućanstava odmah porasti, jer između tržišne cijene i konačnog računa postoji vremenski odmak. Dobavljači često imaju dugoročne ugovore i unaprijed osigurane količine, pa kratkotrajni skok cijena nema trenutačni učinak. Međutim, po isteku postojećih ugovora, novi troškovi nabave postupno se prenose na kućanstva. Najbrže će poskupljenje osjetiti potrošači s varijabilnim tarifama, a procjenjuje se da je prosječno potrebno oko šest mjeseci da se promjene s veleprodajnog tržišta u potpunosti odraze na maloprodajne cijene.

Brzina udara na novčanike građana ovisit će o pojedinoj državi. U Njemačkoj i Austriji, zbog velikog udjela ugovora s fiksnim cijenama na jednu ili dvije godine, puni učinak mogao bi se osjetiti tek nakon gotovo godinu dana. U Francuskoj, Italiji i Španjolskoj cijene bi se mogle promijeniti već za nekoliko mjeseci, dok je u Nizozemskoj prijenos tržišnih promjena najbrži. Italija se smatra najizloženijom među velikim ekonomijama zbog brze transmisije cijena i visoke ovisnosti o plinu, iako u zimu ulazi s relativno dobrom popunjenošću skladišta. Naposljetku, konačni razmjer krize ovisit će o faktoru koji nitko ne može kontrolirati — zimskim temperaturama. Blaga zima ublažila bi potražnju za grijanjem, dok bi dugotrajno hladno vrijeme naglo iscrpilo zalihe i gurnulo cijene u rekordne visine.

(izvor: N1)

Objava EUROPA PRED NOVIM ENERGETSKIM ŠOKOM: Cijena plina mogla bi premašiti 100 eura, prazna skladišta najavljuju paprene račune pojavila se prvi puta na Republika.

Najnovije meteorološke prognoze ukazuju na to da će rekordno snažan Super El Niño biti glavni globalni pokretač vremenskih prilika u narednom razdoblju. Intenzivno zagrijavanje Tihog oceana već sada oblikuje atmosferske pritiske na sjevernoj hemisferi, a posljedice tog klimatskog fenomena osjetit će se i diljem Europe.

Stručnjaci sa specijaliziranog portala Severe Weather Europe ističu da jesenske prognoze tlaka zraka više nalikuju tipičnim zimskim reakcijama, što svjedoči o ekstremnoj snazi ovogodišnjeg fenomena. Područje niskog tlaka zraka nad sjevernim Atlantikom stvorit će uvjete za dotok tople i vlažne zračne mase prema europskom kontinentu.

Tijekom jeseni u većem dijelu Europe očekuju se površinske temperature iznad višegodišnjeg prosjeka, a najizraženija odstupanja prognoziraju se za središnje, zapadne i jugoistočne regije. Istovremeno, obilje vlage s Atlantika donijet će nadprosječne oborine, osobito u južnim i zapadnim područjima. Zbog tople zračne mase, početak snježne sezone u studenome bit će iznimno spor uz nakupljanje snijega ispod prosjeka, dok su jedine iznimke najviši planinski vrhunci poput zapadnih Alpa.

Međutim, zimska slika mogla bi se drastično promijeniti pod utjecajem polarnog vrtloga. Izražena faza El Niña statistički povećava šanse za slabljenje ili potpuni kolaps tog kružnog strujanja usred zime. Dok stabilan polarni vrtlog drži ledeni zrak zarobljen unutar polarnog kruga, njegov kolaps omogućuje hladnim polarnim zračnim masama lak prodiranje prema srednjim zemljopisnim širinama. Zbog toga se u drugom dijelu zime znatno povećava vjerojatnost za iznenadne valove ekstremne hladnoće i snježne oborine diljem europskog kontinenta.

Objava Super El Niño jača: Između iznadprosječne jesenske topline i prijetnje zimskog kolapsa polarnog vrtloga pojavila se prvi puta na Republika.

Početkom 2025. godine program DOGE srezao je proračun NOAA-e za 10 posto, pri čemu je agenciju napustilo oko 2.500 zaposlenika (gotovo 17 % ukupne radne snage), uključujući stotine iskusnih meteorologa i znanstvenika. Posljedice su se brzo odrazile na terenu: ugašene su brojne mjerne postaje, smanjen je broj oceanskih plutača i meteoroloških balona, a zaustavljeni su i ključni projekti razvoja nove generacije satelita.

Posljedice slabljenja sustava na ključne sektore

Gospodarstvo SAD-a iznimno je ovisno o točnim vremenskim prognozama — procjenjuje se da vremenske prilike izravno utječu na oko 6 % američkog BDP-a (1,34 bilijuna dolara). Svaki dolar uložen u NWS vraća se gospodarstvu 73 puta kroz smanjenje rizika i optimizaciju poslovanja.

• Ribarstvo i pomorstvo: Gašenje obalnih mjernih postaja (poput one u zaljevu Cook Inlet na Aljasci) prisiljava ribare na isplovljavanje bez pouzdanih podataka o vjetru i valovima.
• Sigurnost i prognoza nepogoda: Smanjenje broja lansiranih meteoroloških balona smanjilo je točnost globalnih meteoroloških modela. Tijekom proljeća dva su tornada u Kansasu pogodila naseljena područja bez pravovremenog upozorenja.
• Infrastruktura i osiguranje: Ugašene su ili zapuštene ključne baze podataka (poput Climate.gov i Atlas-15), što građevinarima i reosiguravateljima otežava procjenu rizika od poplava i uragana.
• Poljoprivreda i zračni promet: Otkazani su projekti praćenja arktičkog leda i istraživanja utjecaja na tlo, dok se aviotvrtke suočavaju s manje preciznim navigacijskim podacima.

Ključni pokazatelji i razmjeri rezova

Najava dodatnih smanjenja i prijedlog privatizacije

Unatoč upozorenjima gospodarskih udruga, administracija predsjednika Trumpa kroz prijedlog proračuna za 2027. godinu planira dodatno smanjenje financiranja NOAA-e s 6,17 na 4,4 milijarde dolara.

Prijedlozi obuhvaćaju gašenje obrazovnih i istraživačkih programa te prenošenje dijela javnih meteoroloških funkcija na privatni sektor. Stručnjaci i građevinski inženjeri upozoravaju da bi privatizacija izradila dodatne troškove za lokalne samouprave te narušila pouzdanost i transparentnost podataka koji su temelj gospodarske i opće sigurnosti zemlje.

Objava Kako je Musk razorio sustav vremenske prognoze i stvorio milijarde dolara štete pojavila se prvi puta na Republika.

Europa se posljednjih godina suočava sa sve ekstremnijim toplinskim valovima. Dok su protekli mjeseci donijeli suše i razorne požare diljem Španjolske, Francuske i Italije, u drugim dijelovima kontinenta izbija nova kriza: vitalne vodene prometnice, poput Rajne i Dunava, pale su na iznimno niske, u nekim dijelovima i povijesno rekordne razine.

Ovakav pad vodostaja drastično otežava teretni promet. Riječni brodovi prisiljeni su ploviti s minimalnim teretom, komercijalni promet na pojedinim dionicama gotovo potpuno stoji, a logistički operativci moraju tražiti znatno složenije i skuplje alternative.

Rajna presječena: Brodovi plove s minimalnim kapacitetima

Jedan od glavnih problema jest nemogućnost teretnih brodova da prevoze pune kapacitete, zbog čega se teret mora dijeliti na više plovila ili preusmjeravati na željeznicu i ceste.

Ključno mjerno mjesto Kaub na Rajni palo je ispod kritične razine od 30 centimetara, dosegnuvši krajem srpnja svega 27 centimetara, uz prognoze daljnjeg pada. (Prikazana vrijednost odnosi se na indeks vodomjera, a ne na ukupnu dubinu rijeke ili plovnog puta).

Budući da se Rajna proteže na oko 1.230 kilometara od Švicarskih Alpa do Sjevernog mora, njezin je zastoj zadao blizak udarac europskom gospodarstvu.

„U praksi su Gornja Rajna i rijeka Majna sada praktički odsječene od trgovačkog čvorišta Amsterdam-Rotterdam-Antwerpen (ARA)”, objavila je agencija Argus u svom izvješću.

Za kemijsku i petrokemijsku industriju, smanjene dubine plovnog puta ograničavaju isporuke esencijalnih sirovina, poput nafte i ukapljenog naftnog plina (UNP), iz sjevernomorskih luka prema tvornicama u unutrašnjosti. Giganti poput LyondellBasella i BASF-a već su proglasili ili upozorili na više sile (force majeure) i moguće nestašice proizvoda.

Čak je i čelični div Thyssenkrupp morao blago smanjiti proizvodnju u svojoj čeličani u Duisburgu, jer teretnjaci sa sirovinama teško prolaze kroz plitka uska grla.

Dunav na rekordnom minimumu: Gašenje nuklearnih elektrana i kriza u poljoprivredi

Slična, ako ne i teža situacija je na Dunavu. Zbog dugotrajnih visokih temperatura i nedostatka oborina, vodostaj Dunava u Budimpešti pao je na povijesno najnižu razinu od 23 centimetra — što je 10 centimetara ispod dosadašnjeg rekorda iz 2018. godine.

Ministarstvo graditeljstva i prometa Mađarske potvrdilo je da je većina teretnih brodova zaustavljena duž mađarske dionice Dunava, dok oni koji još plove nose svega 10 % do 20 % svog uobičajenog tereta. U Srbiji teretnjaci i tankeri plove sa svega 30 % do 40 % kapaciteta.

Niski vodostaj i visoke temperature vode izazvali su i ozbiljnu energetsku krizu:

• Mađarska: Nuklearna elektrana Paks morala je smanjiti proizvodnju i po prvi put u povijesti potpuno ugasiti jedan od svoja četiri reaktora, čime je ukupni kapacitet elektrane pao na 60 %.
• Rumunjska: Državni proizvođač Nuclearelectrica obustavio je rad Objekta 1 nuklearne elektrane Cernavodă, a ubrzo potom i Objekta 2, ostavljajući po prvi put oba reaktora van pogona istovremeno zbog iznimno niskog vodostaja Dunava.
• Srbija: Zbog nemogućnosti riječnog transporta, Srbija je u srpnju primila samo 25 % planiranog uvoza goriva, zbog čega je vlada odobrila korištenje operativnih robnih rezervi.

Niski vodostaji i suša teško su pogodili i poljoprivredu — u Srbiji su poremećeni transport žitarica i navodnjavanje u Vojvodini, dok su u Rumunjskoj vlasti uvele restrikcije na navodnjavanje. Mađarska je u četvrtak proglasila izvanredno stanje zbog suše koja je zahvatila čak 74 % teritorija zemlje.

Kako se industrija može prilagoditi?

Jedan od najvećih izazova s Rajnom i dijelovima Dunava jest njihovo stenovito korito koje se ne može lako produbljivati bagrovanjem. Stoga rješavanje ovog problema zahtijeva kombinaciju inženjerskih, tehnoloških i logističkih mjera:

• Inženjerski zahvati: Njemačke vlasti planiraju projekte optimizacije plovnog puta na Srednjoj Rajni kako bi produbile kritične točke za dodatnih 20 centimetara, dok se preuređenjem riječnih prepreka voda usmjerava u glavni plovni kanal.
• Novi dizajn brodova: Tvrtke poput HGK Shippinga i BASF-a već razvijaju i koriste plovila s plitkim gazom, izrađena od laganih čelika visoke čvrstoće, koja mogu nositi značajan teret čak i pri iznimno niskom vodostaju.
• Logističke prilagodbe: Industrija se sve više okreće kombiniranom transportu, građenju većih skladišta u unutarnjim lukama za stvaranje zaliha tijekom kišnih sezona te korištenju mreža manjih brodova umjesto velikih sastava teretnica.

Objava Vrućine uzimaju težak danak europskoj industriji: Ključni riječni putevi na rekordno niskim razinama pojavila se prvi puta na Republika.

Šumski požari u Francuskoj do sada su spržili više od 160.000 hektara (oko 617 kvadratnih milja) zemlje, čime su postali najveći u povijesti te zemlje — a do kraja sezone požara preostali su još mjeseci.

Goleme buktinje koje haraju jugozapadom Francuske gorjele su toliko intenzivno da su stvorile snažnu grmljavinsku oluju uzrokovanu samom vatrom. Ovaj rijedak fenomen povremeno se viđa kod megapožara koji pogađaju SAD i Kanadu, no u Francuskoj je bio potpuno nezabilježen — sve do sada. Stručnjaci ističu da je to samo jedan od znakova da Europa ulazi u novu eru požara.

Europa je oduvijek imala šumske požare, ali oni postaju sve ekstremniji kako se klimatska kriza pojačava. Vatrogasci u Francuskoj i Španjolskoj ovog se tjedna bore s vatrenim stihijama koje su žestoke i nepredvidivije od bilo čega s čime su se ranije suočili.

U srijedu su vlasti u Španjolskoj i Francuskoj priopćile da su neki požari stabilizirani, ali su izrazile zabrinutost da bi se situacija mogla ponovno pogoršati uslijed četvrtog toplinskog vala koji je ove godine pogodio Europu. Europska unija također je upozorila na opasnost od širenja požara dalje prema istoku, u Grčkoj i Italiji.

Sve je ovo nastavak prošlogodišnje rekordne sezone požara u Europi. Stručnjaci navode da se kontinent pridružuje dugom popisu regija — od Sibira do Amazone — koje sada trpe uzastopne ekstremne sezone požara.

„Ušli smo u eru požara koje je nemoguće ugasiti”, rekao je Víctor Resco de Dios, profesor šumarstva i globalnih promjena na Sveučilištu Lleida u Španjolskoj. „To su požari koji gore intenzitetom nekoliko atomskih bombi.”

Nezapamćeni razmjeri i pojava „vatrenih oblaka”

„Situacija s kojom se danas suočavamo najteža je otkad vodimo evidenciju, najteža od Drugog svjetskog rata”, izjavio je francuski predsjednik Emmanuel Macron tijekom posjeta Bordeauxu, nazivajući požare „potpuno nezabilježenima”.

Jedan od najstrašnijih primjera ove sile bila je pojava vatrenih oblaka, odnosno pyrocumulonimbusa, koji su se formirali iznad regije Gironde u blizini Bordeauxa. Vatreni oblaci nastaju kada iznimno intenzivni požari generiraju stup ekstremne topline koji se brzo diže u hladniji zrak iznad sebe, gdje se kondenzira u visoke grmljavinske oblake. Oni potom mogu stvoriti vlastiti vjetar, kišu i munje te pretvoriti požare u nepredvidive, samoodržive vatrene oluje.

Ovaj je fenomen dobro dokumentiran u Australiji, Kanadi i SAD-u, ali je iznimno rijedak u Europi. Iz Europskog centra za vremenske prognoze srednjeg dometa (ECMWF) navode da, ako se pojava službeno potvrdi, ona naglašava izvanredan intenzitet trenutnih požara i ekstremne atmosferske uvjete u kojima gore.

Razmjeri uništenja također su iznimni. Požari su spržili golema područja diljem Francuske i Španjolske, pri čemu su obje zemlje zatražile pomoć Europske unije.

„Sinhronizirana, višenacionalna kriza uzrokovana šumskim požarima rijetkost je u Europi”, izjavio je Stefan Doerr, ravnatelj Centra za istraživanje požara na Sveučilištu Swansea u Walesu.

Požari bukte u blizini velikih gradova, uključujući i onaj koji je zahvatio planinsku pokrajinu Ávilu, zapadno od Madrida, postavši najveći zabilježeni požar u povijesti Španjolske. Više od 300.000 ljudi evakuirano je diljem obiju zemalja, iako su se neki u srijedu počeli vraćati svojim domovima.

U međuvremenu, požari su se rasplamsali i u Turskoj, u poljoprivrednim i šumskim područjima jugozapadne pokrajine Muğla. U susjednoj Grčkoj poginula su najmanje tri vatrogasca — dvojica tijekom gašenja požara na Kreti, a treći u Gythiju.

Zašto su požari postali toliko razorni?

Stručnjaci naglašavaju da je potpuno gašenje požara ovih razmjera gotovo nemoguće dok ne ponestale goriva (vegetacije) ili dok ne padne obilna, dugotrajna kiša, bez obzira na količinu angažiranih vatrogasnih resursa.

„U Australiji, dijelovima SAD-a i Kanade postoji opće prihvaćanje činjenice da požari mogu izmaći kontroli. U Europi još uvijek prevladava mišljenje da se takvi požari mogu u potpunosti spriječiti”, objašnjava Doerr.

Iako je svaki požar složen i pod utjecajem faktora poput upravljanja zemljištem i terena, znanstvenici ističu da su ekstremni vremenski uvjeti, pogoršani klimatskim promjenama, glavni pokretač.

Globalno zatopljenje donosi sve izraženije oscilacije između vlažnih i suhih razdoblja — fenomen poznat kao „efekt povratnog udarca” (whiplash effect). Prošla je zima u Francuskoj i Španjolskoj bila neuobičajeno vlažna, što je dovelo do bujanja vegetacije. Potom se vrijeme naglo promijenilo: od svibnja je zapadna Europa pogođena nizom brutalnih toplinskih valova koji su isušili krajolik, pretvarajući gustu vegetaciju u lako zapaljivo gorivo.

Danteovski scenariji u budućnosti

Vlasti upozoravaju da bi potpuno gašenje trenutnih požara moglo potrajati mjesecima, no njihove će se posljedice osjećati znatno duže. Zagađeni zrak i gust dim opasni su za zdravlje, a procjenjuje se da onečišćenje uzrokovano šumskim požarima godišnje odnese više od 100.000 života diljem svijeta.

Osim zdravstvenih rizika, ugrožena su i gospodarstva — požari bjesne u blizini turističkih središta, vinogradarskih regija i ključnih obrambenih čvorišta.

Znanstvenici upozoravaju da moramo očekivati da će požari u Europi postajati sve češći i ekstremniji sve dok ljudi nastave sagorijevati fosilna goriva.

„Teško je predvidjeti dokle bi stvari mogle ići”, zaključuje Resco de Dios. „Uskoro nećemo moći isključiti danteovske scenarije poput onih viđenih u Kaliforniji ili Australiji, gdje požari ili kompleks požara zahvaćaju stotine tisuća ili čak milijun hektara.”

Objava Požari koji gore jačinom „atomskih bombi”: Europa ulazi u novu eru megapožara pojavila se prvi puta na Republika.

Dok rat u Iranu podiže svjetske cijene hrane na najvišu razinu u posljednje tri godine, ekonomisti upozoravaju da lanci opskrbe istodobno trpe „dva šoka“ potaknuta ekstremnim vremenskim prilikama koje su povezane s globalnim zatopljenjem, prenosi The Guardian.

Znanstvenici su naveli da El Niño za razdoblje 2026. – 2027. godine, koji nastaje kada promjene u obrascima vjetrova omoguće širenje toplije vode preko središnjeg i istočnog ekvatorijalnog dijela Pacifika, ima povijesni potencijal da se razvije u ozbiljan klimatski događaj koji će poticati toplinske valove, poplave i olujno vrijeme.

Nacionalna uprava za oceane i atmosferu SAD-a (NOAA) potvrdila je prošlog mjeseca da se uvjeti za zagrijavanje oceana učvršćuju na Pacifiku te da postoji 63 posto šanse da temperature površine mora kasnije ove godine premaše 2 Celzijeva stupnja iznad normale.

U vrijeme kada kućanstva diljem svijeta već osjećaju pritisak zbog rastućih troškova života, stručnjaci ističu da bi ekstremni El Niño, neformalno opisan kao „super“ ili „Godzilla“ El Niño, mogao dodatno pojačati taj pritisak.

Čini se da bi novi inflacijski šok mogao uznemiriti središnje banke, povećavajući zabrinutost da bi kamatne stope mogle ostati na visokoj razini, upozoravaju ekonomski stručnjaci.

Objava Ekonomisti upozoravaju: El Niño donosi rizik od ozbiljnog šoka za globalne cijene hrane pojavila se prvi puta na Republika.

Solarna proizvodnja u Europskoj uniji trebala bi oboriti nove rekorde zahvaljujući ubrzanom rastu instaliranih kapaciteta i povoljnim vremenskim uvjetima na ključnim tržištima poput Njemačke, Španjolske i Francuske. Tijekom sunčanih dana solarna energija sada često čini najveći dio dnevnog energetskog miksa, a u pojedinim regijama povremeno pokriva više od polovice potražnje.

Međutim, uspjeh zelene tranzicije donosi i novu vrstu izazova. Proizvodnja električne energije sve više nije usklađena s trenutkom kada je ona najpotrebnija. Posljedica toga su pad cijena u razdobljima najveće solarne proizvodnje, smanjenje prihoda proizvođača i sve češće prisilno ograničavanje proizvodnje.

Europa je tako riješila jedan dio problema – kako proizvesti jeftinu čistu energiju u velikim količinama – ali se sada suočava s težim pitanjem: kako tu energiju sačuvati i iskoristiti kada ima najveću vrijednost.

Solarni kapaciteti rastu brže od infrastrukture

Širenje solarne energije u Europi posljednjih godina gotovo da nema presedana. Rast je pokrenut kombinacijom europskih politika kroz Zeleni plan i inicijativu REPowerEU, ali i značajnim padom troškova instalacije solarnih sustava.

Španjolska je postala jedna od vodećih solarnih sila Europe, izvozeći višak proizvodnje na susjedna tržišta, dok Njemačka prednjači u razvoju distribuiranih solarnih sustava na krovovima kućanstava i tvrtki. Južna Europa koristi prednost većeg broja sunčanih sati, ali snažan rast bilježe i sjevernija tržišta. Rezultat je energetski sustav koji sve više oblikuje dnevni ritam solarne proizvodnje: nagli skokovi proizvodnje oko podneva i veliki padovi u večernjim satima.

U pojedinim područjima proizvodnja tijekom dana sada premašuje lokalnu potrošnju, posebno tamo gdje nema dovoljno povezanosti s drugim tržištima ili kapaciteta za skladištenje energije. Ova promjena već utječe na cijene električne energije. Takozvana stopa prihoda od solarne energije, odnosno odnos cijene koju proizvođači dobivaju u usporedbi s prosječnom veleprodajnom cijenom, kontinuirano opada diljem Europe.

Podaci LSEG-a pokazuju da su prosječne cijene koje su solarni proizvođači ostvarili u prvoj polovici 2026. godine u Njemačkoj, Francuskoj, Nizozemskoj, Belgiji, Italiji i Španjolskoj bile u prosjeku 42 posto niže nego u istom razdoblju 2023. godine.

Manjak skladišta i mrežnih kapaciteta usporava tranziciju

Za solarne tvrtke i energetske operatere to znači da veća proizvodnja više ne jamči veće prihode. Svaki novi megavat kapaciteta može dodatno smanjiti vrijednost postojeće proizvodnje jer se povećava količina energije dostupne u istom dijelu dana. Posebno su ugroženi projekti koji ovise o tržišnim cijenama, dok čak i dugoročni ugovori o kupnji električne energije (PPA) postaju složeniji jer partneri postaju oprezniji zbog sve veće nestabilnosti tržišta.

Jednako tako raste količina energije koja se mora odbaciti zbog ograničenja elektroenergetske mreže. U Njemačkoj i Španjolskoj ograničavanje solarne proizvodnje dosegnulo je rekordne razine tijekom 2026. godine:

• Njemačka: Elektroprivredne tvrtke u svibnju su ograničile proizvodnju oko 1,28 teravat-sati (TWh) solarne energije.
• Španjolska: Kompanije su morale smanjiti proizvodnju za više od 2,4 teravat-sata (TWh).

Dodatni problem predstavlja i ekonomsko gašenje proizvodnje, kada cijene padnu ispod nule pa je proizvođačima isplativije isključiti elektrane nego nastaviti rad.

Potraga za rješenjem: Baterije i širenje mreže

Za energetske tvrtke solarni rast tako postaje mač s dvije oštrice. S jedne strane povećava udio obnovljive energije i podržava klimatske ciljeve, dok s druge strane smanjuje profitabilnost postojećih kapaciteta.

Rješenje se sve više traži u tri ključna smjera:

1. Baterijskom skladištenju energije
2. Fleksibilnijoj potrošnji
3. Proširenju prijenosne mreže

Međutim, kapaciteti baterija još nisu dovoljni da apsorbiraju višak dnevne proizvodnje, dok industrijska potrošnja i dalje nije dovoljno prilagođena promjenama u opskrbi. Europa također mora ubrzati razvoj dalekovoda koji bi omogućili prijenos viškova energije iz sunčanijih južnih regija prema industrijskim središtima na sjeveru. Ti projekti često kasne zbog složenih procedura i lokalnog protivljenja.

Ključni izazov za europske vlasti bit će pronalaženje ravnoteže između nastavka brzog razvoja solarne energije i ulaganja u infrastrukturu koja će omogućiti da ta energija zadrži svoju vrijednost. Europa više nema problem s tim koliko solarne energije može proizvesti – novi je izazov kako je iskoristiti u trenutku kada je ima najviše.

Objava Europski solarni bum doseže rekordne razine, ali tržište električne energije ulazi u novu krizu pojavila se prvi puta na Republika.

Europa se, prema podacima Svjetske meteorološke organizacije (WMO), zagrijava dvostruko brže od globalnog prosjeka. Unatoč tome, klima-uređaji su povijesno bili rijetkost u europskim kućanstvima u usporedbi s azijskim ili američkim metropolama. Podaci Međunarodne agencije za energiju (IEA) pokazuju da svega 20 posto europskih kućanstava posjeduje rashladni sustav, no ta se slika pod pritiskom toplinskih valova ubrzano mijenja.

Proizvodni pogoni rade punim kapacitetom

Vodeći igrači na tržištu spremno su dočekali sezonski skok potražnje, a izjave čelnika kompanija potvrđuju da su europski potrošači u panici od ljetnih žega počeli masovno investirati u hlađenje:

• Samsung: Iz kompanije navode kako su na ključnim tržištima poput Italije, Španjolske i Francuske zabilježili dvoznamenkasti rast prodaje u prvoj polovici godine, a stabilan trend očekuju i u nastavku sezone.
• LG Electronics: Proizvodne trake u njihovim južnokorejskim pogonima rade punim kapacitetom još od travnja kako bi se zadovoljila domaća i globalna potražnja.
• Mitsubishi Electric: Bilježi snažan prodajni zamah na tržištima koja su tradicionalno bila suzdržana prema klima-uređajima, uključujući Njemačku i Ujedinjeno Kraljevstvo.

Eksplozija potražnje za prijenosnim rješenjima

Posebno je dinamična situacija na njemačkom, francuskom i španjolskom tržištu, gdje je kineska Midea ostvarila izniman uspjeh sa svojim inovativnim prijenosnim modelom PortaSplit.

U svibnju je prodaja putem njemačkih internetskih trgovina skočila za 37 posto u odnosu na prošlu godinu, dok su isporuke u Španjolskoj i Francuskoj eksplodirale za nevjerojatnih 108 posto. Zbog preopterećenosti kanala distribucije, na tržištu se pojavio fenomen da su cijene rabljenih uređaja u jednom trenutku premašile cijenu novih u redovnoj prodaji.

Visoke cijene ugradnje kao prepreka

Ipak, masovna klimatizacija Europe suočava se s ozbiljnim infrastrukturnim i financijskim izazovima. Ugradnja fiksnih split-sustava u starijim europskim zgradama često je arhitektonski složena, zakonski strogo regulirana i zahtijeva dugotrajno čekanje na slobodne montažere.

Iz Midee upozoravaju kako sami troškovi ugradnje u Europi nerijetko prelaze granicu od tisuću eura, što, uz cijenu samog uređaja, klimatizaciju i dalje čini luksuzom za mnoga kućanstva s plićim džepom. Upravo zbog toga kupci masovno bježe prema prijenosnim varijantama koje ne zahtijevaju građevinske zahvate.

Prilagodba na terenu: Zaštita za radnike

Dok korporacije zbrajaju profite, ekstremne temperature tjeraju tvrtke na uvođenje novih standarda zaštite na radu. Dostavljačke i logističke kompanije na europskim ulicama svoje zaposlenike sve češće opremaju takozvanim “rashladnim paketima” — opremom koja uključuje višekratne rashladne ručnike, posebne narukvice koje se aktiviraju vodom te zaštitnike za vrat s integriranom UV zaštitom kako bi se spriječili toplinski udari.

Objava Azijski tehnološki divovi bilježe rekorde: Toplinski val u Europi pokrenuo masovnu potražnju za rashladnim sustavima pojavila se prvi puta na Republika.

Iako su kroz povijest postojale prirodne oscilacije – poput “malog ledenog doba” između 14. i 19. stoljeća – većina europskih ledenjaka bila je u relativno stabilnom stanju. Situacija se dramatično mijenja početkom 20. stoljeća, od kada bilježimo stalno i ubrzano povlačenje ledenih masa.

Trenutačno stanje u Europi

Europa danas broji između 5.000 i 6.000 ledenjaka, ovisno o kriterijima klasifikacije. Najveća koncentracija nalazi se u sljedećim regijama:

• Alpe i Skandinavsko gorje
• Island i arhipelag Svalbard (gdje se nalaze najveći europski ledenjaci)
• Kavkaz i Pirineji

Na području Dinarida nekadašnji su ledenjaci gotovo potpuno nestali; danas ondje postoje samo vrlo mali ostaci u obliku trajnih snježnika i ledenih jama na visokim planinama Crne Gore i Prokletija.

Ključni uzročnici ubrzanog topljenja

Procesi nestanka leda razlikuju se ovisno o tome radi li se o planinskim ledenjacima ili masivnim polarnim štitovima.

1. Atmosferski utjecaji i manjak snijega

Kod planinskih ledenjaka ključni pokretač je porast temperature zraka (viša srednja ljetna temperatura i dulja sezona topljenja). Ledenjak opstaje samo ako je zadovoljena pozitivna bilanca mase:

$$\text{Bilanca mase} = \text{akumulacija (novi snijeg)} – \text{ablacija (topljenje)}$$

Posljednjih desetljeća bilježi se sve više zimskih epizoda s kišom umjesto snijega, što onemogućuje obnavljanje leda.

2. Učinak tamnjenja leda (Albedo efekt)

Dok čist snijeg reflektira do 90 % Sunčeve energije, taloženje saharskog pijeska, industrijske prašine i čađe tamni površinu ledenjaka. Tamnija površina apsorbira znatno više topline, što dramatično ubrzava topljenje.

3. Topljenje odozdo (Grenland i Antarktika)

Veliki ledeni pokrovi gube masu i zbog kontakta s toplijim oceanom koji podvire ispod ledenih polica te ih topi odozdo, a ulogu igraju i skriveni geotermalni izvori topline.

Sinkronizacija klimatskih procesa: Nova znanstvena paradigma

Iako je globalna temperatura od kraja 19. stoljeća porasla za 1,2 do 1,4 °C dominantno zbog antropogenih emisija stakleničkih plinova ($CO_2$, $CH_4$, $N_2O$), znanstvenici sve više pažnje posvećuju novom konceptu: Analizi fazno sinkroniziranih klimatskih utjecaja (PSCFA).

Klimatski sustav funkcionira poput orkestra. Umjesto promatranja samo jednog izoliranog uzroka, ovaj koncept naglašava opasnost od trenutka kada se više prirodnih i antropogenih procesa nađe u istoj fazi i djeluje u istom smjeru.

Primjer fatalne sinkronizacije: Kada se istodobno poklope viša temperatura zraka, manjak zimskog snijega, pojačan nanos saharske prašine, topliji ocean i nepovoljna faza El Niña (ENSO), dolazi do višestruko bržeg topljenja nego što bi to izazvao bilo koji od tih čimbenika samostalno.

Crne prognoze: Koliko leda gubimo i što nas čeka?

Procjenjuje se da Zemlja danas godišnje gubi između 600 i 850 milijardi tona leda. To je količina vode koja bi, slikovito, cijelu Hrvatsku prekrila slojem dubokim oko 15 metara.

• Nestanak malih ledenjaka: Mnogi mali europski ledenjaci mogli bi potpuno nestati u razdoblju između 2030. i 2060. godine.
• Vrhunac topljenja: Globalna stopa gubitka ledene mase dosegnut će maksimum u drugoj polovici 21. stoljeća, nakon čega će opadati – ali prvenstveno zato što će preostati sve manje leda za topljenje.

Dugoročne posljedice potpunog otapanja

Kada bi se sav led na Zemlji otopio (proces koji bi trajao tisućama godina), razina mora podigla bi se za oko 65 metara. To bi dovelo do potapanja obalnih područja i promjene izgleda kontinenata.

Osim geografskih promjena, došlo bi do kolapsa oceanskih struja, izmjene atmosferske cirkulacije i hidrološkog ciklusa. Zbog preraspodjele mase vode, Zemlja bi se počela neznatno sporije okretati, a geografski polovi mogli bi se pomaknuti za udaljenost od nekoliko stotina metara do nekoliko kilometara.

Objava Fenomen topljenja ledenjaka: Jesmo li ubrzali prirodni proces koji traje od posljednjeg ledenog doba? pojavila se prvi puta na Republika.