Dok rat u Iranu podiže svjetske cijene hrane na najvišu razinu u posljednje tri godine, ekonomisti upozoravaju da lanci opskrbe istodobno trpe „dva šoka“ potaknuta ekstremnim vremenskim prilikama koje su povezane s globalnim zatopljenjem, prenosi The Guardian.

Znanstvenici su naveli da El Niño za razdoblje 2026. – 2027. godine, koji nastaje kada promjene u obrascima vjetrova omoguće širenje toplije vode preko središnjeg i istočnog ekvatorijalnog dijela Pacifika, ima povijesni potencijal da se razvije u ozbiljan klimatski događaj koji će poticati toplinske valove, poplave i olujno vrijeme.

Nacionalna uprava za oceane i atmosferu SAD-a (NOAA) potvrdila je prošlog mjeseca da se uvjeti za zagrijavanje oceana učvršćuju na Pacifiku te da postoji 63 posto šanse da temperature površine mora kasnije ove godine premaše 2 Celzijeva stupnja iznad normale.

U vrijeme kada kućanstva diljem svijeta već osjećaju pritisak zbog rastućih troškova života, stručnjaci ističu da bi ekstremni El Niño, neformalno opisan kao „super“ ili „Godzilla“ El Niño, mogao dodatno pojačati taj pritisak.

Čini se da bi novi inflacijski šok mogao uznemiriti središnje banke, povećavajući zabrinutost da bi kamatne stope mogle ostati na visokoj razini, upozoravaju ekonomski stručnjaci.

Objava Ekonomisti upozoravaju: El Niño donosi rizik od ozbiljnog šoka za globalne cijene hrane pojavila se prvi puta na Republika.

Solarna proizvodnja u Europskoj uniji trebala bi oboriti nove rekorde zahvaljujući ubrzanom rastu instaliranih kapaciteta i povoljnim vremenskim uvjetima na ključnim tržištima poput Njemačke, Španjolske i Francuske. Tijekom sunčanih dana solarna energija sada često čini najveći dio dnevnog energetskog miksa, a u pojedinim regijama povremeno pokriva više od polovice potražnje.

Međutim, uspjeh zelene tranzicije donosi i novu vrstu izazova. Proizvodnja električne energije sve više nije usklađena s trenutkom kada je ona najpotrebnija. Posljedica toga su pad cijena u razdobljima najveće solarne proizvodnje, smanjenje prihoda proizvođača i sve češće prisilno ograničavanje proizvodnje.

Europa je tako riješila jedan dio problema – kako proizvesti jeftinu čistu energiju u velikim količinama – ali se sada suočava s težim pitanjem: kako tu energiju sačuvati i iskoristiti kada ima najveću vrijednost.

Solarni kapaciteti rastu brže od infrastrukture

Širenje solarne energije u Europi posljednjih godina gotovo da nema presedana. Rast je pokrenut kombinacijom europskih politika kroz Zeleni plan i inicijativu REPowerEU, ali i značajnim padom troškova instalacije solarnih sustava.

Španjolska je postala jedna od vodećih solarnih sila Europe, izvozeći višak proizvodnje na susjedna tržišta, dok Njemačka prednjači u razvoju distribuiranih solarnih sustava na krovovima kućanstava i tvrtki. Južna Europa koristi prednost većeg broja sunčanih sati, ali snažan rast bilježe i sjevernija tržišta. Rezultat je energetski sustav koji sve više oblikuje dnevni ritam solarne proizvodnje: nagli skokovi proizvodnje oko podneva i veliki padovi u večernjim satima.

U pojedinim područjima proizvodnja tijekom dana sada premašuje lokalnu potrošnju, posebno tamo gdje nema dovoljno povezanosti s drugim tržištima ili kapaciteta za skladištenje energije. Ova promjena već utječe na cijene električne energije. Takozvana stopa prihoda od solarne energije, odnosno odnos cijene koju proizvođači dobivaju u usporedbi s prosječnom veleprodajnom cijenom, kontinuirano opada diljem Europe.

Podaci LSEG-a pokazuju da su prosječne cijene koje su solarni proizvođači ostvarili u prvoj polovici 2026. godine u Njemačkoj, Francuskoj, Nizozemskoj, Belgiji, Italiji i Španjolskoj bile u prosjeku 42 posto niže nego u istom razdoblju 2023. godine.

Manjak skladišta i mrežnih kapaciteta usporava tranziciju

Za solarne tvrtke i energetske operatere to znači da veća proizvodnja više ne jamči veće prihode. Svaki novi megavat kapaciteta može dodatno smanjiti vrijednost postojeće proizvodnje jer se povećava količina energije dostupne u istom dijelu dana. Posebno su ugroženi projekti koji ovise o tržišnim cijenama, dok čak i dugoročni ugovori o kupnji električne energije (PPA) postaju složeniji jer partneri postaju oprezniji zbog sve veće nestabilnosti tržišta.

Jednako tako raste količina energije koja se mora odbaciti zbog ograničenja elektroenergetske mreže. U Njemačkoj i Španjolskoj ograničavanje solarne proizvodnje dosegnulo je rekordne razine tijekom 2026. godine:

• Njemačka: Elektroprivredne tvrtke u svibnju su ograničile proizvodnju oko 1,28 teravat-sati (TWh) solarne energije.
• Španjolska: Kompanije su morale smanjiti proizvodnju za više od 2,4 teravat-sata (TWh).

Dodatni problem predstavlja i ekonomsko gašenje proizvodnje, kada cijene padnu ispod nule pa je proizvođačima isplativije isključiti elektrane nego nastaviti rad.

Potraga za rješenjem: Baterije i širenje mreže

Za energetske tvrtke solarni rast tako postaje mač s dvije oštrice. S jedne strane povećava udio obnovljive energije i podržava klimatske ciljeve, dok s druge strane smanjuje profitabilnost postojećih kapaciteta.

Rješenje se sve više traži u tri ključna smjera:

1. Baterijskom skladištenju energije
2. Fleksibilnijoj potrošnji
3. Proširenju prijenosne mreže

Međutim, kapaciteti baterija još nisu dovoljni da apsorbiraju višak dnevne proizvodnje, dok industrijska potrošnja i dalje nije dovoljno prilagođena promjenama u opskrbi. Europa također mora ubrzati razvoj dalekovoda koji bi omogućili prijenos viškova energije iz sunčanijih južnih regija prema industrijskim središtima na sjeveru. Ti projekti često kasne zbog složenih procedura i lokalnog protivljenja.

Ključni izazov za europske vlasti bit će pronalaženje ravnoteže između nastavka brzog razvoja solarne energije i ulaganja u infrastrukturu koja će omogućiti da ta energija zadrži svoju vrijednost. Europa više nema problem s tim koliko solarne energije može proizvesti – novi je izazov kako je iskoristiti u trenutku kada je ima najviše.

Objava Europski solarni bum doseže rekordne razine, ali tržište električne energije ulazi u novu krizu pojavila se prvi puta na Republika.

Europa se, prema podacima Svjetske meteorološke organizacije (WMO), zagrijava dvostruko brže od globalnog prosjeka. Unatoč tome, klima-uređaji su povijesno bili rijetkost u europskim kućanstvima u usporedbi s azijskim ili američkim metropolama. Podaci Međunarodne agencije za energiju (IEA) pokazuju da svega 20 posto europskih kućanstava posjeduje rashladni sustav, no ta se slika pod pritiskom toplinskih valova ubrzano mijenja.

Proizvodni pogoni rade punim kapacitetom

Vodeći igrači na tržištu spremno su dočekali sezonski skok potražnje, a izjave čelnika kompanija potvrđuju da su europski potrošači u panici od ljetnih žega počeli masovno investirati u hlađenje:

• Samsung: Iz kompanije navode kako su na ključnim tržištima poput Italije, Španjolske i Francuske zabilježili dvoznamenkasti rast prodaje u prvoj polovici godine, a stabilan trend očekuju i u nastavku sezone.
• LG Electronics: Proizvodne trake u njihovim južnokorejskim pogonima rade punim kapacitetom još od travnja kako bi se zadovoljila domaća i globalna potražnja.
• Mitsubishi Electric: Bilježi snažan prodajni zamah na tržištima koja su tradicionalno bila suzdržana prema klima-uređajima, uključujući Njemačku i Ujedinjeno Kraljevstvo.

Eksplozija potražnje za prijenosnim rješenjima

Posebno je dinamična situacija na njemačkom, francuskom i španjolskom tržištu, gdje je kineska Midea ostvarila izniman uspjeh sa svojim inovativnim prijenosnim modelom PortaSplit.

U svibnju je prodaja putem njemačkih internetskih trgovina skočila za 37 posto u odnosu na prošlu godinu, dok su isporuke u Španjolskoj i Francuskoj eksplodirale za nevjerojatnih 108 posto. Zbog preopterećenosti kanala distribucije, na tržištu se pojavio fenomen da su cijene rabljenih uređaja u jednom trenutku premašile cijenu novih u redovnoj prodaji.

Visoke cijene ugradnje kao prepreka

Ipak, masovna klimatizacija Europe suočava se s ozbiljnim infrastrukturnim i financijskim izazovima. Ugradnja fiksnih split-sustava u starijim europskim zgradama često je arhitektonski složena, zakonski strogo regulirana i zahtijeva dugotrajno čekanje na slobodne montažere.

Iz Midee upozoravaju kako sami troškovi ugradnje u Europi nerijetko prelaze granicu od tisuću eura, što, uz cijenu samog uređaja, klimatizaciju i dalje čini luksuzom za mnoga kućanstva s plićim džepom. Upravo zbog toga kupci masovno bježe prema prijenosnim varijantama koje ne zahtijevaju građevinske zahvate.

Prilagodba na terenu: Zaštita za radnike

Dok korporacije zbrajaju profite, ekstremne temperature tjeraju tvrtke na uvođenje novih standarda zaštite na radu. Dostavljačke i logističke kompanije na europskim ulicama svoje zaposlenike sve češće opremaju takozvanim “rashladnim paketima” — opremom koja uključuje višekratne rashladne ručnike, posebne narukvice koje se aktiviraju vodom te zaštitnike za vrat s integriranom UV zaštitom kako bi se spriječili toplinski udari.

Objava Azijski tehnološki divovi bilježe rekorde: Toplinski val u Europi pokrenuo masovnu potražnju za rashladnim sustavima pojavila se prvi puta na Republika.

Iako su kroz povijest postojale prirodne oscilacije – poput “malog ledenog doba” između 14. i 19. stoljeća – većina europskih ledenjaka bila je u relativno stabilnom stanju. Situacija se dramatično mijenja početkom 20. stoljeća, od kada bilježimo stalno i ubrzano povlačenje ledenih masa.

Trenutačno stanje u Europi

Europa danas broji između 5.000 i 6.000 ledenjaka, ovisno o kriterijima klasifikacije. Najveća koncentracija nalazi se u sljedećim regijama:

• Alpe i Skandinavsko gorje
• Island i arhipelag Svalbard (gdje se nalaze najveći europski ledenjaci)
• Kavkaz i Pirineji

Na području Dinarida nekadašnji su ledenjaci gotovo potpuno nestali; danas ondje postoje samo vrlo mali ostaci u obliku trajnih snježnika i ledenih jama na visokim planinama Crne Gore i Prokletija.

Ključni uzročnici ubrzanog topljenja

Procesi nestanka leda razlikuju se ovisno o tome radi li se o planinskim ledenjacima ili masivnim polarnim štitovima.

1. Atmosferski utjecaji i manjak snijega

Kod planinskih ledenjaka ključni pokretač je porast temperature zraka (viša srednja ljetna temperatura i dulja sezona topljenja). Ledenjak opstaje samo ako je zadovoljena pozitivna bilanca mase:

$$\text{Bilanca mase} = \text{akumulacija (novi snijeg)} – \text{ablacija (topljenje)}$$

Posljednjih desetljeća bilježi se sve više zimskih epizoda s kišom umjesto snijega, što onemogućuje obnavljanje leda.

2. Učinak tamnjenja leda (Albedo efekt)

Dok čist snijeg reflektira do 90 % Sunčeve energije, taloženje saharskog pijeska, industrijske prašine i čađe tamni površinu ledenjaka. Tamnija površina apsorbira znatno više topline, što dramatično ubrzava topljenje.

3. Topljenje odozdo (Grenland i Antarktika)

Veliki ledeni pokrovi gube masu i zbog kontakta s toplijim oceanom koji podvire ispod ledenih polica te ih topi odozdo, a ulogu igraju i skriveni geotermalni izvori topline.

Sinkronizacija klimatskih procesa: Nova znanstvena paradigma

Iako je globalna temperatura od kraja 19. stoljeća porasla za 1,2 do 1,4 °C dominantno zbog antropogenih emisija stakleničkih plinova ($CO_2$, $CH_4$, $N_2O$), znanstvenici sve više pažnje posvećuju novom konceptu: Analizi fazno sinkroniziranih klimatskih utjecaja (PSCFA).

Klimatski sustav funkcionira poput orkestra. Umjesto promatranja samo jednog izoliranog uzroka, ovaj koncept naglašava opasnost od trenutka kada se više prirodnih i antropogenih procesa nađe u istoj fazi i djeluje u istom smjeru.

Primjer fatalne sinkronizacije: Kada se istodobno poklope viša temperatura zraka, manjak zimskog snijega, pojačan nanos saharske prašine, topliji ocean i nepovoljna faza El Niña (ENSO), dolazi do višestruko bržeg topljenja nego što bi to izazvao bilo koji od tih čimbenika samostalno.

Crne prognoze: Koliko leda gubimo i što nas čeka?

Procjenjuje se da Zemlja danas godišnje gubi između 600 i 850 milijardi tona leda. To je količina vode koja bi, slikovito, cijelu Hrvatsku prekrila slojem dubokim oko 15 metara.

• Nestanak malih ledenjaka: Mnogi mali europski ledenjaci mogli bi potpuno nestati u razdoblju između 2030. i 2060. godine.
• Vrhunac topljenja: Globalna stopa gubitka ledene mase dosegnut će maksimum u drugoj polovici 21. stoljeća, nakon čega će opadati – ali prvenstveno zato što će preostati sve manje leda za topljenje.

Dugoročne posljedice potpunog otapanja

Kada bi se sav led na Zemlji otopio (proces koji bi trajao tisućama godina), razina mora podigla bi se za oko 65 metara. To bi dovelo do potapanja obalnih područja i promjene izgleda kontinenata.

Osim geografskih promjena, došlo bi do kolapsa oceanskih struja, izmjene atmosferske cirkulacije i hidrološkog ciklusa. Zbog preraspodjele mase vode, Zemlja bi se počela neznatno sporije okretati, a geografski polovi mogli bi se pomaknuti za udaljenost od nekoliko stotina metara do nekoliko kilometara.

Objava Fenomen topljenja ledenjaka: Jesmo li ubrzali prirodni proces koji traje od posljednjeg ledenog doba? pojavila se prvi puta na Republika.

Ovaj tjedan, znaci potpunog sloma bili su vidljivi na svakom koraku. Željezničke mreže diljem zapadne Europe paralizirane su nakon što je ekstremna vrućina zaprijetila savijanjem tračnica. Nekoliko nuklearnih reaktora u Francuskoj privremeno je zatvoreno ili je smanjilo kapacitet jer je riječna voda, koju koriste za hlađenje i potom vraćaju u tokove, postala prevruća. Muzeji su skratili radno vrijeme jer više nisu mogli kontrolirati temperaturu u prostorijama.

U jednoj francuskoj tvornici automobila sindikalni su čelnici pozvali na štrajk, ističući kako su uvjeti u proizvodnim pogonima postali neizdrživi. Istovremeno, masovni prekidi u opskrbi električnom energijom ostavili su stotine tisuća kućanstava u Francuskoj i Italiji u mraku.

Vrućina se uvukla i kroz debele zidove stambenih zgrada, pretvarajući gradove u užarene kutije koje se ni noću nisu uspijevale rashladiti. Nenaspavani Europljani poslije ponoći su tražili spas u parkovima, panično kupovali prijenosne klima-uređaje ili pak bježali u klimatizirane hotele.

„Svi se pitaju – zašto nismo spremni?“, izjavio je François Gemenne, profesor i stručnjak za okolišnu politiku na poslovnoj školi HEC Paris. „Postajemo svjesni vlastite ranjivosti.“

Stari kontinent u novoj klimatskoj stvarnosti

Toplinski val, koji drži Europu u stisku već gotovo tjedan dana, srušio je temperaturne rekorde u Velikoj Britaniji, Španjolskoj i Francuskoj. On je ujedno ubrzao bolnu spoznaju: Europa nije spremna za ono što donosi intenziviranje toplinskih valova potaknuto emisijama stakleničkih plinova. Najbrže zagrijavajući kontinent na svijetu prepun je zgrada i infrastrukture projektiranih za klimu koja je stvar prošlosti.

Zbog toga su ovakva ekstremna razdoblja visokih temperatura znatno destruktivnija u Europi nego u dijelovima svijeta koji su navikli na slične uvjete. Nedavno izvješće njemačke financijske i osiguravateljske kuće Allianz izdvojilo je Italiju, Francusku, Njemačku i Španjolsku kao ekonomije koje su najizloženije gospodarskim gubicima uzrokovanim vrućinama.

Slabo pripremljena infrastruktura ima i kobne posljedice. Francuska je podigla zdravstveni sustav na najvišu razinu uzbune, a ministrica zdravstva Stéphanie Rist opisala je četverostruki porast slučajeva srčanih udara. Podaci iz Španjolske također pokazuju skok u stopi smrtnosti.

Iako su ovo tek prve naznake potencijalno znatno većeg danka, one se podudaraju s ranijim istraživanjima. Studija iz 2023. godine analizirala je 800 gradova i stopu rasta smrtnosti s porastom temperatura. Dok u gradovima poput Houstona ili Tokija vrućina jedva utječe na rizik od smrti, u gradovima Francuske, Španjolske i Italije ona uzrokuje dramatične i nagle skokove u smrtnosti.

Zgrade koje „zarobljavaju“ toplinu

Ograničen pristup klima-uređajima samo je dio problema. U sjevernoj i zapadnoj Europi, zgrade građene prije nekoliko desetljeća ili čak stoljeća projektirane su s izolacijskim materijalima koji zadržavaju toplinu. Uz to, rijetko posjeduju vanjske rolete ili kapke – što je jedan od najjednostavnijih načina za blokiranje sunčevog zračenja i sprječavanje rasta unutarnje temperature.

„Te zgrade jednostavno nisu rađene da izdrže ovakve razine ekstremne vrućine“, objašnjava Anna Mavrogianni, stručnjakinja za izgrađeni okoliš s koledža University College London.

Političari već godinama govore o energetskoj obnovi zgrada i prilagodbi infrastrukture novoj eri. Francuska je prošle godine predstavila plan prilagodbe na 388 stranica s 52 konkretne mjere. London je ovog tjedna pokrenuo vlastiti strategijski plan koji poziva na masovnu obnovu domova i nadogradnju javnih zgrada, navodeći da je više od 1.300 škola, 60 bolnica i 351 dom za starije u zoni visokog rizika.

Međutim, provedba ovih ciljeva iznimno je skupa, pa ih je dosad bilo znatno lakše staviti na papir nego za njih osigurati stvarni novac. Europska agencija za okoliš (EEA) napomenula je prošle godine da sve zemlje Europske unije imaju planove prilagodbe, ali je kao zajedničku prepreku istaknula „nedostatak dugoročnog financiranja“.

„To je tragedija horizonta“, ističe dr. Gemenne. „Morate uložiti ogroman novac odmah kako biste izbjegli astronomske troškove u budućnosti.“

Energetski i prometni kolaps

Na konferenciji za novinare, francuski predsjednik Emmanuel Macron branio je državnu strategiju u borbi protiv globalnog zatopljenja, ali je priznao da Francuska prolazi kroz „potpuno nezapamćen trenutak“.

Vrućina je dosegnula točku u kojoj je elektroenergetska tvrtka EDF morala privremeno zaustaviti ili smanjiti rad reaktora u četirima nuklearnim elektranama. U normalnim uvjetima, elektrane hlade reaktore riječnom vodom koju potom topliju vraćaju u prirodu. No, ekološki propisi strogo zabranjuju ispuštanje pretoplo onečišćene vode kako bi se zaštitili riječni ekosustavi.

Glasnogovornica EDF-a, Laura Mandin, izjavila je da tvrtka intenzivno investira kako bi pogone učinila otpornijima na toplinske valove. U nuklearki Civaux već se testira sustav koji dodatno rashlađuje vodu prije nego što se ona vrati u riječni tok.

Europa se u prosjeku zagrijava brzinom od 0,55 stupnjeva Celzija (1 stupanj Fahrenheita) po desetljeću. To znači da je infrastruktura danas pod pritiscima koji su u vrijeme njezine izgradnje bili potpuno nezamislivi. Željezničke tračnice posebno su ugrožene jer se pod utjecajem ekstremnih temperatura šire i savijaju, što je dovelo do otkazivanja linija u Njemačkoj, Švicarskoj i Velikoj Britaniji. U Francuskoj su pak brojne rute otkazane jer sami vlakovi nemaju ugrađene klima-uređaje ili im ugrađeni elektronički sustavi jednostavno nisu izdržali toplinsko preopterećenje.

Objava Klimatski šok u Europi: Vlakovi, nuklearke i tvornice pucaju pod naletom nezapamćenih vrućina pojavila se prvi puta na Republika.

Rafinerija u Gujaratu, koja je u vlasništvu kompanije Reliance Industries, može preraditi impresivnih 1,4 milijuna barela sirove nafte dnevno. To je, prema podacima same kompanije, čini najvećim i najsloženijim kompleksom za rafiniranje na jednoj lokaciji na svijetu. U ovom gigantskom pogonu radi golema radna snaga koja broji između 50.000 i 70.000 ljudi – od visoko specijaliziranih inženjera do golemog broja ugovornih radnika migranata.

Posjet izgrađen oko nafte

Za Venezuelu je ovaj pogon od iznimne važnosti jer je Jamnagar projektiran i izgrađen upravo za rukovanje teškim vrstama sirove nafte. Takva nafta predstavlja prevelik tehnički izazov za manje sofisticirana postrojenja, ali postaje iznimno vrijedna kada je preuzme rafinerija s odgovarajućom tehnologijom.

Predsjednica Rodriguez posjetila je kompleks Jamnagar u sklopu službenog posjeta Indiji, nakon što je u New Delhiju održala niz sastanaka s visokim indijskim dužnosnicima. Ministarstvo vanjskih poslova Venezuele priopćilo je kako je predsjednica obišla rafineriju odmah nakon završetka strateškog radnog programa u glavnom gradu Indije. U venezuelanskom izaslanstvu bili su i ministar vanjskih poslova Yvan Gil te ministrica za ugljikovodike Paula Henao, dok su ih u objektu ugostili čelnici kompanije Reliance, Debangsu Ray i MB Kishore.

Zašto je Jamnagar ključan za Venezuelu

Jamnagar se izdvaja od uobičajenih svjetskih rafinerija. Iz kompanije Reliance ističu kako ova lokacija ima indeks složenosti od 21,1 te može prerađivati gotovo sve vrste sirove nafte. Ta razina fleksibilnosti daje joj golemu prednost u trenucima kada nastupe globalni poremećaji u opskrbi.

Upravo se u tom segmentu otvara prostor za venezuelansku naftu. Indijsko ministarstvo nafte priopćilo je kako je prerađivački sektor te zemlje “jedinstveno opremljen” za obradu teške sirove nafte iz Venezuele, koja je već godinama jedan od tradicionalnih dobavljača za Indiju. U praksi je riječ o idealnom spoju resursa i tehnologije: Venezuela posjeduje goleme zalihe nafte koju je teško prerađivati, dok Jamnagar ima strojeve, kapacitete i razvijene izvozne veze za njezino pretvaranje u goriva i petrokemijske proizvode.

Indijska strategija diverzifikacije energije

Indijske potrebe za energentima su goleme, a energetska sigurnost u New Delhiju ne smatra se apstraktnim pojmom, posebice kada se uobičajeni opskrbni pravci sužavaju. To izravno utječe na planiranje rada rafinerija, troškove transporta i, u konačnici, na cijene koje građani plaćaju na benzinskim postajama.

Indijski Biro za informiranje o tisku priopćio je kako su geopolitički nemiri i poremećaji u opskrbi s Bliskog istoka potaknuli Indiju na snažniji angažman s Venezuelom u sklopu strategije diverzifikacije energetskih izvora. Podaci pokazuju kako je Venezuela bila među vodećim dobavljačima sirove nafte za Indiju u travnju i svibnju 2026. godine.

“Indijske kompanije spremne su produbiti svoju prisutnost u Venezueli, dok su indijski investitori pozvani da sudjeluju u reformiranom naftnom i plinskom sektoru zemlje”, poručio je indijski ministar nafte i prirodnog plina Hardeep Singh Puri nakon sastanka s Rodriguez.

Dugoročni ugovori i američke licence

Za Caracas je ovaj posjet također ključan za obnovu komercijalnog povjerenja, budući da se stabilna naftna partnerstva ne grade na pojedinačnim isporukama, već zahtijevaju stabilno financiranje, logistiku, licence i jasan politički okvir.

U bilateralnom izvješću indijskog Ministarstva vanjskih poslova navodi se kako Reliance ima važeći 15-godišnji ugovor o opskrbi sirovom naftom s venezuelanskom državnom kompanijom PDVSA. Iznimno važan detalj jest da je Reliance u veljači 2026. godine dobio i OFAC-ovu licencu Ministarstva financija SAD-a za uvoz venezuelanske sirove nafte. To potvrđuje kako ova trgovina nije oportunistička, već strukturirana kroz dugoročne, legalne kanale.

Ukupna indijska ulaganja u venezuelanski naftni sektor trenutno se procjenjuju na oko milijardu dolara, a usmjerena su na važne projekte San Cristobal i Petrocarabobo-1 u pojasu Orinoka.

Sljedeći izazovi za energetski koridor

Prema podacima OPEC-a, Venezuela posjeduje jednu od najvećih svjetskih rezervi nafte, ali same zalihe nisu dovoljne za punjenje proračuna. Bareli se moraju transportirati i pronaći rafinerije koje ih mogu obraditi, zbog čega je Jamnagar, koji je do sada testirao i preradio više od 216 vrsta sirove nafte, prirodan izbor.

Ipak, za dugoročni uspjeh bit će potrebna stabilna pravila, pouzdani sustavi plaćanja, sigurnost isporuke i stalna tehnička suradnja. Bez tih preduvjeta, čak ni najveća rafinerija na svijetu neće moći pretvoriti diplomatske posjete u trajan i profitabilan energetski koridor. Sljedeći test bit će konkretni ugovori i volumen novih isporuka koje bi trebale uslijediti nakon što indijsko izaslanstvo službeno posjeti Venezuelu na poziv predsjednice Rodriguez.

Objava Strateško partnerstvo na istoku: Najveća svjetska rafinerija nafte može preraditi 1,4 milijuna barela dnevno, a u njoj radi do 70.000 ljudi pojavila se prvi puta na Republika.

Analitičari smatraju kako je ovom iznenadnom povećanju prometa pridonio okvirni sporazum između Sjedinjenih Američkih Država i Irana, kao i postupno uklanjanje mina iz plovnog puta. Sve više brodara ponovno koristi i rutu uz obalu Omana, koja se tijekom jeka krize smatrala znatno sigurnijom alternativom.

Sigurnosni rizici i iranska upozorenja

Unatoč optimističnim brojkama, stručnjaci i vojni analitičari upozoravaju kako je ovdje riječ tek o kratkoročnom poboljšanju, a ne o potpunom povratku u uobičajene okolnosti.

Naime, Iranska revolucionarna garda (IRGC) i dalje službeno upozorava brodare na korištenje omanske rute, što bi u vrlo kratkom roku moglo izazvati nove geopolitičke napetosti i dodatnu neizvjesnost u ovoj regiji.

Dug put do potpune normalizacije

Osim otvorenih političkih pritisaka, tehnički i pravni problemi i dalje opterećuju ovaj ključni plovni put:

• Nedovršeno razminiranje: Proces uklanjanja mina s plovnog puta još uvijek nije u potpunosti dovršen, što predstavlja izravnu fizičku opasnost za brodove.
• Isključeni sustavi praćenja: Značajan dio brodova i dalje plovi bez uključenih identifikacijskih sustava (AIS), čime se narušava transparentnost i sigurnost plovidbe.
• Pravni i regulatorni upitnici: Otvorena ostaju kompleksna pitanja obveznih inspekcija tereta, važećih međunarodnih sankcija te budućeg dugoročnog upravljanja jednim od najvažnijih svjetskih pomorskih prolaza.

Zbog svega navedenog, analitičari zaključuju da, unatoč trenutačnom skoku i udvostručenju prometa u samo jednom danu, Hormuški tjesnac još uvijek nije dosegnuo razinu stabilnosti, sigurnosti i intenziteta plovidbe kakva je postojala prije izbijanja ove krize.

Objava Promet kroz Hormuški tjesnac naglo porastao, ali stručnjaci upozoravaju da kriza nije gotova pojavila se prvi puta na Republika.

Bečarević: Za osjetniji pad cijena nafta mora pasti na 70 dolara

Sarajevski stručnjak za energetiku Almir Bečarević ističe da su cijene nafte na svjetskim burzama u blagom padu za oko dva do tre dolara, no objašnjava da se ti efekti ne prelijevaju trenutačno na domaće tržište.

“Treba pričekati da cijena nafte padne na oko 70 dolara po barelu kako bi došlo do ozbiljnijeg i osjetnijeg pojeftinjenja goriva. Hoće li se to dogoditi u narednom razdoblju, ovisi o daljnjim kretanjima na svjetskom tržištu i odnosu ponude i potražnje.” — Almir Bečarević

Bečarević dodaje da su benzinske crpke na kojima litra goriva i dalje košta oko tri marke postale rijetkost te da je na većini prodajnih mjesta cijena znatno niža. Potrošači koji žele uštedjeti imaju izbor i usporedbom cijena mogu pronaći znatno povoljnije ponude.

U dva mjeseca gorivo jeftinije za marku po litri

Đorđe Savić, predsjedajući Grupacije za promet naftom i naftnim derivatima u Privrednoj komori Republike Srpske, potvrdio je da se tijekom ovoga tjedna očekuje dodatni pad cijena od pet do deset feninga po litri. Savić je naglasio i podatak da je u posljednja dva mjeseca gorivo na domaćem tržištu pojeftinilo za približno jednu konvertibilnu marku po litri.

Trenutačni uvid u stanje na terenu pokazuje blage regionalne razlike, pa tako na jednoj od benzinskih crpki u Banjoj Luci litra benzina iznosi 2,79 KM, dok je cijena dizela pozicionirana na 2,86 KM.

Svjetske burze prate silaznu putanju

Paralelno s domaćim tržištem, cijene nafte na svjetskim burzama u utorak su zabilježile pad i dosegnule najnižu razinu u posljednja tri mjeseca:

• Sirova nafta (WTI): 73 dolara po barelu
• Brent nafta: 77 dolara po barelu

Potrošači ogorčeni: Gorivo pada, ali hrana i namirnice ostaju skupi

Iako građani pozdravljaju pad cijena na crpkama, udruge za zaštitu potrošača upozoravaju na stare anomalije na tržištu. Snežana Šešlija, predsjednica Udruge građana “Tolerancijom protiv različitosti” iz Doboja, ističe da pad troškova prijevoza ne prati i pad cijena hrane.

“Primjetan je pad cijena goriva, što svakako pozdravljamo. Međutim, ono što nas brine jest činjenica da nije došlo do snižavanja cijena drugih proizvoda koji su ranije poskupjeli upravo zbog rasta cijena goriva”, izjavila je Šešlija.

Ona podsjeća da su prije nekoliko mjeseci, pod izgovorom skupljeg goriva, promptno skočile cijene osnovnih životnih namirnica. “Sada, kada gorivo pojeftinjuje, cijene tih proizvoda uglavnom ostaju iste i malo tko razmišlja o njihovu snižavanju. Građani se opravdano nadaju da će i cijene ostalih artikala u trgovinama konačno krenuti prema dolje”, zaključila je Šešlija.

Objava Cijene goriva na najnižoj razini od izbijanja bliskoistočne krize, dizel pao na 2,60 KM pojavila se prvi puta na Republika.

Dok se Europa bori s drugim toplinskim valom u posljednja dva mjeseca, Guterres je u Londonu održao govor u kojem je oslikao mračnu stvarnost planeta koji je upravo pretrpio 11 najtoplijih godina u povijesti mjerenja.

“Klimatski kaos ubrzava se pred našim očima, dok energetska kriza, raspirivana ratom na Bliskom istoku, razotkriva svu ludost svijeta ovisnog o ugljikovodicima. Naš se svijet suočava s pričom o dvjema krizama. Naizgled odvojene, one dijele isti destruktivni izvor: fosilna goriva.” — António Guterres na London Climate Action Weeku

Guterres predlaže Inicijativu za ekološku transparentnost AI-ja

Šef UN-a, čiji mandat završava 31. prosinca 2026. godine, službeno je predložio pokretanje Inicijative za ekološku transparentnost AI-ja (AI Environmental Transparency Initiative). Zahtijeva da tehnološki divovi izmjere i javno objave podatke o emisijama ugljika, kao i o količini vode i zemljišta koje troše za napajanje svojih operacija.

Golema podatkovna skladišta (data centri), koja pokreću AI i druge digitalne usluge, pod sve su većim pritiskom vlada i lokalnih zajednica koje traže standardizirano izvještavanje. Podaci iz nedavne studije UN-a prilično su dramatični:

• Potrošnja struje: Data centri su u 2025. godini potrošili više električne energije od svih zemalja svijeta, izuzev njih 10. Do 2030. godine mogli bi prestići potrošnju svih osim pet najmnogoljudnijih država.
• Progresivni rast: Utrošak vode, energije i razina zagađenja povezana s AI-jem udvostručit će se u samo četiri godine.
• Udio u energetskoj mreži: Data centri za AI činili su oko 1,5% ukupne svjetske potrošnje električne energije u 2025., dok će do 2030. taj udio skočiti na gotovo 3%.

“Nema više skrivenih troškova i prebacivanja tereta na one koji ga najmanje mogu podnijeti. Vrijeme je da se polože računi”, bio je oštar Guterres.

Utrka za AI komplicira zelena obećanja tehnoloških divova

Mnoge velike tehnološke kompanije, uključujući Amazon i Google, obvezale su se da će do kraja desetljeća u potpunosti prijeći na čiste izvore energije, primarno se oslanjajući na solarnu i nuklearnu energiju. Međutim, agresivna utrka u implementaciji AI-ja i golema potražnja za hardverom ozbiljno su ugrozile ta obećanja te potaknule novi rast stakleničkih plinova.

Prema podacima Međunarodne energetske agencije (IEA), globalni miks koji napaja data centre trenutačno izgleda ovako:

Stručnjaci procjenjuju da će obnovljivi izvori uspjeti pokriti tek polovicu novonastale potražnje u idućih pet godina. Ironično, istodobno se ističe kako bi upravo napredna AI tehnologija mogla ubrzati pronalazak klimatskih rješenja kroz optimizaciju energetske mreže i smanjenje zagađenja.

UN nastavlja slati dramatična upozorenja

Guterres je naglasio da je rješavanje pitanja AI-ja samo jedan od nužnih koraka kako bi se globalno zatopljenje zadržalo unutar kritične granice od 1,5 °C u odnosu na predindustrijsko razdoblje, što je cilj Pariškog sporazuma iz 2015. godine. Prošla je godina ujedno bila prva u povijesti u kojoj je trogodišnji temperaturni prosjek službeno probio tu granicu.

Glavni tajnik UN-a pozvao je na hitno smanjenje emisija metana, drastično rezanje ovisnosti o ugljenu, nafti i plinu, te apelirao na sve zemlje da premaše svoja preuzeta obećanja uoči predstojećeg klimatskog samita COP u Turskoj.

Iako u svijetu ima pozitivnih pomaka – udio obnovljivih izvora u globalnom miksu prvi je put u modernoj povijesti premašio jednu trećinu u 2025. godini, predvođen Kinom i Europom – izazovi ostaju golemi. Situaciju dodatno kompliciraju Sjedinjene Američke Države pod predsjednikom Donaldom Trumpom, koje su se ponovno okrenule fosilnim gorivima i srezale potporu zelenoj tranziciji, i to usred globalne energetske krize produbljene američkim ratom u Iranu, koju je Guterres nazvao “majkom svih energetskih šokova”.

Objava Šef UN-a zahtijeva od AI kompanija da polože račune o ekološkom otisku pojavila se prvi puta na Republika.

Dobra je vijest da je Hormuški tjesnac ponovno otvoren nakon što su Iran i Sjedinjene Američke Države ovoga tjedna potpisali memorandum o razumijevanju. Loša je vijest – da bi moglo biti prekasno.

Nafta s Bliskog istoka nije stizala gotovo četiri mjeseca. Prema podacima analitičke tvrtke Kpler, koje prenosi CNN, svijet je tijekom rata izgubio ukupno 1,15 milijardi barela nafte.

Rezerve za samo četiri tjedna

Ovaj je gubitak doveo tržište nafte u iznimno nesigurno stanje koje se brzo približava kritičnoj točki. Strateške rezerve nafte Međunarodne agencije za energiju (IEA) trenutačno su na najnižim razinama od 1990. godine. Američke rezerve za izvanredne situacije pale su na najnižu razinu u posljednje 43 godine, dok su komercijalne zalihe dosegnule razinu operativnog stresa.

„Želite li vidjeti kaos?“, upitao je američki predsjednik Donald Trump na summitu G7 u Versaillesu u srijedu. „Ostat ćemo bez rezervi za otprilike četiri tjedna.“

Trump je u pravu, navodi CNN. Ponovno otvaranje tjesnaca ovoga tjedna možda neće dovoljno brzo izvući naftu iz Perzijskog zaljeva kako bi se spriječilo efektivno pražnjenje zaliha sirove nafte. Zbog toga bi cijene nafte mogle ponovno porasti.

Ipak, tržište nafte trenutačno vjeruje da je Trumpov tajming bio besprijekoran. Cijene su, baš kao što je i predvidio, posljednjih dana naglo pale dok je memorandum o razumijevanju s Iranom dobivao svoj konačni oblik i stupao na snagu.

Cijene sirove nafte marke Brent počele su padati nakon objave primirja sredinom travnja, spustivši se s ratnog vrhunca od 126,41 dolara na današnjih ispod 80 dolara po barelu.

Osnova za ovaj pad cijena bila je povijesna prezasićenost sirovom naftom prije početka rata, što je ublažilo globalnu krizu izazvanu najvećim šokom u opskrbi dosad. Međutim, ta je prekomjerna ponuda u međuvremenu isparila i brzo se pretvorila u zabrinjavajući deficit.

Svijet pred prekretnicom

Svjetske zalihe nafte naglo su pale za 190 milijuna barela u posljednjih nekoliko mjeseci. Ključno naftno čvorište u Cushingu, koje naftovodima doprema gorivo diljem Sjedinjenih Država, upravo je dosegnulo razinu operativnog opterećenja. Većina onoga što se skuplja na dnu rezervoara zapravo je neupotrebljiv talog, što otežava održavanje pritiska u cijevima potrebnog za isporuku nafte kupcima.

Ovaj se problem ne događa samo u Cushingu – skladišta diljem svijeta opasno se približavaju kritičnoj prekretnici.

„Došlo bi vrijeme kada uopće ne biste mogli nabaviti naftu“, upozorio je Trump u srijedu, ukazujući na prijeteću „gospodarsku katastrofu“ da se tjesnac nije ponovno otvorio. Dodao je kako bi ga takav scenarij doveo do usporedbi s Herbertom Hooverom, bivšim američkim predsjednikom koji je predsjedao na samom početku Velike depresije.

Tržišna logika i prognoze

Unatoč crnim prognozama, tržište ne funkcionira uvijek logično. Trgovci predviđaju povratak velikih količina nafte – posebice od članica OPEC-a koje žude za gotovinom i žele hitno povećati proizvodnju.

Ta će nova realnost znatno otežati promjenu zamaha na tržištu nafte, tvrdi Jay Hatfield, izvršni direktor tvrtke za upravljanje imovinom Infrastructure Capital Advisors.

U cijeloj situaciji važna je i perspektiva: svijet je prije rata bio toliko preplavljen naftom da smo još uvijek donekle izolirani od ovog epskog iscrpljivanja zaliha.

„Imali smo velike rezerve i njih smo potrošili“, rekao je Vikas Dwivedi, globalni strateg za naftu i plin u Macquarie Group. „Ispod smo razine na kojoj smo bili prošle godine, ali ne drastično.“

Primjerice, zalihe dizela u SAD-u jesu na najnižoj razini od 2003. godine, ali su pale za samo 12,4% u odnosu na njihov petogodišnji prosjek. Istodobno, američke zalihe benzina manje su za samo 5% u odnosu na isto razdoblje prošle godine.

Rizik od nedostatka zaliha je stvaran, ali zagovornici rasta cijena daju ovom problemu preveliku težinu, smatra Dwivedi.

„Ako ste trgovac naftom u rafineriji i vaš je posao nabaviti naftu, tijekom krize morali ste uputiti 10 telefonskih poziva da biste je osigurali. Sada morate obaviti pet do šest poziva“, zaključio je Dwivedi. „U sljedećih nekoliko tjedana prodavači će sami dolaziti k vama i govoriti: ‘Hej, imam naftu, želite li je kupiti?’“

Objava CNN: Nestalo više od milijardu barela nafte, svijet se približava prekretnici pojavila se prvi puta na Republika.