Europskoj uniji prijeti nova energetska kriza uoči zime, a sve manje zalihe prirodnog plina izazivaju zabrinutost među energetskim stručnjacima. Prema izvješću američkog Instituta za energetsku ekonomiju i financijsku analizu (IEEFA), Europa bi tijekom zime mogla imati manjak do 14 milijardi kubičnih metara plina, što odgovara približno sedam posto ukupne potražnje u Uniji.

Riječ je o količini koja bi bila dovoljna za opskrbu između 10 i 12 milijuna kućanstava.

Na rizike upozorava i Europska mreža operatora transportnih sustava za plin (ENTSOG), čija prognoza za zimu 2026./2027. upućuje na mogućnost ozbiljnog smanjenja zaliha u slučaju hladnog vremena i ograničene međunarodne opskrbe.

Ako se ne osiguraju dodatne količine plina, europske države mogle bi se naći pred teškim izborom: kupovati energente po znatno višim cijenama ili uvoditi mjere kojima bi se ograničila potrošnja.

Zalihe plina na najnižoj razini za ovo doba godine

Europska skladišta plina trenutačno su popunjena tek nešto više od 70 posto kapaciteta, što je najniža razina za ovo doba godine otkako su 2011. počele sustavne evidencije.

Jedan od razloga takvog stanja jesu visoke cijene plina, zbog kojih je trgovcima tijekom ljeta bilo isplativije prodavati energent nego ga skladištiti za zimsku potrošnju.

Istodobno, potražnja za plinom tijekom zime posljednje je dvije godine postupno rasla, dok je uvoz u Europsku uniju uglavnom stagnirao. Zbog toga Europa sve više ovisi o zalihama koje je uspjela prikupiti prije početka hladnijeg razdoblja.

Prema podacima navedenima u izvješću, neto povlačenje plina iz skladišta u siječnju 2026. dosegnulo je 22,6 milijardi kubičnih metara. Za usporedbu, u siječnju 2025. iznosilo je 18,8 milijardi, a u siječnju 2024. godine 17,8 milijardi kubičnih metara.

Takav trend pokazuje koliko bi hladna zima mogla dodatno opteretiti europski energetski sustav.

U najgorem scenariju zalihe bi mogle pasti na samo 11 posto

Prema procjeni ENTSOG-a, u slučaju hladne zime razina popunjenosti europskih skladišta mogla bi pasti na samo 11 posto, čak i uz povoljne uvjete za uvoz ukapljenog prirodnog plina (LNG).

Takva bi razina predstavljala vrlo malu sigurnosnu rezervu za nastavak zime i eventualne nove poremećaje u opskrbi.

Ako bi države željele završiti zimu s najmanje 30 posto popunjenih skladišta, morale bi smanjiti potrošnju ili ograničiti isporuke plina u količini koja odgovara približno sedam posto ukupne potražnje.

Ipak, riječ je o nepovoljnom scenariju, a ne o potvrdi da će do nestašice doista doći. Konačan ishod ovisit će o temperaturama, dostupnosti uvoza, kretanju potražnje i razvoju međunarodnih sukoba.

Rat na Bliskom istoku dodatno ugrožava opskrbu

Situaciju dodatno kompliciraju ratni sukobi na Bliskom istoku i poremećaji na globalnom energetskom tržištu. Prema analizama na koje se poziva Politico, rat u Iranu i šira nestabilnost u regiji stvaraju dodatnu neizvjesnost za europsku opskrbu energentima.

Europska unija zbog toga ima ograničene mogućnosti za brzo pronalaženje novih količina plina, osobito ako istodobno poraste potražnja u drugim dijelovima svijeta.

Dodatni pritisak predstavlja i najavljena zabrana dugoročnih ugovora o isporuci ruskog ukapljenog prirodnog plina na razini Europske unije, koja bi trebala stupiti na snagu u siječnju.

Prema izvješću IEEFA-e, ta bi promjena mogla smanjiti europski uvoz plina za dodatnih sedam milijardi kubičnih metara.

Ruski plin ranije je imao važnu ulogu u prilagođavanju opskrbe promjenama potražnje tijekom zimskih mjeseci. Njegovim daljnjim ograničavanjem Europa će se još više morati oslanjati na postojeće zalihe i alternativne dobavljače.

Dodatni uvoz mogao bi stajati tri milijarde eura

Jedna od mogućnosti za ublažavanje manjka jest povećanje uvoza ukapljenog prirodnog plina koji se brodovima doprema na europska tržišta. Među važnijim dobavljačima nalaze se Sjedinjene Američke Države.

Međutim, povećanje uvoza imalo bi visoku cijenu.

Prema procjeni IEEFA-e, nabava dodatnih količina potrebnih za nadoknadu manjka mogla bi europske potrošače stajati oko tri milijarde eura više nego što bi ista količina stajala prošle godine. To predstavlja povećanje troška od približno 12 posto.

Takav iznos bio bi dodatno opterećenje uz već visoke cijene energije, koje izravno ili neizravno utječu na kućanstva i poduzeća.

Problem je i to što američka proizvodnja ukapljenog prirodnog plina radi blizu maksimalnog kapaciteta. Zbog toga nije jednostavno brzo povećati izvoz kako bi se zadovoljila dodatna europska potražnja.

Stručnjaci očekuju rast cijena prije stvarne nestašice

Unatoč upozorenjima, dio analitičara smatra da je znatniji rast cijena vjerojatniji od stvarnog nedostatka plina za europske potrošače.

Laurent Ruseckas, viši analitičar tržišta plina u tvrtki S&P Global Energy, smatra da bi brzo pražnjenje skladišta početkom zime moglo potaknuti snažan rast cijena. Više cijene zatim bi mogle privući dodatne pošiljke ukapljenog prirodnog plina iz Azije prema Europi.

Drugim riječima, tržište bi se moglo prilagoditi povećanjem cijena i preusmjeravanjem dostupnih količina, iako bi takav proces bio skup za potrošače.

Ruseckas upozorava i da Europa više nema mnogo prostora za dodatno smanjenje potrošnje.

Rat u Ukrajini već je doveo do pada industrijske potražnje za plinom u Europskoj uniji za približno 20 posto, a ta se potražnja još nije oporavila.

To znači da je dio prilagodbe već ostvaren smanjenjem industrijske potrošnje, zbog čega bi daljnje uštede mogle biti teže ostvarive bez dodatnih posljedica za gospodarstvo.

Što to znači za europska kućanstva?

Za građane bi najizravnija posljedica mogla biti povećanje računa za grijanje i druge energente, osobito ako se cijene plina snažno povećaju na veleprodajnom tržištu.

Skuplji plin može utjecati i na cijenu električne energije, kao i na troškove poslovanja industrije, proizvodnje i usluga. Takvi se troškovi potom mogu preliti na cijene različitih proizvoda i usluga.

U slučaju izrazito nepovoljnih vremenskih i tržišnih okolnosti, pojedine države mogle bi razmotriti i dodatne mjere štednje ili ograničavanje potrošnje.

Ipak, trenutačne procjene ne znače da će milijuni kućanstava ostati bez plina. Broj od 10 do 12 milijuna kućanstava predstavlja usporedbu količine mogućeg manjka s njihovom potrošnjom, a ne prognozu broja kućanstava koja će sigurno ostati bez opskrbe.

Pred Europom je neizvjesna zima u kojoj će ključnu ulogu imati vremenski uvjeti, dostupnost dodatnog plina i razvoj globalnih sukoba. Najveći rizik za građane zasad predstavlja mogućnost novih poskupljenja, dok bi stvarna nestašica ovisila o tome koliko se ozbiljni poremećaji u opskrbi budu preklapali s povećanom zimskom potražnjom.

Objava Europi prijeti nova energetska kriza: Zalihe plina na rekordno niskim razinama, računi za grijanje mogli bi dodatno porasti pojavila se prvi puta na Republika.

Svi znaju da je premium gorivo skuplje od običnog, ponekad i znatno. No vozači se često pitaju isplati li se ta razlika: mogu li s premium gorivom prijeći više kilometara ili očekivati bolje performanse automobila?

Prema novoj studiji američke organizacije Consumer Reports, odgovor je za neke modele – ne.

Testirajući dva luksuzna SUV-a istog proizvođača, stručnjaci su utvrdili da praktički nema mjerljive razlike u ubrzanju ili potrošnji goriva kada se koristi premium benzin umjesto običnog benzina od 87 oktana prema američkoj ljestvici.

Za SUV-ove kojima je premium gorivo potrebno, dodatni trošak tijekom pet godina vlasništva može premašiti 3000 dolara, ovisno o razlici u cijeni goriva i količini prijeđenih kilometara.

Proizvođači automobila često inzistiraju na premium gorivu kako bi njihovi motori postigli performanse navedene u tehničkim specifikacijama. Međutim, prosječan vozač te razlike možda neće ni primijetiti.

Kada je premium gorivo doista potrebno?

Consumer Reports savjetuje vozačima da koriste premium gorivo ako ga proizvođač automobila izričito zahtijeva. Ako ga samo preporučuje, u većini slučajeva moguće je koristiti obični benzin, pod uvjetom da je to dopušteno u priručniku za vozilo.

Upute proizvođača ponekad su zbunjujuće. Primjerice, priručnik za Lexus TX upozorava da korištenje goriva s oktanskim brojem manjim od 91 može utjecati na valjanost jamstva vozila.

Glasnogovornik Lexusa objasnio je za Consumer Reports da su njihovi motori „podešeni za nešto veću snagu i profinjeniji rad” te da zbog toga zahtijevaju gorivo od 91 oktana.

Međutim, kada je Consumer Reports testirao ubrzanje i potrošnju, nije utvrdio značajnu razliku u performansama između uspoređenih SUV-ova marki Lexus i Toyota. Sličan rezultat dobiven je i u drugoj usporedbi modela tih proizvođača.

„U našim testovima nismo uspjeli kvantificirati dodatne performanse ili profinjenost motora u premium verzijama koje smo uspoređivali”, rekao je Jake Fisher, viši direktor Centra za testiranje automobila pri organizaciji Consumer Reports.

„No prosječan će potrošač svake godine potrošiti stotine dolara više na gorivo”, dodao je.

Nije riječ samo o Lexusu

Prema analizi Consumer Reportsa, više od 30 nedavno testiranih vozila izričito zahtijeva premium gorivo ili ima toliko stroga ograničenja za korištenje običnog benzina da je premium u praksi gotovo obvezan.

Mnoga druga vozila premium gorivo samo preporučuju. Međutim, formulacije u priručnicima mogu biti dovoljno nejasne da vozači ne shvate kako je obični benzin prihvatljiva alternativa. Ako proizvođač to dopušta, odabir jeftinijeg goriva može donijeti znatne uštede tijekom godina vlasništva.

Samo manji dio tih vozila čine pravi sportski automobili, poput Chevroleta Corvette. Kod takvih modela premium gorivo može biti nužno zbog visokih opterećenja motora i povećane topline tijekom dinamične vožnje.

Mnogo je više luksuznih SUV-ova proizvođača poput Audija i Volva. Takva vozila vjerojatnije će većinu vremena provoditi u svakodnevnoj vožnji na posao, odlascima u trgovinu i obavljanju drugih obveza nego na trkaćoj stazi.

„Nekoliko automobila visokih performansi doista ima koristi od premium goriva. No neki proizvođači koriste ga kako bi iz obiteljskih SUV-ova izvukli dodatnu snagu”, rekao je Fisher.

„Često je to više stvar hvalisanja nego stvarne koristi za potrošača”, dodao je.

Jeftiniji rabljeni luksuzni automobil može imati skuplju eksploataciju

Vrsta goriva posebno je važna za kupce koji razmišljaju o kupnji rabljenog luksuznog automobila.

Takva vozila mogu djelovati kao povoljna kupnja jer zbog amortizacije nude više opreme i luksuza za manje novca nego novi modeli masovnih proizvođača. Međutim, početna ušteda može se brzo smanjiti kada se uračunaju troškovi održavanja, servisa i goriva.

Premium benzin u prosjeku je oko 25 posto skuplji od običnog benzina, navodi Consumer Reports. Za vozače koji godišnje prelaze velik broj kilometara ta razlika može predstavljati značajan trošak.

Proizvođači bi trebali jasnije navoditi zahtjeve

S obzirom na visoke cijene goriva, Consumer Reports smatra da bi proizvođači automobila trebali izbjegavati zahtijevanje premium goriva osim kada za to postoji stvarna tehnička potreba, primjerice kod specijaliziranih vozila visokih performansi.

Organizacija također poziva proizvođače da jasnije i razumljivije objasne koje je gorivo potrebno za određeni model, a koje se samo preporučuje.

Za vozače je najvažnije razlikovati te dvije kategorije: ako je premium gorivo obvezno, treba ga koristiti. Ako je samo preporučeno, vrijedi provjeriti dopušta li proizvođač upotrebu običnog benzina.

Zaključak je jednostavan: skuplje gorivo nije automatski i bolje gorivo za svaki automobil. Prije nego što počnete plaćati više na svakoj benzinskoj postaji, provjerite što točno piše u priručniku svojeg vozila i postoji li stvarna tehnička potreba za premium benzinom.

Objava Premium gorivo mnogim automobilima ne donosi ni više snage ni manju potrošnju pojavila se prvi puta na Republika.

Razlika u cijeni dizela na benzinskim postajama u Bosni i Hercegovini trenutno iznosi 41 fening po litri.

Prema podacima platforme cijenegoriva.ba, koja prati cijene na 739 benzinskih postaja u 77 gradova, najniža cijena dizela od 3,58 KM po litri zabilježena je u Bihaću i Gračanici.

Najpovoljnija cijena dizela evidentirana je na postaji Čavkunović – BP u Bihaću, gdje litra iznosi 3,58 KM.

Gdje je gorivo najjeftinije?

Prema dostupnim podacima, među najpovoljnijim cijenama goriva u BiH su:

• Dizel: 3,58 KM – Čavkunović – BP, Bihać
• Super 95: najniža cijena zabilježena je na Hifa Petrolu u Travniku
• Super 98: najniža cijena evidentirana je na postaji Bushel u Bihaću
• LPG/plin: najniža cijena zabilježena je na Hifa Petrolu u Konjicu

S druge strane, među najskupljim lokacijama ističe se Konjic, gdje je cijena dizela dosegnula 3,99 KM po litri.

Najskuplji Super 95 zabilježen je u Sarajevu, na području Ilidže, po cijeni od 3,71 KM, dok Super 98 doseže 3,88 KM po litri.

Najskuplji LPG/plin trenutno se prodaje u Glamoču, gdje litra košta 1,71 KM.

Na punom spremniku razlika je 20,50 KM

Razlika između najniže i najviše cijene dizela iznosi 41 fening po litri.

To na spremniku od 50 litara znači razliku od:

50 × 0,41 KM = 20,50 KM.

Drugim riječima, vozač koji natoči 50 litara na najskupljoj umjesto na najjeftinijoj postaji može platiti 20,50 KM više za istu količinu goriva.

Dizel pojeftinio u Banjoj Luci

U Banjoj Luci cijene dizela također su se posljednjih dana smanjile.

Prema podacima koje prenosi Fena, dizel je u odnosu na kraj rujna pojeftinio za oko 13 feninga po litri. Trenutačno se na benzinskim postajama u ovom gradu prodaje po cijeni od približno 3,76 do 3,77 KM po litri.

Benzin se istodobno prodaje po cijeni od oko 3,49 KM po litri.

Krajem rujna cijena dizela na pojedinim banjolučkim postajama dosezala je oko 3,89 KM po litri.

Cijene prethodno snažno rasle

Do pada cijena goriva došlo je nakon što su krajem rujna pale cijene sirove nafte na svjetskom tržištu. Na cijene su utjecali i određeni unutarnji čimbenici koji su pridonijeli stabilizaciji tržišta, navode naftni distributeri.

Cijene goriva u Republici Srpskoj prethodno su više od mjesec dana bile u uzlaznom trendu.

Samo tijekom rujna dizel je na pojedinim benzinskim postajama poskupio za više od 40 feninga po litri.

Početkom rujna dizel se u Banjoj Luci prodavao po cijeni od oko 3,50 KM po litri. Do 22. rujna cijena je na pojedinim postajama narasla na 3,83, odnosno 3,89 KM po litri.

Sada se cijene ponovno spuštaju, ali razlike između pojedinih benzinskih postaja i dalje ostaju značajne. Za vozače to znači da se usporedba cijena prije točenja može itekako isplatiti – posebice ako se puni cijeli spremnik.

Objava Cijene dizela u BiH značajno variraju: Razlika između najjeftinije i najskuplje litre je 41 fening pojavila se prvi puta na Republika.

Sergej Celikov, jedan od vodećih ruskih stručnjaka za automobilsku industriju, tijekom života posjedovao je više od 20 automobila, među kojima Volvo, Volkswagen i Range Rover. Svi su imali benzinske motore.

No u srpnju je napravio nešto što donedavno nije mogao zamisliti – kupio je potpuno električni kineski hatchback.

Razlog nije bila želja za ekološki prihvatljivijim načinom vožnje, već nestašica goriva koja je uslijedila nakon ukrajinskih napada dronovima na ruske rafinerije.

„Pokušao sam natočiti gorivo u jedan od svojih automobila i obišao pet obližnjih benzinskih postaja, ali imali su samo dizel ili benzin niže kvalitete“, ispričao je Celikov. „Jednostavno mi se nije dalo čekati u redu.“

Morao je reagirati brzo. Cijena automobila kineske kompanije Great Wall Motor porasla je za oko 2.000 dolara u samo nekoliko dana, nakon što je potražnja naglo porasla.

Prodaja električnih automobila više se nego udvostručila

Kako se rat sve više prelijeva na ruski teritorij, njegove posljedice postaju vidljive i na ruskim cestama.

Od kraja lipnja rusko tržište električnih vozila više se nego udvostručilo. Veliku većinu novih električnih automobila čine kineski modeli, što je još jedan pokazatelj koliko se rusko gospodarstvo posljednjih godina okrenulo prema Kini zbog zapadnih sankcija.

Prema podacima ruskog Ministarstva industrije i trgovine, od siječnja do kolovoza 2025. u Rusiji je prodano oko 43.000 električnih vozila, uključujući hibride. U istom razdoblju ove godine broj je porastao na više od 83.000.

Do kraja rujna potpuno električni automobili i plug-in hibridi koji mogu voziti bez benzina činili su oko 11,5 posto ruskog automobilskog tržišta, dok je njihov udio početkom godine bio oko 5 posto.

Za usporedbu, električna vozila sada imaju nešto veći udio na ruskom tržištu nego u SAD-u, dok u Kini njihov udio doseže čak 45 posto.

Rusija je godinama zanemarivala električne automobile

Rusija je dugo zaostajala za drugim velikim tržištima kada je riječ o električnim vozilima.

Dok su druge zemlje razvijale proizvodne lance, infrastrukturu za punjenje i poticale kupnju električnih automobila, Rusija se nije previše obazirala na taj trend.

Jedan od razloga bio je jednostavan – Rusija je među najvećim proizvođačima nafte na svijetu, a jeftino gorivo bilo je lako dostupno.

Velike udaljenosti između ruskih gradova također su otežavale razvoj mreže punionica, dok su oštre zime zahtijevale dodatnu prilagodbu vozila klimatskim uvjetima.

No sada se situacija mijenja.

Električni automobili sve su češći prizor na ruskim ulicama, posebno u velikim gradovima.

Benzinske postaje ostaju bez goriva

Nestašica goriva postala je ozbiljan problem za mnoge Ruse koji su se tijekom godina navikli na činjenicu da se rat uglavnom vodi daleko od njihovih svakodnevnih života.

Prema podacima platforme Gdebenz, koja prikuplja informacije o stanju na tržištu goriva, u petak je gorivo bilo dostupno na samo 46 posto benzinskih postaja u Rusiji.

U Moskvi je gorivo bilo dostupno na oko 53 posto postaja, zbog čega su se stvarali redovi. U Nižnjem Novgorodu situacija je bila još gora – gorivo je bilo dostupno na samo 27 posto benzinskih postaja.

Situacija u Moskvi bila je posebno teška početkom srpnja i sredinom kolovoza, kada je nakon napada na rafinerije samo četvrtina benzinskih postaja imala gorivo.

Redovi automobila tada su zakrčili prometnice diljem glavnog grada. Vozači su satima čekali na benzinskim postajama uz autoceste koje povezuju Moskvu sa Sankt-Peterburgom, Kazanom i jugom zemlje.

Vlada dopustila prodaju goriva niže kvalitete

Kako bi ublažila krizu, ruska vlada dopustila je prodaju benzina i dizela niže kvalitete.

No posljedice su se pojavile vrlo brzo.

Aleksandr, voditelj moskovskog servisa specijaliziranog za automobile Volvo, rekao je da je samo tijekom dva tjedna u kolovozu zaprimio 15 vozila kojima su bili začepljeni filteri dizelskih čestica.

Problem je, prema njegovim riječima, bio povezan upravo s gorivom niže kvalitete.

Kineski saloni zauzimaju mjesto zapadnih proizvođača

Dok se nestašica goriva nastavlja, saloni električnih automobila sve su prazniji jer potražnja raste, a ponuda je ograničena.

U velikom prodajnom kompleksu sjeverozapadno od Moskve, menadžer marke Evolute, koja proizvodi u Rusiji električna vozila temeljena na kineskim modelima, rekao je da na zalihi više nema automobila i da nije moguće čak ni staviti se na listu čekanja.

Kompleks ima više od 40 prodajnih salona. Nekada su ondje dominirali proizvođači iz zapadne Europe, Japana i Južne Koreje.

Danas ih je više od 25 posvećeno kineskim automobilskim markama.

Brojne ruske tvornice koje su nekoć proizvodile automobile zapadnih proizvođača napuštene su nakon početka invazije na Ukrajinu i pritiska zapadnih vlada. Mnoge od njih danas proizvode ili sastavljaju kineske automobile.

Problem su i punionice

Električni automobili možda rješavaju problem benzina, ali stvaraju novi izazov – nedostatak infrastrukture.

Na moskovskim ulicama i parkiralištima počeli su se pojavljivati redovi na punionicama, iako su oni zasad kraći od redova na benzinskim postajama.

Aleksandr, 40-godišnji stanovnik Moskve, nedavno je punio crveni Moskvich, kultnu sovjetsku marku koja je ponovno pokrenuta na temelju kineskog dizajna.

Kako bi pronašao slobodnu i funkcionalnu punionicu bez čekanja, morao je voziti kroz središte Moskve.

„Općenito, infrastruktura nije dovoljno razvijena“, rekao je.

Automobil pripada njegovom poslodavcu, a Aleksandr kaže da osobno nikada ne bi kupio električni automobil zbog njegove cijene i nedostatka punionica.

Rusi se okreću skuterima, biciklima i javnom prijevozu

Nestašica goriva prisiljava neke građane da pronađu potpuno drugačija rješenja.

Dio njih počeo je koristiti električne bicikle i romobile, dok drugi pokušavaju svoje automobile prebaciti na prirodni plin.

Neki su jednostavno počeli koristiti javni prijevoz, uključujući međugradske autobuse.

Nestašica benzina toliko je postala dio svakodnevnog života da su se na račun nje počeli šaliti čak i moskovski cirkusanti.

„Ima li netko ključeve od automobila? Nema? Pa naravno da nema – nema ni benzina!“

Rusija ipak ubrzano razvija infrastrukturu za električna vozila

Iako je Rusija dugo zaostajala, razvoj infrastrukture za električna vozila počeo je ubrzavati još 2022. godine.

Tada je vlada počela subvencionirati brze punionice i priključivanje na elektroenergetsku mrežu.

Godine 2023. uvedeni su novi građevinski propisi kojima je zahtijevana infrastruktura za električna vozila u novim zgradama.

Broj javnih punionica ove je godine premašio 8.000, dok ih je 2022. bilo manje od 1.500.

Rat, napadi na energetsku infrastrukturu i nestašica goriva tako su u samo nekoliko mjeseci promijenili ono što ruski građani žele voziti.

Za zemlju koja je desetljećima svoju automobilsku mobilnost gradila na obilju jeftine nafte, to je prilično ironičan preokret: rat koji je poremetio opskrbu gorivom mogao bi ubrzati prijelaz Rusije prema električnim automobilima – i to ponajviše kineskim.

Objava Nestašica goriva mijenja navike Rusa: Kineski električni automobili postaju sve traženiji pojavila se prvi puta na Republika.

Los Angeles je još 2013. postao prvi veliki američki grad koji je donio zakon prema kojem sve nove kuće moraju imati tzv. hladne krovove, odnosno krovove koji reflektiraju veći dio sunčeve energije.

Od tada je grad, u kojem se očekuje nagli porast broja dana s temperaturama od najmanje 35 °C do 2050. godine, uveo niz drugih mjera. Među njima su bojanje pločnika u bijelo, kao i proširenje građevinskih standarda koji zahtijevaju hladne krovove na nestambenim zgradama te pri obnovama postojećih objekata.

Unatoč tim naporima, stanovnici i dalje osjećaju posljedice ekstremnih vrućina. Jedno istraživanje pokazalo je izravnu povezanost između broja hitnih poziva povezanih s ekstremnim vrućinama u Los Angelesu od 2018. do 2022. i broja dana s temperaturama od 32 °C ili višima.

„Mogućnosti za ublažavanje vrućine u SAD-u ogromne su. Znanje postoji, ali stvari koje treba napraviti jednostavno se ne provode. To je iznimno frustrirajuće“, kaže Steffen Lehmann, direktor Urban Futures Laba na Sveučilištu Nevada.

Toplinski „kupola“ ponovno prži zapad SAD-a

Ovog ljeta upozorenja na ekstremne vrućine bila su na snazi diljem velikog dijela zapadnog SAD-a, gdje je toplinska kupola donijela temperature od 38 do 41 °C.

Ekstremne temperature uslijedile su nakon ranijeg toplinskog vala zbog kojeg su u dijelovima istočnih SAD-a otkazane i proslave 4. srpnja.

Zbog sve učestalijih toplinskih valova gradovi moraju biti bolje pripremljeni. No stručnjaci upozoravaju da mnogi još uvijek nisu dovoljno spremni, iako su znanstvene metode za smanjenje temperature u gradovima već dobro poznate.

Gradovi postaju topliji od svoje okolice

Oko 80 posto stanovništva SAD-a živi u urbanim područjima, gdje tzv. učinak urbanog toplinskog otoka može značajno pojačati posljedice vrućine.

Gradovi imaju velike površine betona i asfalta te relativno malo drveća. Ti materijali tijekom dana upijaju sunčevu energiju, a nakon zalaska sunca postupno otpuštaju pohranjenu toplinu.

Zbog toga temperatura u urbanim toplinskim otocima može biti i do 11 °C viša nego u manje naseljenim područjima.

Najviše su pogođene ranjive skupine poput starijih osoba, djece i stanovnika s nižim prihodima, a visoke temperature mogu imati posljedice čak i za novorođenčad.

Jedno istraživanje iz 2022. analiziralo je planove 175 gradova među 50 najvećih američkih gradova. Iako je većina planova spominjala problem ekstremnih vrućina, tek je nekolicina sadržavala konkretne strategije za njegovo rješavanje.

Više zelenila, manje betona

Jedno od najjednostavnijih rješenja je – drveće.

Sadnja stabala smanjuje temperaturu površine i zraka pružanjem hlada, ali i procesima isparavanja i transpiracije. Istraživanja pokazuju da su urbane šume u prosjeku 1,6 °C hladnije od područja bez drveća.

Gradovi diljem SAD-a zato pokreću velike programe ozelenjavanja.

Austin u Teksasu želi do 2050. postići pokrivenost krošnjama na 50 posto površine grada. U Phoenixu, jednom od najtoplijih američkih gradova, pokrenuti su programi sadnje stabala u najtoplijim četvrtima.

Za sadnju do 1.800 stabala koja bi trebala stvoriti hladne koridore odobreno je više od 1,4 milijuna dolara.

U Tucsonu u Arizoni situaciju dodatno otežava suša, osobito u siromašnijim četvrtima gdje stanovnici često nemaju novca za sadnju i održavanje stabala.

Grad zato nudi povrat do 2.000 dolara za ugradnju sustava za prikupljanje kišnice koja se može koristiti za zalijevanje drveća i zelenih površina. Program uključuje i beskamatne zajmove, potpore za financijski ugrožene zajednice te radionice na španjolskom jeziku.

Zeleni krovovi kao prirodni klima-uređaji

Biljke se ne sade samo na tlu. Sve češće završavaju i na krovovima.

San Francisco je 2017. propisao da najmanje 15 posto površine krovova novih zgrada većih od oko 1.858 četvornih metara mora biti prekriveno solarnim panelima ili vegetacijom.

Zeleni krovovi mogu smanjiti temperaturu površine krova, ali i pomoći u hlađenju zraka procesom isparavanja. Tijekom vrućih ljetnih dana temperatura zelenog krova može biti niža od temperature okolnog zraka, dok klasični krov može biti više od 40 °C topliji.

Zašto neke američke ulice boje u bijelo?

Još jedno rješenje možda izgleda pomalo neobično – bojanje krovova i pločnika u bijelo.

Nedavno istraživanje pokazalo je da čisti bijeli krov koji reflektira oko 80 posto sunčeve svjetlosti može tijekom ljetnog poslijepodneva ostati približno 31 °C hladniji.

Ideja zapravo nije nova. Gradovi u sjevernoj Africi i južnoj Europi stoljećima koriste bijele površine kako bi smanjili zagrijavanje.

U New Yorku je nedavno bijelim premazom obojeno više od 930.000 četvornih metara krovova, čime se temperatura unutar zgrada smanjila za oko 30 posto.

Kalifornija je također izmijenila građevinske propise kako bi potaknula korištenje hladnih krovova koji mogu pomoći u smanjenju potrošnje energije.

Posebni reflektirajući premazi razvijaju se i za pločnike, krovove i zidove. Takvi premazi mogu pomoći pješacima da se osjećaju oko 1,5 °C hladnije.

Bijele ulice ipak nisu čarobno rješenje

Ipak, ni bijela boja nije bez problema.

Los Angeles eksperimentira s reflektirajućim premazima za ceste, no njihova cijena iznosi oko 40.000 dolara po milji, a trajnost oko sedam godina.

Postoji i još jedan problem.

Bijele površine reflektiraju sunčevu svjetlost, a dio te energije može završiti izravno na ljudima koji hodaju ulicom. Istraživanje u Phoenixu pokazalo je da je premaz smanjio temperaturu površine ulice za oko 5,5 °C, ali je temperatura zraka na visini od 1,8 metara bila niža za samo 0,16 °C.

Drugim riječima – ulica može biti hladnija, ali to ne znači nužno da će se čovjek na njoj osjećati puno ugodnije.

Građani pomažu znanstvenicima mapirati vrućinu

Za učinkovitu borbu protiv toplinskih valova nije dovoljno samo znati da je grad vruć. Važno je znati koji su njegovi dijelovi najtopliji i tko u njima živi.

U okrugu Clark, gdje se nalazi Las Vegas, 2022. godine 60 volontera mjerilo je jutarnje, poslijepodnevne i večernje temperature u sklopu istraživanja financiranog od američke Nacionalne uprave za oceane i atmosferu (NOAA).

Rezultirajuća karta pokazala je da su temperature u sjevernom i istočnom Las Vegasu te u središtu grada i do 6 °C više nego u drugim dijelovima grada.

Podaci se sada koriste za planiranje mjera poput centara za rashlađivanje i programa sadnje drveća.

Sličan projekt proveden je u Albuquerqueu u Novom Meksiku. Stanovnici su pomoću posebno dizajniranih senzora mjerili temperaturu i vlagu tijekom vožnje ili vožnje biciklom unaprijed određenim rutama.

Prikupljeno je više od 67.000 mjerenja temperature, a razlike između pojedinih dijelova grada dosezale su gotovo 9,4 °C.

Najtoplija područja bila su u središtu grada i četvrtima uz autoceste, a najviše su ponovno bile pogođene siromašnije zajednice.

Las Vegas već planira grad kakav želi imati 2050.

Las Vegas je drugi najbrže zagrijavajući grad u SAD-u, odmah iza Renoa u Nevadi. U lipnju su temperature ondje dosegnule oko 46,1 °C.

Grad zato već radi na dugoročnom planu.

Plan do 2050. godine uključuje sadnju biljaka koje zahtijevaju malo vode, smanjenje betonskih površina i projektiranje zgrada koje stvaraju više hlada.

Grad je također počeo otvarati javne rashladne postaje za beskućnike tijekom toplinskih valova i pokrenuo projekt sadnje 60.000 stabala do 2050. godine.

Na parkiralištu velikog košarkaškog stadiona čak se uklanja 1.000 parkirnih mjesta kako bi se na njihovom mjestu posadilo 1.000 stabala.

Odluka je kontroverzna u gradu koji je izrazito ovisan o automobilima.

Istodobno se s inženjerima Sveučilišta Nevada razvija reflektirajući premaz za krovove stotina lasvegaških hotela i kasina, iako bi njegova primjena zasad bila dobrovoljna.

Rješenje nije jedno – potrebno ih je mnogo

Znanost i istraživanja već nude brojne načine za smanjenje temperature u gradovima. No nijedno rješenje samo po sebi nije dovoljno.

Drveće može smanjiti temperaturu, ali može povećati vlagu, što u određenim uvjetima također predstavlja zdravstveni rizik. Bijeli pločnici mogu biti hladniji na površini, ali reflektirana sunčeva svjetlost može dodatno zagrijavati ljude.

Zato stručnjaci smatraju da će gradovi morati kombinirati različite pristupe – od zelenih površina i hladnih krovova do boljeg urbanističkog planiranja, rashladnih centara i preciznog praćenja temperatura.

„Kao arhitekti, naš je posao ponovno zamisliti budućnost“, kaže Steffen Lehmann. „Ne trebam vidjeti kako Las Vegas izgleda danas. Moram vidjeti kako će izgledati za 20 godina.“

A s obzirom na to da toplinski valovi postaju sve češći i intenzivniji, pitanje više nije hoće li se gradovi morati prilagoditi vrućini.

Objava Kako američki gradovi pokušavaju preživjeti sve veće vrućine: Sade drveće, hlade krovove i boje ulice u bijelo pojavila se prvi puta na Republika.

Američke energetske kompanije sve su prisutnije na Zapadnom Balkanu, gdje Albanija, Kosovo i Bosna i Hercegovina razmatraju uvoz većih količina američkog ukapljenog prirodnog plina te izgradnju nove energetske infrastrukture.

Iza tih projekata sve se jasnije nazire šira geostrateška borba oko energetske budućnosti regije.

Zemlje Zapadnog Balkana prirodni plin vide kao prijelazno gorivo koje bi im moglo pomoći u smanjenju ovisnosti o ruskim energentima i ugljenu, uz istodobno povećanje udjela obnovljivih izvora energije. U Bruxellesu, međutim, postoji bojazan da bi se regija dugoročno mogla vezati uz američki plin upravo u trenutku kada nastoji uskladiti svoje energetske politike s europskim ciljevima dekarbonizacije.

„Ne bismo trebali uvoditi plin na tržišta koja ga nemaju“, upozorio je András Hujber, zadužen za energetsku diplomaciju Europske komisije na Zapadnom Balkanu, prema pisanju Politica.

BiH u središtu američkih planova

Jedan od ključnih projekata je Južna plinska interkonekcija u Bosni i Hercegovini, koja bi omogućila dopremu plina preko Hrvatske i LNG terminala na Krku. Time bi BiH dobila alternativni pravac opskrbe i smanjila ovisnost o postojećoj ruti kojom trenutačno prima ruski plin.

Projekt je, međutim, postao politički osjetljiv nakon što je AAFS, kompanija koju navodno vode suradnici bliski američkom predsjedniku Donaldu Trumpu, odabrana za glavnog operatera.

Europski dužnosnici pritom su izrazili zabrinutost zbog transparentnosti projekta i njegove usklađenosti s energetskom politikom Europske unije.

Iz Bosne i Hercegovine poručuju da cilj projekta nije dugoročno vezivanje zemlje uz plin, nego diverzifikacija opskrbe.

„Južna interkonekcija nije bila dizajnirana kako bi povezala Bosnu i Hercegovinu s plinom. Cilj je prekinuti ovisnost o jednom pravcu opskrbe i jednom izvoru“, priopćilo je Federalno ministarstvo energije.

Projekt još nije dobio sva potrebna parlamentarna odobrenja.

Albanija želi postati regionalno plinsko čvorište

Američki LNG važan je i u energetskim planovima Albanije. Razmatra se 20-godišnji ugovor o opskrbi u suradnji s Grčkom i američkom kompanijom Venture Global, iako je projekt zasad tek na razini memoranduma o razumijevanju te čeka studiju izvedivosti.

Albanija se trenutačno u velikoj mjeri oslanja na hidroelektrane, no sušna razdoblja smanjuju pouzdanost njihove proizvodnje. Prirodni plin, koji trenutačno čini samo oko 1,8 posto energetskog miksa zemlje, trebao bi služiti kao pričuvni izvor energije za vrijeme kada obnovljivi izvori ne mogu osigurati dovoljne količine električne energije.

Tirana pritom ima i šire ambicije. Prema pisanju Politica, Albanija želi razviti regionalno plinsko čvorište, čime bi mogla dobiti važniju ulogu na energetskoj karti Balkana.

Kosovo također razmatra američki LNG

Američki ukapljeni prirodni plin razmatra i Kosovo, iako konačna odluka još nije donesena.

Istodobno se očekuje da bi Srbija i Sjeverna Makedonija mogle dobivati američki plin preko planirane plinske poveznice s Grčkom.

Ako se predloženi projekti realiziraju, američki LNG mogao bi tako postupno dobiti znatno veću ulogu u opskrbi energijom zemalja regije.

SAD popunjava prostor koji ostavlja Rusija

Washington svoje energetske projekte na Balkanu predstavlja kao način jačanja energetske sigurnosti i smanjenja ovisnosti regije o Rusiji.

Projekti se uklapaju i u širu američku energetsku strategiju koja povećani izvoz američkih energenata koristi kao instrument gospodarskog i geopolitičkog utjecaja.

Tu se pojavljuje svojevrsni europski paradoks.

Europska unija od zemalja Zapadnog Balkana traži smanjenje ovisnosti o ruskom plinu i postupno napuštanje fosilnih goriva, ali istodobno nije spremna u velikoj mjeri financirati novu plinsku infrastrukturu u regiji. S druge strane, sama EU sve više koristi američki LNG.

Za zemlje Zapadnog Balkana pitanje plina stoga više nije samo pitanje cijene i sigurnosti opskrbe.

Riječ je i o tome tko će popuniti prostor koji nastaje povlačenjem ruskog energetskog utjecaja, kakvu će ulogu u tome imati Sjedinjene Američke Države te kako će se novi američki energetski projekti uklopiti u dugoročnu ambiciju zemalja regije da postanu članice Europske unije.

Energetska politika tako postaje jedan od važnih elemenata šire geopolitičke utakmice na Zapadnom Balkanu – između potrebe za sigurnom opskrbom energijom, američkog utjecaja, europskih klimatskih ciljeva i nastojanja regije da se udalji od ruskih energenata.

Objava Kako SAD uz pomoć BiH, Albanije i Kosova mijenja energetsku kartu Europe pojavila se prvi puta na Republika.

Prema informacijama triju izvora upoznatih sa situacijom, naftovod je ponovno pokrenut nakon što je bio izvan funkcije od 13. rujna, kada su napadi dronovima prekinuli isporuke i zaustavili utovar sirove nafte u luci Yanbu.

Dva izvora potvrdila su da naftovod nakon ponovnog pokretanja zasad radi smanjenim intenzitetom.

Vijest o obnovi rada odmah se odrazila i na globalno tržište nafte. Trgovci navode da su poboljšani izgledi za opskrbu potaknuli prodaju, dok je cijena terminskih ugovora na Brent pala za više od dva dolara po barelu, na najnižu razinu od 8. rujna.

Naftovod ključan za zaobilaženje Hormuškog tjesnaca

Naftovod Istok–Zapad, poznat i kao Petroline, ima važnu ulogu u izvozu saudijske nafte jer omogućuje transport sirove nafte iz istočnih dijelova zemlje prema obali Crvenog mora.

Na taj se način smanjuje potreba za transportom kroz Hormuški tjesnac, jedan od najvažnijih svjetskih pomorskih pravaca za transport nafte.

Od početka poremećaja u protoku nafte kroz Hormuški tjesnac, Saudijska Arabija ovim je pravcem preusmjeravala oko četiri milijuna barela dnevno prema Yanbuu. To odgovara približno četiri posto ukupne svjetske opskrbe naftom, prema izvorima koje citira Reuters.

Zbog toga ponovno pokretanje Petrolinea ima značaj daleko izvan granica Saudijske Arabije te može utjecati na globalno tržište nafte.

Saudi Aramco želi vratiti puni kapacitet

Jedan od izvora upoznatih sa situacijom rekao je da Saudi Aramco nastoji povećati protok kroz naftovod na približno četiri milijuna barela dnevno.

Ipak, sigurnosni izvor upozorio je da bi potpuna normalizacija rada mogla potrajati nekoliko tjedana.

Saudi Aramco zasad nije odgovorio na Reutersov zahtjev za komentar.

Nakon ponovnog pokretanja, naftovod bi trebao nastaviti opskrbljivati sirovom naftom rafinerije Saudi Aramca smještene uz obalu Crvenog mora.

Prema jednom od izvora, jedan teret sirove nafte trebao bi biti ukrcan u Yanbuu kasnije u utorak, a pošiljka je namijenjena Kini.

Trgovci preusmjeravaju tankere

U međuvremenu se trgovci pripremaju za obnovu saudijskog izvoza iz Yanbua te prilagođavaju logistiku novim okolnostima.

Dva izvora iz trgovačkog sektora navela su da se tankeri premještaju prema egipatskoj mediteranskoj luci Port Said, gdje bi mogao biti organiziran prijenos nafte s jednog broda na drugi.

Trgovci razmatraju i korištenje Sidi Kerira, još jedne važne točke za izvoz i pretovar sirove nafte u Egiptu.

Takvi potezi pokazuju koliko se tržište trenutačno prilagođava promjenama u rutama kojima nafta iz zemalja Perzijskog zaljeva dolazi do kupaca diljem svijeta.

Saudijska Arabija povećala izvoz preko Perzijskog zaljeva

Dok je naftovod Istok–Zapad bio izvan funkcije, Saudi Aramco povećao je isporuke sirove nafte preko terminala u Perzijskom zaljevu.

Reuters je ranije izvijestio da je Saudi Aramco tijekom vikenda ukrcao oko 14 milijuna barela sirove nafte na sedam velikih tankera u luci Ras Tanura.

Time Saudijska Arabija nastoji održati stabilan izvoz unatoč poremećajima na alternativnim izvoznim pravcima.

Istodobno, naftne kompanije i trgovci sve više koriste transfere sirove nafte s broda na brod kako bi zaobišli probleme povezane s tradicionalnim transportnim rutama.

Što ponovno pokretanje znači za cijene nafte?

Povratak naftovoda Istok–Zapad u funkciju mogao bi ublažiti pritisak na globalno tržište nafte jer Saudijska Arabija ponovno dobiva mogućnost usmjeravanja većeg dijela proizvodnje prema Crvenom moru.

Ako se protok brzo poveća, mogla bi se smanjiti potreba za skupljim alternativnim logističkim rješenjima. S druge strane, sporiji povratak na puni kapacitet značio bi da će trgovci još neko vrijeme morati koristiti druge izvozne pravce.

Ključno pitanje sada je koliko brzo Saudi Aramco može povećati protok s trenutačne, smanjene razine prema kapacitetu od približno četiri milijuna barela dnevno.

Ponovno pokretanje naftovoda dolazi u trenutku kada su globalna tržišta posebno osjetljiva na svaki znak promjene u opskrbi. Cijena Brenta u utorak je pala na najnižu razinu od 8. rujna, dok tržišta istodobno pozorno prate razvoj situacije povezane s Hormuškim tjesnacem.

Za globalno tržište nafte sada će biti presudno hoće li Saudijska Arabija uspjeti brzo vratiti izvoz preko Crvenog mora prema punom kapacitetu ili će sigurnosni i logistički izazovi i dalje ograničavati protok.

Objava Saudijska Arabija ponovno pokrenula ključni naftovod nakon napada dronovima: Izvoz preko Crvenog mora mogao bi biti nastavljen pojavila se prvi puta na Republika.

Blokada Hormuškog tjesnaca koju provode Iran i Sjedinjene Američke Države, a koja je ograničila isporuke nafte i plina iz Perzijskog zaljeva, mogla bi biti tek uvod u ozbiljniji i dugotrajniji poremećaj energetskog tržišta.

Australska brokerska kuća Morgans upozorava da bi široko rasprostranjeni i uspješni napadi na rafinerije u regiji mogli dovesti do gubitka značajnih kapaciteta za preradu i izvoz nafte. U takvom scenariju cijena sirove nafte Brent mogla bi premašiti 150 dolara po barelu.

„Napad koji bi uništio značajne kapacitete za preradu ili izvoz značio bi gubitak ponude tijekom niza godina, a tržište nije u poziciji da to apsorbira“, naveo je Morgans u svojoj analizi.

Broker ističe da bi takav razvoj događaja predstavljao mnogo ozbiljniji problem od privremenih prekida uzrokovanih blokadama i napadima na brodove.

„To nije naš osnovni scenarij, ali ako se dogodi, očekujemo da će cijena Brenta porasti iznad 150 dolara po barelu“, poručili su.

Rafinerije postaju nova kritična točka globalnog tržišta

U najnovijoj analizi tržišta nafte i rafinerija, Morgans upozorava da rafinerijski kapaciteti postaju sve važnije usko grlo za svjetsko gospodarstvo, dok su napetosti na tržištu dizela i dalje visoke.

„Kod nafte se više ne radi samo o rezervama, već o sve većem riziku da će naftna infrastruktura biti napadnuta i stavljena izvan upotrebe na nekoliko godina“, navodi brokerska kuća.

Zabrinutost zbog mogućih poremećaja u energetskoj infrastrukturi pojačana je nakon napada na rafinerije na obje strane iranskog rata, kao i zatvaranja saudijskog naftovoda Istok–Zapad prošlog tjedna.

Prema procjeni Morgansa, dugotrajni gubitak rafinerijskih kapaciteta mogao bi imati posljedice na dostupnost goriva, troškove prerade i globalne lance opskrbe.

Kina bi mogla postati „novi OPEC“

Osim rizika povezanih s rafinerijama, Morgans iznosi i tezu o rastućoj ulozi Kine na svjetskom tržištu nafte.

Prema toj analizi, Kina bi mogla postati svojevrsni „novi OPEC“, ne kroz izravnu kontrolu ponude, kakvu provodi Organizacija zemalja izvoznica nafte, nego kroz kontrolu potražnje.

Morgans smatra da je kineska potražnja jedan od razloga zbog kojih cijena nafte Brent još nije dosegnula 150 dolara po barelu.

Kina, prema procjenama navedenima u analizi, raspolaže zalihama od oko 1,4 milijarde barela, dok potražnja za rafiniranim proizvodima slabi zbog sve većeg broja električnih vozila.

Broker procjenjuje da je Kina već smanjila uvoz nafte za četiri do pet milijuna barela dnevno, što joj omogućuje veću fleksibilnost pri kupnji.

Velike zalihe i slabija potražnja znače da Kina može povećavati kupnju nafte kada joj cijene odgovaraju, navodi Morgans.

Potražnja kao sredstvo pritiska na Washington i Bruxelles

„OPEC je povijesno upravljao tržištem putem kontrole ponude, dok po našem mišljenju Kina sada upravlja tržištem putem potražnje i nadopunjavat će zalihe kada joj cijena odgovara“, istaknuo je Morgans.

Broker dodaje da bi Kina svoje odluke o kupnji mogla koristiti i u širem geopolitičkom kontekstu, primjerice za vršenje pritiska na Washington ili Bruxelles.

Takva strategija mogla bi dodatno utjecati na kretanje cijena nafte i odluke drugih velikih potrošača na svjetskom tržištu.

Američke rafinerije pod sve većim pritiskom

Morgans je upozorio i na moguće slabljenje uloge američkih rafinerija u nadoknađivanju manjka nafte i naftnih derivata s Bliskog istoka.

Američke rafinerije trenutačno povećavaju proizvodnju kako bi nadomjestile dio poremećaja na međunarodnim tržištima, no domaća potražnja za benzinom i dizelom postaje sve osjetljivije političko pitanje.

„Američke rafinerije trenutačno održavaju svijet u pogonu, nadoknađujući velik dio ruskog odsustva s izvoznih tržišta“, naveo je Morgans.

Istodobno, brokerska kuća upozorava da raste politički pritisak da se američka proizvodnja zadrži na domaćem tržištu, što bi moglo ograničiti količinu goriva dostupnu za izvoz.

Zaključak: Morgans ne predviđa da će cijena nafte nužno dosegnuti 150 dolara, ali upozorava da bi ozbiljna i dugotrajna šteta na rafinerijama mogla stvoriti uvjete za takav rast. Kombinacija sigurnosnih rizika, poremećaja u opskrbi i promjena kineske potražnje dodatno povećava neizvjesnost na energetskom tržištu.

Objava Napadi na rafinerije mogli bi pogurati cijenu nafte iznad 150 dolara po barelu pojavila se prvi puta na Republika.

Poremećaji u opskrbi prisilili su velike kupce, među kojima je i poljski energetski div Orlen, da hitno potraže alternativne izvore nafte na svjetskom tržištu. Istodobno su cijene pojedinih naftnih tereta premašile 120 dolara po barelu.

Oštećen ključni saudijski naftovod

Rad naftovoda Istok–Zapad, koji je posljednjih šest mjeseci predstavljao važnu alternativu za izvoz saudijske nafte, obustavljen je nakon napada. Taj je naftovod Saudijskoj Arabiji omogućavao izvoz bez oslanjanja na Hormuški moreuz, strateški važan pomorski prolaz čije bi zatvaranje moglo ozbiljno ugroziti globalnu opskrbu energentima.

Saudijske vlasti obavijestile su europske partnere da će neke isporuke sirove nafte predviđene za rujan biti otkazane. Istodobno su privremeno zaustavljeni utovari u važnoj crvenomorskoj luci Janbu.

Državna naftna kompanija Saudi Aramco zasad nije komentirala ove navode.

Cijene nafte snažno reagirale

Novi problemi u opskrbi odmah su se odrazili na tržište. Terminski ugovori za Brent naftu trgovali su se oko 108 dolara po barelu, dok su cijene na fizičkom europskom tržištu bile znatno više.

Referentna cijena Brenta na fizičkom tržištu dosezala je oko 122 dolara po barelu, što pokazuje koliko su poremećaji u opskrbi pojačali pritisak na kupce.

Očekuje se da bi Rijad dio izvoza mogao pokušati preusmjeriti kroz Hormuški moreuz, koristeći takozvane „tamne pošiljke”, odnosno načine transporta kojima se nastoji zadržati dio uobičajenog izvoza uz manje transparentnosti. Sličnu praksu već koriste pojedini proizvođači iz regije, uključujući Ujedinjene Arapske Emirate i Irak.

Orlen hitno traži alternativne izvore

Poljska energetska kompanija Orlen među prvim je velikim kupcima koji su počeli tražiti alternativu za saudijsku naftu.

Kompanija je pokrenula kupnju spot-tereta iz Sjevernog mora, kao i iz drugih udaljenijih regija, kako bi nadoknadila manjak saudijske sirove nafte. Saudijska nafta čini oko 40 posto ukupnih nabava sirovine ove kompanije.

Iz Orlena poručuju da aktivno upravljaju svojim portfeljem kako bi osigurali neometan rad rafinerija u Poljskoj, Litvi i Češkoj.

Unatoč nestabilnostima na globalnom tržištu, iz kompanije navode da se trenutačne isporuke sirovina odvijaju bez prekida.

Novi pritisak na europsko tržište

Smanjenje saudijskih isporuka dodatno povećava pritisak na europsko tržište nafte u trenutku kada se tržišni sudionici već suočavaju s povećanom neizvjesnošću oko opskrbe.

Ako se poremećaji nastave, europske rafinerije mogle bi biti prisiljene na daljnju kupnju nafte iz udaljenijih izvora, što bi moglo povećati troškove transporta i dodatno utjecati na cijene sirove nafte.

Situacija će uvelike ovisiti o trajanju oštećenja saudijske izvozne infrastrukture, razvoju sukoba na Bliskom istoku te mogućnosti da proizvođači pronađu alternativne pravce za izvoz.

Objava Saudijska Arabija smanjuje isporuke nafte Europi: Cijene sirove nafte premašile 120 dolara pojavila se prvi puta na Republika.

Italija želi osigurati da njezine hidroelektrane ostanu pod kontrolom domaćih kompanija, izjavio je talijanski ministar energetike Gilberto Pichetto Fratin.

Njegova izjava otvara mogućnost da bi strane kompanije u budućnosti mogle naići na prepreke pri sudjelovanju na natječajima za koncesije.

„Danas je jasno da se moramo pobrinuti da hidroelektrane ostanu pod domaćom kontrolom“, rekao je Pichetto Fratin na konferenciji u Milanu, prenosi Reuters.

Talijanska vlada istodobno razgovara s Europskom komisijom o mogućoj izmjeni pravila prema kojima se za koncesije kojima istječe rok moraju raspisivati javni natječaji otvoreni i domaćim i stranim kompanijama.

Hidroelektrane ključne za talijansku energetiku

Hidroelektrane predstavljaju važan izvor obnovljive energije u Italiji, a većinom njima upravljaju domaće kompanije poput Enela, Edisona i A2A, na temelju dugoročnih ugovora.

Pitanje kontrole nad hidroelektranama dobiva dodatnu važnost u trenutku kada se Italija suočava s visokim cijenama električne energije.

Cijena električne energije u Italiji porasla je na oko 225 eura po megavatsatu, prateći rast cijena plina u Europi, koje su dosegnule najvišu razinu od kraja 2022. godine.

Italija pritom ima relativno veliku ovisnost o plinu — oko 40 posto električne energije proizvodi u plinskim elektranama.

Zbog toga talijanska vlada nastoji povećati domaću proizvodnju energije i smanjiti ovisnost o uvozu.

Meloni želi povećati domaću proizvodnju nafte i plina

Vlada premijerke Giorgie Meloni prošlog je tjedna usvojila i mjere kojima želi povećati domaću proizvodnju nafte i plina.

„Želimo nastaviti s povećanjem domaće proizvodnje nafte i plina jer nema puno smisla tu energiju kupovati iz inozemstva kada je možemo proizvoditi ovdje, u Italiji“, rekla je Meloni u videoporuci.

Nova uredba uključuje hitne mjere povezane s cijenama nafte, energetskom infrastrukturom te istraživanjem i eksploatacijom energetskih resursa.

Rim će moći imenovati posebne povjerenike koji bi trebali pomoći talijanskim regijama u smanjivanju administrativnih prepreka te ubrzavanju izdavanja dozvola i koncesija za istraživanje i eksploataciju ugljikovodika.

Rim pokušava ojačati energetsku neovisnost

Najnoviji potezi talijanske vlade pokazuju nastojanje Rima da poveća domaću proizvodnju energije i smanji izloženost međunarodnim tržištima.

Hidroelektrane, nafta i plin tako ponovno dolaze u središte talijanske energetske politike.

No pokušaj da se hidroelektrane dugoročno zadrže pod domaćom kontrolom mogao bi otvoriti pitanje usklađenosti talijanske politike s pravilima Europske unije o tržišnom natjecanju i slobodi pristupa tržištu.

Zbog toga će ključan biti ishod pregovora između Rima i Europske komisije — odnosno hoće li Italija uspjeti osigurati veći utjecaj domaćih kompanija, a da pritom ne prekrši europska pravila.

Objava Italija želi zadržati domaću kontrolu nad hidroelektranama: Rim pregovara s Bruxellesom pojavila se prvi puta na Republika.