– To je bio skup sazvan u ime SDP-a, pozivani smo SMS-om, ali bez potpisa, ne zna se tko ga je sazvao. Naslov je bio “Susret s Milanovićem”. Došao sam s ostalih stotinjak ljudi, koliko u onoj dvorani može stati, i počeo je razgovor. Milanović se predstavio, počela su pitanja o zdravstvu, ekonomiji i nakon četrdesetak minuta reagirao sam i rekao kako sam mislio da smo došli razgovarati o dosadašnjem SDP-u i našem budućem ponašanju, a ne o ovim temama. Rekao sam Milanoviću da je dosta napravio za stranku, ali je red da se povuče. Onda je počela tarapana, dobacivanje kako, šta i tako dalje, manji broj ljudi bio je nezadovoljan…
Vašim istupom?
– Žamor je počeo nakon moje prve rečenice. Pitao sam ih jesam li došao na sastanak socijaldemokratske stranke na kojem se može govoriti bez posljedica i onda je Milanović uskočio, rekao “pustite ga da govori, Josipe, govori”, i ja sam nastavio. Rekao sam mu da tvrdi da smo dobili izbore i pitao sam znači li to da smo sastavili Vladu, da je on još uvijek premijer i da imamo parlamentarnu većinu… Onda opet žamor, često sam bio prekidan žamorom, on je inzistirao da govorim, ovi su dobacivali.
Tko je dobacivao?
– Nitko bitan. Rekao sam da smo poraženi na svim izborima od 2011. zato što smo izgubili lijevu orijentaciju i za to nije valjda krivo članstvo, nego vodstvo stranke. Prije smo imali 20 mandata više nego sad, da smo ih sačuvali, ne bi nam trebao Most. Imali bismo većinu u parlamentu. Vjerujem da je Milanović antifašist, ali za reafirmaciju antifašizma i u rješavanju statusa Saveza antifašističkih boraca nije napravio gotovo ništa.
Bi li učinio na afirmaciji antifašizma da je izbacio Ivu Baldasara iz stranke zbog njegova odnosa prema 10. travnju i bojni nazvanoj po Rafaelu Bobanu?
– Već sam govorio da to ne odobravam i osobno ne bih to učinio i javno sam kritizirao. No, u početku je Baldasar imao, makar možda i prešutnu, podršku Ranka Ostojića i Milanovića, manje smo ga podržavali mi u Splitu nego oni gore. Sad mu se vade crijeva, ali sa zakašnjenjem. Ja nikad ne bih položio cvijeće na dan Nezavisne države Hrvatske, a Baldasar je dao svoje objašnjenje. Da se vratim na moje primjedbe Milanoviću: Rekao sam mu da nije htio primiti predsjednika Saveza antifašističkih boraca Ratka Maričića, jer je u timu Milana Bandića, nije htio primiti ni mene koji sam bio potpredsjednik SABA RH. Milanović se javno deklarirao kao liberal, pa čak i kalvinist. Sad tvrdi da smo samo jedina lijeva stranka.
Kako su ostali reagirali na vaš istup?
– Cijelo vrijeme je bio žamor, u jednom trenutku sam htio napustiti dvoranu. Milanović je rekao da ostanem, smirivao ih je i ja sam se vratio. Međutim, provokacije su bile sve neugodnije i na kraju sam rekao da ću otići, da nemam uvjeta za razgovor. Na Županijskom odboru SDP-a, čiji je predsjednik Arsen Bauk, usvojeni su zaključci da se uredi zakonska regulativa koja bi riješila problem sudionika Narodnooslobodilačkog rata i njihovih obitelji. Međutim, nije ništa napravljeno. U devetoj točki Deklaracije o antifašizmu koju je usvojio Sabor 2005. stoji da se zadužuju organi vlasti – uprave da realiziraju stavove. Nije učinjeno ništa. Antifašizam se koristi prigodničarski.
Milanoviću predbacujete samo odnos prema antifašističkoj udruzi?
– Milanoviću zamjeram to što je autokrat, bahat i sujetan. Imamo u stranci princip jedan čovjek – jedan glas, ali to je mačku o rep, važi samo za izbor predsjednika. Listu za Sabor sastavlja isključivo Milanović s užim krugom suradnika. Svi ministri, osim onih koji nisu htjeli, sad su opet u Saboru. Mi u bazi, kao, predlažemo tko će biti, ali od toga ništa. U prostorije splitskog SDP-a u cijelom je mandatu došao, slovima i brojkom, dva puta, a bio je 30 puta u Splitu. I to sam mu rekao.
Zašto ste preksinoć napustili skup, što je bio neposredan povod?
– Nije bilo uvjeta za nastavak normalnog razgovora.
Znači, većina u Splitu je na Milanovićevoj strani?
– Od 120 ljudi mislim da nije bilo više od trećine splitskih SDP-ovaca, možda čak i manje. Istina, sjedio sam u zadnjoj klupi i nisam vidio puno, ali manje je bilo poznatih nego nepoznatih. Činjenica je da je većina splitskih SDP-ovaca ignorirala skup. Dan prije, čuo sam se s Baldasarom, pitao sam ga hoćemo li ići. Rekao je da neće. Ja sam mu rekao da ću ići, on je rekao da je to moja stvar.
Tko vas je najviše napadao?
– Ne znam, ne mogu to reći, nepoznati ljudi, osim jednog kroničnog diskutanta kritizera. S druge strane imali smo tamo članicu koja se digla, doslovno sklopila ruke prema Milanoviću i rekla: “Molim vas, obećajte da ćete biti predsjednik SDP-a i premijer.” Činjenica je i da su mu nekoliko puta pljeskali, ali činjenica je i da je jedno trideset ljudi meni pljeskalo kad sam izašao.
Možda su pljeskali zato što ste otišli?
– A to ne znam. Da su pljeskali zato što sam otišao, mislim da bi ih bilo više od trideset.
(Izvor: Vladimir Matijanić/Slobodna Dalmacija)