Budale, konji i još ponešto

Pinterest LinkedIn Tumblr +

George Orwell relativno je kratko živio. Nije imao ni 48 kada ga je odnijela tuberkuloza. U tih ni 48 godina stali su nevjerovatna životna priča koja se odvijala na relaciji Burma, London, Pariz, Barcelona, te ništa manje impresivan romaneskni i esejistički opus.

Piše: Neven Šimić/Digitalna demokracija

Orwellova životna putanja puna je dramskih zapleta i filmskih obrata – od elitnog Etona gdje je došao kao nadareni stipendist i dobrostojeći pripadnik srednje klase, do beskućnika i prekarnog radnika koji zarađuje perući posuđe po londonskim i pariškim birtijama; od dobrovoljca, razočaranog idealista i naposlijetku gubitnika u Španjolskom građanskom ratu, do tvorca modernog britanskog eseja i utjecajnog javnog intelektualca.

Orwell nije poživio dovoljno dugo da bi se upoznao sa fenomenom sitcoma ili situacijske komedije. Sitcom se kao forma i kao zaseban tv žanr profilirao 50-ih godina minulog stoljeća, u vrijeme kada je televizija bila mlada i nevina. Orwell je umro u januaru 1950. godine, nedugo po objavljivanju Osamdeset i četvrte, globalno možda i najslavnijeg mu djela. Veliki brat, fiktivni lik Orwellov, kasnije će ući u rječnike i pojmovno zaživjeti kao sinonim i metafora za totalitarnu vlast. Još kasnije poslužit će kao naziv za popularni reality show. Orwellu se zasigurno ne bi dopala pomodna rijaliti eksploatacija termina kojeg je proslavio. Bio je cijepljen od svake vrste banalnosti.

Prva epizoda jednog slavnog britanskog sitcoma nazvana je upravo po Velikom bratu. U rečenom sitcomu nema ništa orvelijanski, nikakvih distopijskih ili antiutopijskih elemenata. Veliki brat ovdje je tek aluzija na glavnog lika, namazanog starijeg brata koji patronizira i mangupski podbada onog puno mlađeg i naivnijeg. Prvom je ime Dereck Del Boy Trotter, drugom Rodney. Braća Trotter glavni su protagonisti i nosioci cijelog serijala. Serija je vremenom postala klasik i globalno jedan od najslavnijih sitcoma. Britanci je znaju pod originalnim nazivom Only Fools and Horses, a njeni fanovi štokavskog kulturnog univerzuma kao Mućke. Epizoda Veliki brat ne spada u vrhunce serijala, ali je zanimljiva kao početak fenomena Mućki.

Dobroćudni prevarant

Ne pitajte što vaša zemlja može učiniti za vas, već što vi činite za nju, znamenita je rečenica koju je izgovorio John Fitzgerald Kennedy. Kennedya je parafrazirao Del Boy, pretvorivši je u maksimu: Država nam ne daje ništa, pa i mi ne dajemo državi ništa. I upravo u toj formuli ogleda se poslovni svijet Del Boya i društveni ambijent unutar kojeg egzistira: ima neregistriranu firmu, bavi se sitnim švercom, ne plaća poreze, tezgari na lokalnom buvljaku, visi u lokalnoj birtiji znanoj kao Nag’s Head ili Kobilja glava; vozi žutu, pohabanu krntiju na tri točka koja se raspada tokom cijelog serijala, živi u socijalnom stanu s bratom i djedom (kasnije stricom) u Peckhamu, osiromašenoj radničkoj četvrti na jugoistoku Londona, u bezbojnom, nimalo glamuroznom neboderu imena Nelson Mandela House.

Del je dobroćudni prevarant, benigni ali uporni muljator, pokatkad i bezobzirni manipulator, koji se snobovski gura u više društvo i razmeće francuskim frazama koje poslovično koristi pogrešno, što njegovom snobizmu daje jaku notu karikaturalnosti i komičnosti. Istovremeno je srčano odan svojoj obitelji i prijateljima. Motiv sitnog prevaranta dobrog srca stoljećima je prisutan u literaturi. Ima svoje korijene u srednjovjekovnim baladama, prisutan je u šekspirijanskim karakterima (John Falstaff, recimo), kasnije i u popularnoj kulturi 20. stoljeća (film, strip, kantautorska folk pjesmarica).

Del Boy moderna je inkarnacija dobroćudnog prevaranta. On je popularni gubitnik iz osiromašene radničke klase, pekamski tezgaroš koji poslovno obitava u sferi sive ekonomije. Smicalicama i slatkorječivošću uvaljuje polovnu ili faličnu robu, kome god treba: dobrom prijatelju, vlasniku restorana, kleru. Nije mu problem smuljati lokalnog svećenika i prodati mu bijelo vino za pričest. Ili pokušati uvaliti pokvarene telefone časnim sestrama. Ili onom nesretniku okrečiti restoran fluorescentnom bojom koja se koristi za osvjetljavanje tunela. Ili lokalnom sex shopu nuditi falične golišave lutke na napuhavanje za koje kasnije ispadne da su greškom punjene eksplozivnim plinom. Ili puniti boce vodom iz vlastite slavine i prodavati je kao izvornu pekamsku. Ili šverc kanalima nabaviti satelitsku antenu za koju se ispostavi da uopće nije satelitska nego antena za navođenje aviona, koju je neki mangup maznuo sa londonskog Gatwicka.

Karakterna suprotnost

Nasuprot Delu, kao karakterna suprotnost, stoji njegov mlađi brat Rodney. Rodney je nesiguran, smušen i smotan ko sajla, ali istovremeno inteligentan, moralan i odlučan da uspije u životu. U firmi Trotters Independent Traders on ima funkciju šminkerskog naziva – finansijski savjetnik. U stvarnosti, Rodney pazi da ne naiđe policija, dok Del ilegalno prodaje robu sumnjivog porijekla na pijaci. Zbog Rodneyeve nemarnosti, Del je često u situaciji da bježi pred policijom, slalomski jurcajući između pekamskih tezgi. Rodney, you plonker, često ga stariji brat počasti tom i sličnim slengovsko-koknijevskim etiketama.

Rodney je izbačen s fakulteta jer ga je uhvatilo kako puši marihuanu s kolegom. Ta epizoda s pušenjem i posjedovanjem kanabisa ušla je u njegov dosije, što mu onemogućuje nalaženje ozbiljnijeg posla i čini ovisnim o Delu. Poslovično smotan i nespretan sa ženama, kasnije upozna Cassandru, inteligentnu djevojku iz više srednje klase i, ispostavit će se, životnu partnericu.

U kasnijim epizodama, Rodney je podozriv prema svom nećaku Damianu, Delovom sinu. Jedno vrijeme je vjerovao da je Damian niko drugi do sin samog nečastivog, ergo sotone. Damian je pomalo na oca. Hiperaktivan je i voli raditi psine. Tako je jednom, mangupski zaigran, našao pa sakrio Cassandrine kontracepcijske pilule. Zbog Damianove diverzije, Cassandra i u tom trenutku dramatično uspaljeni Rodney ostaju uskraćeni za strast u spavaćoj sobi. Misteriozno nestale pilule kasnije su pronađene u urni pokojnog strica Alberta.

Pripadnike treće životne dobi familije Trotter utjelovljuju Djed i stric Albert. Djed rijetko izlazi iz stana. Djeluje statično i nezainteresirano, pomalo tupo, s povremenim proplamsajima lucidnosti. Djed je neizostavni dio kućnog inventara, prirodno sljubljen s foteljom u dnevnoj sobi dok bulji u tv, s prepoznatljivim šeširom na glavi kojeg rijetko skida. Djeda je kasnije zamijenio stric Albert, vremešni mornar s gustom bijelom bradom i ratni veteran. Neobična je činjenica da je većina bojnih brodova na kojima je Albert služio – misteriozno potonula. Poznat je po svojim ratnim pripovijestima kojima nervira Dela i Rodneya i koje uvijek započinje onim legendarnim: During the war

Alright, Dave?

Jedan od glavnih sporednih likova je prostodušni Trigger (u domaćem prevodu poznat i kao Brzi), ljubitelj drečavih plavih odijela, dobre čašice i redovni posjetilac Kobilje glave. Trigger baš i nije posjednik visokog IQ-a, na čemu se bazira većina gegova s njim u kadru. Nikako ne uspijeva zapamtiti Rodneyevo ime, pa ga tokom cijelog serijala zove Dave. U seriji se povremeno problematizira pitanje ko mu je otac. Moj otac umro je dvije godine prije nego što sam rođen, veli Trigger. Navodno je njegova mama u rodnom listu kao Triggerova oca navela ”neke vojnike”.

Tu je i Boycie, dobrostojeći trgovac polovnim autima i član masonske lože. Boycie je pekamski yuppie, zapravo egocentrični snob, sklon samohvalisanju i razmetljiv u trošenju. Kroz veći dio serijala traje međuigra njega i Dela i takmičenje ko će kome bolje šuknuti. Unjkavim, nazalnim glasom Boycie ispali neku doskočicu, obično šalu na račun Dela ili Triggera, pa se odvali smijati. Boyciev smijeh, zapravo rafalno kleberenje koje na smijeh podsjeća, jedan je od zaštitnih znakova serijala.

Tvorci Mućki vremenom su htjeli više ženskih karaktera, pa je tako uveden lik Raquel. Sa Raquel i već spomenutom Cassandrom Mućke su dobile stalne ženske likove. Raquel je bivša glumica i pjevačica, dominantna i odlučna žena koja je uspjela naizgled neizvodivo – ukrotiti i uozbiljiti Dela. Cassandra je inteligentna, ambiciozna i pomalo razmažena pripadnica više srednje klase. Njen odnos s Rodneyem najprije je harmoničan, pa turbulentan i neizvjestan, s podužim prekidima, ali na kraju ipak završe zajedno.

Tu je i Marlene, Boycieva supruga, koja ima stanovitu prošlost sa Delom i mnogim drugim pekamskim muškarcima, što je, kad se o tome progovori, uvijek popraćeno Boycievom namrgođenom facom. U seriji se pojavljuje i Elsie Partridge, bliska prijateljica strica Alberta koja u slobodno vrijeme komunicira s duhovima. Kao lik se, samo usmeno doduše i u sjećanjima protagonista, pojavljuje i Joan, pokojna majka braće Trotter, koja je na samrti, ako je vjerovati Delu, dala pravu malu enciklopediju savjeta dvojici sinova. Del majku i njene navodne, na samrtničkoj postelji izbiflane nebrojene savjete često koristi kako bi emotivno ucijenio Rodneya. Rodneyu je jednom prekipjelo, pa je sarkastično prokomentirao: Izgleda da je naša mama samo torokala na samrti.

Mali ljudi i veliki snovi

Mućke su u suštni prikaz malih ljudi koji sanjaju velike snove. This time next year we’ll be millionaires, rekao bi Del Boy. Njihov mikrosvijet je osiromašeni radnički Peckham, a širi društveni kontekst Britanija pod neoliberalnom toljagom Margaret Thatcher. Poput velikih društvenih romana, ovaj put u formi sitcoma, Mućke su zapravo društveni portret onodobne Britanije. U podtekstu se, mimo komike i gega, provlači suptilna kritika socijalne neosjetljivosti i tačerizma. I sam autor serije, John Sullivan, potječe iz tvrdog radničkog okruženja. Još u ranoj mladosti razvio je socijalnu svijest i senzibilitet za tzv. male ljude, radeći razne slabo plaćene poslove. Svojevremeno je radio na pijaci, pa mu je blizak svijet uličnih preprodavača: mnoge anegdote iz serije bazirane su na neposrednom iskustvu, tj. onome što je Sullivan vidio ili čuo iz priča. Radio je i u trgovini polovnih automobila, što je moguća inspiracija za lik Boyciea.

Mućke imaju i svoju socio-lingvističku dimenziju. Svi važniji likovi govornici su osebujnog londonskog cockney dijalekta, specifičnog za starosjedilačku radničku i nižu srednju klasu. Ima u njihovom govoru dosta slengovskih finti, ponajviše iz usta Del Boya (plonker, twonk, dipstick, wally, tart, cushty, lovely jubbly…), a neki izrazi probili su lokalni južno-londonski okvir i raspršili se po formalnijim i standardiziranijim pisanim i govornim formama, na tradicionalno zgražavanje jezičkih purista. Ni prvi ni posljednji put da slengovski izraz mijenja i obogaćuje jezik. Slično je i sa drugim jezičkim tvorbama koje izvorno nastaju u subkulturnom ili lokalnom miljeu.

Četiri decenije

Četiri su decenije od premijere Mućki na britanskom BBC-u. Fin jubilej. Mućke su dale nemali doprinos britanskoj kulturi – mnoge prepoznatljive fraze i riječi koje izgovaraju Del Boy i ekipa uvrštene su u rječnike i leksikone – i vremenom postale globalni pop kulturni fenomen. Mnogobrojni fanovi ovog sitcoma zapanjeno konstatiraju da je prošlo već toliko vremena. Del Boy je poslovično opušten po tom pitanju. On srkne gutljaj pina kolade iz one svoje čašice, načičkane raznim kičastim rekvizitima, potom kresne šibicu, zapali kubanku, otpuhuje krugove od dima i izgovara ono legendarno: Lovely jubbly.

Share.

Comments are closed.