“Postupci imenovanog u spomenutom krivičnom postupku su u suprotnosti s ciljevima i načelima Stranke”, navodi se u obrazloženju odluke.
Međutim, što je točno ‘skrivio’ Emir Dervišbegović za odbijenicu u članstvo SDA? Kako izgleda, kriv je jer je na sudu rekao da optuženog Marića “nije vidio tijekom rata” te da “nije čuo da je on nekoga protjerivao iz sela Duge”. Izgleda da je, barem što se tiče stranke čiji je član želio postati, na sudu trebao posvjedočiti suprotno, odnosno, svjedočiti lažno?
Podsjetimo, Dervišbegović je bio svjedok obrane u procesu protiv Nikole Marića pred Sudom BiH. Marić je optužen da je, kao bivši pripadnik HVO-a sudjelovao u ubojstvima, mučenju i drugim nečovječnim djelima nad bošnjačkim stanovništvom u Prozoru.
Naime, svjedoci obrane, a među kojima je bio i Dervišbegović, kazali su da optuženog Marića nisu vidjeli prilikom protjerivanja i odvođenja vojno sposobnih muškaraca u logore u Prozoru.
Kako je sredinom siječnja ove godine izvijestio Justice report, svjedok Emir Dervišbegović je rekao da je u selu Duge (općina Prozor) živio do rujna ili listopada 1993., kada je protjeran. On je kazao da se detalja protjerivanja ne sjeća. Napomeno je da poznaje optuženog Nikolu Marića, ali da ga nije vidio tijekom rata.
“Nisam čuo da je nekoga protjerivao iz sela Duge”, izjavio je on, dodavši da su neki od njegovih susjeda odvedeni u logore.
Drugi svjedok obrane u ovom predmetu, zaštićeni svjedok D, kojem je ranije u drugom predmetu pred Sudom BiH dodijeljen pseudonim, rekao je da je iz svog sela zajedno sa dvojicom braće 6. srpnja 1993. odveden u logor. Odgovarajući na pitanja Tužiteljstva, kazao je da je prvi ušao u kamion pod ceradom i nije mogao mnogo vidjeti, ali da je od susjeda čuo da je u selu bio Nikola Marić. I on je ustvrdio da nije vidio optuženog Marića.
No, ovaj razlog za odbijenicu članstva u jednoj političkoj stranci nedvojbeno postavlja nova, zabrinjavajuća pitanja za bh. društvo.
1. Bez obzira na činjenice, radi li se još uvijek o tezi “njihove i naše istine”?
2. Bez obzira o kojoj se političkoj opciji radi (u ovom slučaju SDA), zašto za “prave Bošnjake” (a vjerojatno i za “prave Hrvate ili “prave Srbe”) nije poželjno govoriti istinu o Domovinskom ratu čak i onda kada su svjedoci vezani zakletvom?
3. Što su “ciljevi stranke” (bez obzira o kojoj se stranci radi, a u ovom slučaju je to SDA), je li utvrđivanje istine zbog konačnog smiraja žrtava, pomirenja i suživota naroda te poruke da je zločin neprihvatljiva opcija, procesuiranje odgovornih za zločine ma o kome se radilo ili je posrijedi nešto potpuno drugo?
(V.S./Republikainfo.com)