Prema nekim društvenim komentatorima, pa i suvremenim filozofima, društvo bez korupcije u sferi je daleke utopije/distopije… O svemu tome, posebno u vezi s korupcijom i religijom, Glas Slavonije. razgovarao je s prof. dr. sc. Ivanom Markešićem, sociologom religije iz Zagreba.
Ima li uopće društva bez korupcije, gledajući unatrag, u prošlost, ali i danas, u 21. stoljeću?
– Nažalost, gledajući u daleku prošlost, u početke ljudskoga roda, ali i danas, korupcija je kao osobni, individualni, ljudski, ali i društveni problem trajno stanje. Teško ćemo naći neko društvo, ali i pojedinca, koje nije sklono korupciji. Istina, taj odnos može mnogim pojedincima, ali i zajednicama, u danim okolnostima biti na korist, za što u povijesti, čak i u svetim knjigama, imamo mnogo primjera. I stoga i naše pitanje: Je li Svevišnji uvijek bio pravedan, bez grijeha, ili je pak bio grešan, koruptivan? Ako Svevišnji nije bio koruptivan, ako u tome smislu nije bio grešan, ako je bio pravedan u svemu, zašto je ipak, unatoč svemu, dopuštao korupciju, zašto ju je odobravao?
Ako je tome tako, onda je sasvim opravdano čovjek zaslužio biti prognan iz zemaljskoga raja! Mnogim je ljudima time učinio nepopravljivu nepravdu. Možemo li stoga poći od činjenice da Svevišnji otpočetka nije bio pravedan, da je bio koruptivan, grešan, jer je dopustio i dopušta nepravdu? A druge je zbog istoga grijeha kaznio i još uvijek kažnjava!
Ne treba se čuditi što su ga ljudi slijedili u tome za njih osobno “koruptivnom božanskom pothvatu”. Treba pročitati samo prve rečenice Biblije. Vidjet ćemo da je sam Bog prognao ljude iz raja samo zato što je on sam od njih to tražio i dopuštao, i za to – za “nagradu” – dao im progon iz raja zemaljskog. Zaključno bih rekao da je korupcija Božje djelo, njegov proizvod, kao sve drugo u ovome zemaljskom svijetu.
Korupcija, religija i etika, kakvi su tu “odnosi”, da se tako izrazim? U Bibliji se izravno o korupciji ne govori, ali se navodi krađa kao grijeh, o čemu u Novom zavjetu zbori i Isus: “Ne počini ubojstvo, ne počini preljub, ne kradi, nemoj lažno svjedočiti…”
– U tome smislu korupcija je, kako već rekoh, djelo Božje. Ne možemo je tek tako iskorijeniti, kao ni svako drugo “božansko nedjelo”. Možemo činiti mnogo toga da ta “božanska nedjela” budu prihvatljiva – iako su, gledano iz kršćanske religijske perspektive, u mnogočemu neprihvatljiva. Mnoge religije, dakle i kršćanska, u svim svojim inačicama, omogućuju takva (ne)djela. Posebno ona koja su izraz moći da se druge podjarmi, da se njima ovlada. Čovjek kao pojedinac, kao Božje stvorenje, kao osoba, u takvim okolnostima biva nebitan. On je u takvim okolnostima samo instrument moći.
Odolijevaju li vjernici zovu korupcije, da se tako izrazim? Mnogi se, naime, deklariraju kao moralni i čestiti, idu redovito na misu, no kad izbije neka afera, vidimo da i kao takvi ne prezaju od korupcije…
– Nažalost, mnogi vjernici, svejedno kojeg su vjerozakona, koji se izjašnjavaju kao praktični vjernici, koji redovito idu u crkvu, koji se pričešćuju svaki dan – ne mogu odoljeti zovu korupcije. Puno je, nažalost, primjera među “uzoritim” katoličkim prelatima – među njima su svećenici, biskupi, nadbiskupi, kardinali. Samo da im je dočepati se ne samo društvenih nego i viših crkvenih pozicija, a pitanje odnosa prema Nadnaravnom, Svevišnjem, prema Bogu ostavljaju za neka druga, “bolja” vremena. Važno je uživati u materijalnim dobrima ovoga svijeta, ne raditi, ne pitajući se za njihovo podrijetlo. Ne treba se čuditi što su neki tzv. vjernici napustili Katoličku Crkvu. I sve je više napuštaju. Korupcija je u tome smislu samo pokazatelj stanja u Crkvi kao instituciji. Stoga bismo mogli reći da Crkva kao istinska vjernička crkva, kao Crkva prvih kršćana, u praksi danas gotovo i ne postoji. Crkva kao institucija postala je interesna organizacija, postala je kao nekadašnji OUR – Organizacija udruženog rada.
Korupcije nije pošteđen ni Vatikan (skandal s Vatikanskom bankom iz 80-ih, primjerice). “Grijeh se oprašta, a korupcija se ne može oprostiti. Ona, prije svega, treba biti izliječena”, piše papa Franjo u svojoj knjizi Korupcija – Zlo našega vremena. Imaju li širi odjek te Papine riječi i njegova upozorenja o korupciji kao pošasti, zlu svijeta…?
– Upravo tako. Korupcija je ne samo zlo koje nagriza društvo kao takvo, kao prolaznost, ona je, kako već rekoh, sastavni dio svakoga društva, pa i crkvenih institucija. Zapravo, korupcija je duboko ukorijenjena i u nekim crkvenim institucijama. Nemoguće ju je iskorijeniti. Zapravo, u crkvenim institucijama je – nažalost – ima ponajviše, svejedno što se ova moja postavka mnogima u Crkvi neće svidjeti…
PAPA FRANJO: Korupcija – Zlo našega vremena
”Grijeh se oprašta, a korupcija se ne može oprostiti. Ona, prije svega, treba biti izliječena.” Mogu začuditi ove riječi iz usta Jorgea Marija Bergoglia, tada nadbiskupa Buenos Airesa, a danas pape Franje. Njegovo je propitivanje odlučno: korupcija ne predstavlja zbir grijeha, ma kako teških, a nije ni jedan od tolikih poroka srca. Ona je kvalitativno drukčije zlo. Korumpiran čovjek nije svjestan svojega stanja i postaje zarazan za društvo. Korupcija je paučina koja se širi, namećući suučesništvo.
Ako je i prevladavalo mišljenje da se korupcija tiče prije svega onih na utjecajnim položajima, onih što imaju moć i vlast, nakon čitanja knjige Papa Franjo – Jorge Mario Bergoglio: Korupcija – Zlo našega vremena (Verbum, 2013.), biva razvidno da je korupcija puno šire zlo te da taj opasni virus može zahvatiti svakoga. Riječ je prije svega o mentalitetu kojemu bivamo podložni, a koji se na koncu može poistovjetiti s moralnom pokvarenošću koje nismo ni svjesni: pokvareno srce više ne vidi svoj grijeh, nego od njega čini životni stil, uzdižući ga na razinu vrline ili barem prihvaćene društvene danosti.
Korupcija je korov našega vremena. Napada politiku, gospodarstvo, društvo. Prijeti i Crkvi. O ovomu moralnom raku koji je zahvatio mnoga društva, pa tako i hrvatsko, nekadašnji kardinal iz Buenos Airesa, a današnji Papa, nudi oštroumno promišljanje koje ide do korijena ove pojave i osvjetljava je autentičnom porukom evanđelja. Jasne riječi ohrabrenja za istinsko življenje kršćanstva te preobražaj srca i društva zaključuje rječitim pozivom: “Bit će dobro za nas da ponovimo jedni drugima: ‘Grješnik da, korumpiran ne!’” (Verbum/Info/DJ)
(Izvor: Glas slavoniej)