Piše: Aleksandar Trifunović/6yka.com
Komandant snaga Armije BiH za vrijeme ovih napada bio je Naser Orić. Iako ga je Tužilaštvo Haškog suda uhapsilo u akciji međunarodnih snaga, on je nakon suđenja oslobođen optužbi. Oslobađajućom presudom Suda BiH danas, teško da će Naseru Oriću iko ikada više moći suditi za ove zločine, zbog komandne ili lične odgovornosti. Haški sud, a evo danas i Sud BiH, komandnu odgovornost, nekom važe stočnom, a nekom apotekarskom vagom. Teško će biti vratiti povjerenje u Sud, ako ga je ikad uopšte i bilo. Toliko korupcije, međusobnih podmetanja, vanjskih uticaja na procese, smjena i disciplinskih procesa najvišim funkcionerima Suda i Tužilaštva nemaju opravdanja. Niti će se neko truditi da ih pravda.
Istovremeno, zbog pomaganja Naseru Oriću, putem pritiska na srpske svjedoke u ovom slučaju, uhapšen je Sreten Petrović, nekadašnji komandant u Vojsci RS. Kako saznaje BN televizija, Petrović je, najvjerovatnije, posredstvom odbrane Nasera Orića, došao u posjed izjava svjedoka datih u toku istrage protiv Orića, osumnjičenog za ratni zločin nad Srbima.
Na osnovu izjava svjedoka, saslušanih od strane MUP-a Republike Srpske, sumnja se da im je Petrović sugerisao da promijene iskaz, te da ‘paze šta pričaju’ na glavnom ročištu protiv Orića, objavila je BN televizija. Njih dvojica, nekada ljuti neprijatelji, danas imaju zajedničke poslovne interese i pomirili su se i bez nevladinog sektora i intervencije međunarodne zajednice. Para vrti tamo gdje Hana Arent ne može.
Bivši komandanti, danas poslovni partneri, smiju se svjetini koja se kolje virtuelno. Njih ne zanimaju ni mrtvi, ni živi. Kao ni naše političke gospodare, osim kao dobar materijal za bjesomučnu ekploataciju i bogaćenje. Milorad Dodik optužio je novinare koji u Banjaluci rade za medije iz Federacije da se raduju i likuju zbog ove presude. Ovo je ozbiljna prijetnja i stavljanje mete na leđa ljudima koji samo rade svoj posao. Niko od njihovih kolega novinara koji rade za medije iz RS nije se zbog toga ozbiljnije uznemirio.
Uobičajeno. Kao što je uobičajeno da se Milorad Dodik nakon psovki, histeričnih kanonada prozivki za izdaju svih i svakog, najnormalnije sastao sa političarom iz Federacije Predsjednikom HDZ-a i gospodarom ovdašnjih Hrvata, Draganom Čovićem, čovjekom koji presudu Oriću nije htio ni komentarisati, čija stranka potire svaki pomen Srba u Hrvatskoj, a sprejom to radi sa ćiriličnim nazivima gradova kroz Hercegovinu. Kao i Sreten i Naser, Dragan i Mile pomireni su iz istih razloga, koga briga za protjerane i pobijene.
S druge strane, današnja presuda podijelila je po ko zna koji put obične ljude. Virtuelno nadmetanje u dokazivanju ko su heroji, a ko zločinci, ko žrtve, a ko dželati, dobilo je novi zamajac. Maloumni virtuelni jurišnici i neljudi već su sad spremni da mi na svom kantaru zla predoče koliko je ljudi ubijeno u Srebrenici ili okolo, sa svojim brojkama i činjenicama, i da me pitaju otkud mi uopšte pravo da pominjem ove zločine zajedno, kad se ne može izjednačiti žrtva i zločinac, kad je jasno ko je prvi počeo … Ljudi su pobijeni, a da za to nije odgovarao NIKO. Tačka
Današnji dan označio je dvije stvari, kojim pravcem će se kretati predizobrna kampanja, šta će biti dominatna tema, zbog koje će sve ostale, one životne, biti nevažne.
I označio je startni pucanj za još jedan stampedo odlazaka odavde, iz ovog grotla beskonačne privremenosti. Mrtvih se uskoro neće imati ko sjećati, tužne su to statistike bosanskohercegovačke. Ali, što bi rekao Ivo Andrić, rođen na današnji dan, svi smo mi već mrtvi, samo se redom sahranjujemo.
(izvor: 6yka.com)
Povezani tekst: