Piše: Kristina S. Perić/Republikainfo.com
Već petnaestak godina nismo imali manje nezaposlenih. I mediji u Hrvatskoj javljaju o pozitivnim statistikama kada je u pitanju broj nezaposlenih u toj državi. Izvjesno je da se radi o brojkama koje često, bez ozbiljnijih analiza, ne govore ništa i da nemamo apsolutno nikakvih razloga za entuzijazam. Prije da se ovdje radi o onoj Ismeta Hore „Bili smo na rubu provalije i napravili smo veliki korak naprijed“. Dakle, što bi narod rekao gore ne može, odnosno kulminaciju najgoreg narod je već predeverao i nekako se već snalazi, većinom po EU. Nezaposlenost ne pada samo i jedino zapošljavanjem, nego i iseljavanjem. Nezaposlenih u HNŽ-u i dalje je „službeno“ tridesetak tisuća(precizno 29.975), a brojka je za 7 posto manja u odnosu na 2017. Međutim, ako ćemo zagrebati ispod površine naći ćemo jako duboke probleme. I dalje na Službama za zapošljavanje imamo četrdesetgodišnjake koji čekaju posao. Proveli su najudarije radne godine čekajući. Nije isto posao dobiti s 20 i s 40 godina. Posebno bi se u BiH morala obraditi tema “čekanje posla”.
Prašinu na ormarima sakuplja u HNŽ-u i veliki broj teško stečenih diploma. I ove tabele zasigurno bi se svugdje u svijetu stidjeli(preuzeto iz biltena Službe za zapošljavanje HNŽ- listopad). Posebno bi se morala obraditi i tema zašto ni visokoobrazovani kadar ne može do kruha.
Statistika je, kako reče poznati TV komentator – bikini. Sve otkriva, a ništa ne pokazuje, ako se njome nećeš ozbiljnije baviti. A u BiH se nitko i ne bavi.
I još. Jednom prigodom razgovaram s čelnikom jedne naše lokalne zajednice i pitam o nezaposlenosti. Kaže on “u nas je problem što sad svi završe ‘vakultet'”. Nepismeniju i nepromišljenije izjave u karijeri nisam dobila, a vjerovatno i neću. No, iz nje se dosta može i naučiti, kao i iz svega u životu. U Bosni i Hercegovini su ovi s ‘vakultetom’ problem. I nije mislio sigurno na proizvodnju slabo traženog kadra na tržištu, što i jeste realan problem, nego na one koji kucaju na njegova vrata tražeći posao. Vjerovatno ih je jedno jutro stiglo više nego što je do ručka planirao primiti. Srećom, a pokazati će se i nesrećom, države poput Njemačke taj problem s našim problemom nemaju.
Dakle, statistika je čudna stvar. U njoj možeš vidjeti dosta toga, a ne moraš vidjeti ništa. Ovisno u koje ti svrhe treba.