Na današnji dan, 22. svibnja 1992. godine Republika Bosna i Hercegovina primljena je u Ujedinjene narode (UN). Zastava tadašnje Repubike Bosne i Hercegovine, zajedno sa zastavama Republike Slovenije i Republike Hrvatske, podignuta je na jarbol među zastave Ujedinjenih naroda. Ovo je bio povijesni dan za Republiku Bosnu i Hercegovinu, što je bio i njen službeni naziv od proglašenja neovisnosti 1992. do formalnog stupanja na snagu Daytonskog sporazuma, odnosno područja koja su za vrijeme rata u BiH bila pod kontrolom središnje vlade u Sarajevu.
Predstavljala je državnopravnu nasljednicu nekadašnje Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine (SRBiH) koja je bila jedna od šest republika nekadašnje Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ), prethodnicu današnje Bosne i Hercegovine.
Iako međunarodno priznata u granicama jugoslavenske republike SRBiH, ona je de facto postojala samo na prostoru koji je bio pod kontrolom Armije BiH. Od tog prostora i teritorija Hrvatske Republike Herceg-Bosne, Washingtonskim sporazumom 1994. godine dogovoreno je formiranje Federacije BiH. Daytonskim sporazumom Federacija BiH postala je jedan od dva entiteta Bosne i Hercegovine.
Ustav Bosne i Hercegovine, u članku 1, kaže: Republika Bosna i Hercegovina, čije je službeno ime od sada ‘Bosna i Hercegovina’, nastavlja svoje pravno postojanje po međunarodnom pravu kao država, sa unutarnjom strukturom modificiranom ovim Ustavom i s postojećim međunarodno priznatim granicama. Ona ostaje država članica Ujedinjenih naroda, i kao Bosna i Hercegovina može zadržati članstvo ili zatražiti prijem u organizacijama u okviru sustava Ujedinjenih naroda, kao i u drugim međunarodnim organizacijama.
Prijepori i revizionizam
Na dan prijema RBiH u članstvo UN-a, službena himna bila je ‘Jedna si jedina’, a tadašnja zastava značajno se razlikovala od današnje službene zastave države Bosne i Hercegovine (BiH). Naime, 4. svibnja 1992. Predsjedništvo RBiH usvojilo je izgled zastave i grba sa srednjovjekovnim simbolom starih bosanskih kraljveskih vladara Kotromanića – točnije, to je bila replika grba prvog bosanskog kralja Tvrtka I. Kotromanića, zlatno obrubljeni plavi štit s kosom linijom i šest zlatnih ljiljana.
Kotromanići su dinastija koja je vladala srednjovjekovnom Bosnom, isprva kao banovi, a kasnije i kao kraljevi, približno od 1250. do 1463. Dinastija Kotromanića nestala je s osmanskim osvojenjem srednjovjekovne Bosne 1463., pogubljenjem posljednjega kralja Stjepana Tomaševića (1461–63) te smrću njegova strica Radivoja Ostojića. Kotromanić su imali i uske obiteljske veze sa srpskim velikašima, a zbog vladavine nad dijelom srpskih područja nosili su titulu i ‘srpski despot’.
Sultan Mehmed II. u svom taboru pred Jajcem 25. svibnja dao je pogubiti Stjepana Tomaševića, njegovog strica Radivoja i mnogo bosanske vlastele. Tako je smrću posljednjega bosanskog kralja Bosna izgubila svoju samostalnost i postala osmanski Bosanski sandžak.
Inače, posljednjega bosanskog kralja Stjepana Tomaševića, okrunilo je izaslanstvo pape Pia II. koji mu je, kao znak podrške, poslao krunu kojom je u Crkvi svete Marije u Jajcu, u studenom 1461. godine, okrunjen za bosanskog kralja od papinog izaslanika.
Tijekom cijele vladavine Kotromanići su bili, tješnje ili slabije, vazalski povezani s hrvatsko-ugarskim kraljevima. Glavni posjedi nalazili su im se u sr. Bosni, u dolini rijeke Bosne do Vranduka i u župi Lašvi. Od značajnijih gradova posjedovali su Visoko, Sutjesku, Bobovac, Fojnicu i Kreševo te okolna rudarska naselja. Smrću Hrvoja Vukčića Hrvatinića stekli su Plivsku i Lučku župu s Jajcem, u kojem su stolovala dva posljednja bosanska kralja.
Također, bijeli ljiljan jedan je od najprepoznatljivijih kršćanskih cvjetnih simbola koji se u ikonografiji najčešće povezuje upravo s Djevicom Marijom i svetim Antom Padovanskim.
Međutim, nevjerojatno je kako su se, povijesnim događajim koji su uslijedili, Hrvati skoro u potpunosti “odrekli” svojih bosansko-hrvatskih vladara i povijesti, kao i jednog od najprepoznatljivijih kršćanskih simbola. S druge strane, te iste simbole prihvatili su Bošnjaci-Bosanci kao dio svojega nacionalnog identiteta.
Naime, ovaj, nešto izmijenjeni grb RBiH – sa dva ukrštena mača zlatne boje ispod štita, postao je službeni grb Armije RBiH, 4. srpnja 1992. službeno nazvane Armija Republike Bosne i Hercegovine, dok je do tada je korišten stari naziv TO BiH.
Izbijanjem bošnjačko-hrvatskih sukoba i žrtava na obje zaraćene strane, grb RBiH i Armije RBiH za Hrvate je postao simbol neprijateljske vojske, a grb Kotromanovića čijeg su posljednjeg vladara pogubile Osmanlije tijekom svojih osvajanja, i kršćanski simbol ljiljan – omrznuti. U značajnom dijelu Bošnjaka-Bosanaca inzistira se na ovoj zastavi i grbu, a što se može vidjeti i na mnogima javnim i sportskim događajima.
Državna himna bez teksta i nova zastava države BiH proglašena odlukom visokog predstavnika
Zastava Bosne i Hercegovine usvojena je 4. veljače 1998., zamijenivši prethodnu koja je korištena od neovisnosti.
Nova zastava je uvedena jer je Republika Srpska odbila prihvatiti zastavu bivše RBiH i istog razloga iz kojeg su je sada odbijali i Hrvati. Bh političari nisu se uspijevali dogovoriti o novoj zastavi države BiH, države s tri konstitutivna naroda i Ostalima, dva entiteta i Brčko distriktom, te je tadašnji visoki predstavnik Carlos Westendorp bio prinuđen nametnuti Zakon o državnoj zastavi BiH. Kao što su, uostalom, i mnogi visoki predstavnici mnoge odluke nakon njega donosili upravo iz razloga jer se bh političari po mnogim pitanjima nisu uspijevali dogovoriti.
Zbog ‘nedogovora’, BiH nema niti stihove vlastite himne već samo melodiju.
Bosna – Bosancima, kome Hercegovina?
Volonteri nevladine organizacije ‘Pokret Bosna & Bosancima’, u znak obilježavanja prijema RBiH u članstvo UN-a, jučer su u Bruxellesu, ispred EU komisije, postavili ‘Bosanski toranj’ sa zastavom i grbom nekadašnje RBiH.
Činjenica je da je Republika Bosna i Hercegovina, pod tim nazivom, primljena u članstvo UN-a, no Ustav BiH kaže kako je službeno ime naše domovine Bosna i Hercegovina te da “kao takva nastavlja svoje pravno postojanje po međunarodnom pravu kao država, sa unutarnjom strukturom modificiranom ovim Ustavom i s postojećim međunarodno priznatim granicama”.
Iako mnogi koriste ‘Bosna’ kao skraćeni naziv za državu Bosnu i Hercegovinu, moglo bi se postaviti pitanje o mogućem kršenju Ustava i diskriminaciji cijelog jednog područja koje obuhvaća ova država ili možda secesije dijela suverene države?
Također, pogubnost inzistiranja Bošnjaka na kolokvijalnom izrazu ‘Bosanci’, koje se odnosi na državljane Bosne i Hercegovine, te negiranje naroda i stvaranje umjetne nacije, a što ne prihvaćaju dba konstitutivna naroda Hrvati i Srbi, već je u svojoj knjizi ‘Narod i nacija’ pisao pokojni akademik, prof.dr. Slavo Kukuć.
Iako se svaki državljanin BiH može slobodno izjašnjavati kako želi, Osnovnim načelima usuglašenim u Genevi 8. rujna. 1995. godine i u New Yorku 26. rijna 1995. godine potvrđeno je da su Bošnjaci, Hrvati i Srbi konstitutivni narodi u zajednici s Ostalim građanima BiH Bosne i Hercegovine te kao takvi su potvrdili Ustav Bosne i Hercegovine.
(Republika/V.S.H.)