Amir Reko poručio Komšiću, ali i ostalima: “Na zavađajte narode. Bukadžije se sklone na sigurno, a bijeda gine…Znam kako si ratovao i dobio taj ljiljan, ne tjeraj me da pričam”

Pinterest LinkedIn Tumblr +

Na izjavu člana Predsjedništva BiH i predsjednika DF-a u intervjuu za list ‘Pobjeda’, gdje poziva “NATO trupe da izađu prije svega u povratnička mjesta u entitetu RS, gdje Dodikove falange prijete klanjem i ubijanjem civila” te da “ukoliko to ne urade nećemo imati drugog izbora nego da sami poduzimamo mjere zaštite građana u tim dijelovima BiH”, reagirao je predsjednik stranke ‘Most21’ i nekadašnji visoki JNA oficir i ratni zapovjednik 43. Drinske udarne brigade Armije RBiH.

Podsjetimo, Reko je dospio u žižu javnosti nakon što su mediji objavili njegovu životnu priču – on je od “čišćenja” spasio 45 srpskih civila iz sela Bučje od sigurne smrti od strane tadašnje Armije RBiH i to samo tri dana nakon što su mu majka i obitelj spaljeni u njegovom rodnom selu Gudelj od strane srpskih snaga.

Amir Reko je na svom Facebook profilu, uz naslov ‘I ovako se razbija Bosna’, poslao poruku Željku Komšiću:
Dobro me poslušaj Željko Komšiću: Toliko zla nanosiš Bosni da bi ti pozavidio i najveći neprijatelj. Jesi li uopće sposoban graditi mir i poslati poruku koja će pomoći ovim narodima kako bi nadvladao razum, mir, tolerancija, zajedništvo? Maknite tu silu iz svoje retorike, svi vi koji se ovih dana junačite, upravo ste vi najveće kukavice. Znam ja to iz nedavne prošlosti. Bukadžije se brzo sklone na sigurno, a bijeda ide ginuti.
Znam i kako si ratovao i dobio taj ljiljan i ne tjeraj me da pričam. Sad je junaštvo graditi mostove jer oni samo Bosnu spašavaju, baš onakvu kakvu je naši narodi žele. Neće ni Amerikanci ni Rusi živjeti ovdje jedni s drugima, nego naši narodi. Zato, ako ne znate nista pametnije, onda barem umuknite s provokacijama. I ti, i Milorad, Čović, Izetbegović i vama slični. Prekinite s tom retorikom. Ne znate vi ni ratovati, a ni mir graditi.
Vi nanosite samo jade svima nama. Zato idite, prokleti bili. Pustite naas koji je umijemo graditi i prestanite manipulirati sa svima nama. Ne pitate od čega narod živi. Mi više ne zivimo, mi lagano umiremo”.

Inače, životna tragedija i ujedno dokaz da i u ratu postoji čovječnost, odvijala se u proteklom ratu.

“Jednog dana, ne znajući da je to moje selo, kurir je referirao o zločinima srpske strane u selu Gudelj kod Goražda i mještanima koji su zatvoreni u kuću i spaljeni. I navodi imena moje majke, moga djeda, svih onih koji su ostali u selu. Iako sam bio vojnik, oficir, naučen vojničkom držanju, za mene je to bio kraj svijeta”, kazao je svojedobno Reko za Deutsche Welle, prisjećajući se najgorih dana u svom životu.

Samo nekoliko dana nakon toga pristigla je zapovijed iz Općinskog stožera Teritorijalne obrane da se selo Bučje, s većinskim srpskim stanovništvom ‘očisti’ jer je predstavljalo potencijalnu prijetnju zbog srpskih snaga koje su napredovale. Za mnoge bi to bila idealna prilika za krvavu osvetu, ali…

“Ali način na koji je zapovjedništvo željelo realizirati napad na selo za mene je bio potpuno neprihvatljiv. Na to nikako nisam mogao pristati. Čak mi je bilo prigovarano da ne želim uraditi ono što je ‘potpuno normalno’, da sam slabić, izdajnik, a čak je poslana i druga jedinica da to učini i to sam morao spriječiti. Iako su neki od njih bili dobro naoružani, morao sam te ljude spasiti jer to nije bio način…zločin se nije smio dogoditi”, i danas je uvjeren u svoj ispravan postupak ovaj bivši zapovjednik Armije RBiH.

Morao je, kaže, dogovoriti mirnu predaju naoružanja i mještana. Dok se on obraćao seljanima Bučja, tražeći od njih predaju, ni među vlastitim redovima nije nailazio na potpunu podršku. “Shvaćam da je među njima bilo onih koji su izgubili članove obitelji, da ih je vodila osveta. Ali, treba učiniti sve da se novi zločin ne dogodi, da ostanemo ljudi usprkos svojim tragedijama i boli”, smatra Reko.

Svi seljani Bučja ostali su živi, njih 45 Srba i nešto Bošnjaka. No, ovakav njegov postupak nije se, kako kaže, svima sviđalo. Neki su ga smatrali herojem, a neki izdajnikom. “Nikada, do tada, nisam čuo povike ‘Allahu ekber’. To me je šokiralo. To nije u prirodi i običajima Bošnjaka iz BiH nikada bilo”, istaknuo je Reko za DW.

“Ako ja u mom selu osuđujem srpske zločince koji su meni zapalili majku, onda moram suditi zločince i iz reda moga naroda”

“Došlo je vrijeme da se otvore karte. Došlo je vrijeme da im kažem da je taj njihov Alija uradio “to, to i to”. Vrijeme je da se kaže istina, da joj pogledamo u oči. Oni koji su uživali, i dandanas još uživaju na ovom nakaradnom sustavu, lopovluku, oni se bune protiv toga. Njima ne odgovara, jer im je lijepo, dobro i boli ih briga za one kojih više nema – kazao je Reko svojedobno i  za Slobodnu Dalmaciju.

“Ja uporno nastojim Bošnjacima otvoriti oči da ih ne uvlače u nekakav rezervat ovdje. Oni moraju shvatiti da će za 20, 30, 50 godina živjeti s istim tim susjedima Hrvatima i Srbima, a ne da ih nekakva grupa uvlači u islamsku državu i ovdje od nas prave teroriste. Ja to neću dopustiti. Zato sam i javno obznanio što je uradio Alija Izetbegović, za što imam dokaze, a što se njima ne sviđa. Iako sam s mojim suborcima spasio grad, meni je isti taj Alija onemogućio povratak u Goražde, a zbog 100 milijuna dolara umjesto mene na čelu jedne delagacije u Južni Jemen poslao Džemaludina Latića. Goražde mu uopće nije bilo bitno, već pare i islamski rezervat koji se pokušava izgraditi cijelo vrijeme. Zato sam i rekao da se BiH ne može graditi na Alijinim temeljima”, otvoreno je rekao sugovornik Slobodne Dalmacije.

Više od ‘marifetluka’ s novcem njegove je neprijatelje zasmetalo to što je otvorio pitanje ratnih zločina koje su činili njegovi sunarodnjaci, a što je prilično igonorirana tema u bošnjačkoj javnosti.

“U mom selu Jošanici snage Armije BiH upale su u srpski dio sela i pobile 52 civila, od čega 19 žena i 4 djece. Brutalno su ih izmasakrirali, za što postoje i videosnimke. Ako ja u mom selu osuđujem srpske zločince koji su meni zapalili majku, onda moram suditi zločince i iz reda moga naroda. Oni kažu da su to neselektivni zločini. Pazite, prošlo je 30 godina od tada, a još nitko nije osuđen za njih. Kada ovo kažem, oni mene napadaju, ali mi moramo biti otvoreni oko svih zločina, jer ovako više ne ide”, kazao je Amir Reko.

 

/Republika/

 

 

 

 

/Republika/

Share.

Comments are closed.