“To je bio dugoročan proces koji je, zapravo, započet kada se Zapad po prvi pu upoznao s groznom situacijom na Kosovu 1991/92. godine i predsjednik George H. Bush uputio je upozorenje Miloševiću u kojem je rekao “suočit ćete se s ozbiljnim i katastrofalnim posljedicama od strane SAD-a ukoliko ne zaustavite etničko čišćenje i napadanje kosovskih Albanaca”. To se zvalo ‘Božićno upozorenje’ jer je izdano u prosincu 1992. godine. Milošević je rekao da će nešto učiniti, ali nije. Javier Solana, general Naumann i ja smo se vraćali tri puta, Chris Hill, koji je bio američki veleposlanik u Makedoniji, imao je zadatak da postigne diplomatsko rješenje, ali ništa nije uspjelo. Ruska vojna misija otišla je na Kosovo u prosincu 1998. godine. Ne znamo što su oni tada govorili, pretpostavljamo da su vjerojatno kazali – “zaboravite na NATO, ne mogu vam naštetiti avionima. Pokušali su koristiti avione u Afganistanu i to nije uspjelo. Vidite što morate učiniti”.
A ja sam već jednom objasnio srpskim generalima, prilikom jedne od mojih posjeta, kada sam prema Miloševićevim uputama razgovarao s njima, rekao sam “ne možete ovo riješiti ubijanjem ljudi. Ubijate ljude, oni će vas mrziti zbog toga, oni će vas potjerati. Morate riješiti problem i baviti se s njihovim primjedbama. Mislili su da mogu ubijati ljude bez posljedica. I pretpostavljam da su Rzsi tako gledali na to. Prvi masakr dogodio se u mjestu Račak, početkom siječnja 1999. godine. To je dovelo do pregovora. Srbi su odbijali pregovarati, uz potporu Rusije. Kad je u proljeće 1999. etničko čišćenje pojačano, NATO nije imao izbora, što u prijevodu znači – koristili smo silu kao posljednju, posljednju, posljednju, opciju. Ali NATO ije bio spreman dozvoliti još jedan krug etničkog čišćenja koji bi činili Srbi, kada smo tek zaustavili rtogodišnji rat, koji je doveo do 2 milijuna izbjeglica u susjednoj BiH. Nismo bili spremni dozvoliti da se to ponovno pokrene na Kosovu. Zato smo odgovorili silom – nakon što je iscrpljena svaka druga mogućnost”, kaže danas umirovljeni general Clark.
On se prisjeća se razgovora sa predsjednikom Makedonije koji ga je upozorio da Albanci nisu poput Bosanaca i da će oni uzvratiti udarac:
“Makedonski predsjednik Kiro Gligorov pozvao me je i rekao: ‘Znaš, imat ćete veliki problem na Kosovu. Tamo će doći do rata jer Albanci nisu poput Bosanaca, oni to neće trpjeti, oni će uzvratiti udarac’. I baš tako, oni su uzvratili. Veleposlanik Hoolbrooke tamo je otišao 1998. godine i susreo se sa Slobodanom Miloševićem. Tada me je telefonski spojio s Miloševićem, poznavao sam ga još iz Daytona. I rekao sam Miloševiću: ‘Molim vas, nemojte to raditi albanskom narodu’. On je rekao: ‘Generale Clark, ovo je moj narod, ne bi ih povrijedio’. Naravno, to je bila laž jer etničko čišćenje je već bilo u tijeku”.
Kako su tekli razgovori između Miloševića i Amerikanaca uoči bombardovanja Jugoslavije? General Clark prenosi njegovo iskustvo:
“Veleposlanik Holbrooke je otišao u posjetu Miloševiću 22. ožujka i rekao mu da je to-to. Rekao je: “Ako ne zaustavite ono što radite i ne složite se, NATO će otvoriti vatru, nema drugog izbora”. A Milošević je odgovorio: “Pa, šta? Neka NATO učini što god želi”. I to je bilo – to. Sljedećeg jutra nazvao sam generala Ojdanića, koji je bio načelnik srbijanske obrane i rekao sam: “OK, slušaj sinoć smo izvršili te udare i pogodili smo neka skloništa za streljivo na Kosovu, vjerojatno su bila i prazna, možda u njima nije bilo ničega, ali to nije važno. Poenta je da smo probili vašu protuzračnu obranu s tomohawk raketama, avionima ‘stealth’ i F15. Znate, vrijeme je da se vratite za pregovarački stol ili ćemo vas rastaviti”. A general Ojdanić je rekao: “Ja neću razgovarati s vama”. Pa, OK. To je bilo – to.
/Republikainfo.com/