Demokratski deficit EU-a tema je mnogobrojnih knjiga, novinskih članaka i znanstvenih istraživanja i europski političari sve su svjesniji tog problema, no pokušaji njegova ublažavanja do sada nisu bili uspješni.
Redoviti sastanci zastupnika Europskog parlamenta i nacionalnih parlamenata često su dosadni, europska građanska inicijativa, koja omogućuje građanima da, ako skupe milijun potpisa, zatraže od Europske komisije da razmotri neko pitanje, složena je procedura kojom se može manipulirati, a nacionalni parlamenti ne koriste dovoljno mogućnost udruživanja kako bi osporili europske zakone. Financijska kriza taj je problem samo pogoršala jer je Europska unija dobila veće ovlasti u ključnim područjima.
Juncker poručio da je njegov tim posljednja šansa za EU
Uslijed jačanja protueuropskih populista na prošlogodišnjim izborima za Europski parlament, predsjednik nove Europske komisije Jean-Claude Juncker poručio je da je njegov tim “posljednja šansa” za EU. “Ova će Komisija biti Komisija posljednje šanse. Ili ćemo uspjeti približiti Europsku uniju njezinim građanima, drakonski smanjiti razinu nezaposlenosti i dati europsku perspektivu mladima ili ćemo propasti”, kazao je prilikom preuzimanja dužnosti.
Junckerova Komisija predlaže stoga manje zakona, povlači nepotrebne i češće šalje svoje povjerenike izvan Bruxellesa kako bi razgovarali s nacionalnim političarima.
Američki institut Carnegie Europe zauzima se za drukčiji pristup, smatrajući da Europska unija zapravo ne razumije kako je prosječni građani doživljavaju.
Europska unija trebala bi biti “emocionalno inteligentnija”, smatraju njegovi analitičari, zauzimajući se za postupne promjene u cijelom nizu područja čije bi koristi ljudi osjetili u svakodnevnom životu, a ne za neku radikalnu institucionalnu reformu.
“Emocionalna inteligencija za demokraciju u EU”
EU ne može više nastaviti kao do sada balansirati između nadnacionalnog i međuvladinog pristupa jer gubi povjerenje građana, a podjele među državama članicama sve su veće. Rješenje nije ni raspuštanje cijelog projekta, za što se zauzimaju neki populisti, jer bi povlačenje iza nacionalnih granica u globaliziranom svijetu rapidno ubrzalo propadanje Europe, dok federalni model ne može očekivati potporu javnosti u doglednoj budućnosti jer je Unija toliko velika i heterogena da povjerenje u jedinstvenu vladu za cijeli kontinent nije moguće, objašnjava se u izvješću pod naslovom “Emocionalna inteligencija za demokraciju u EU”.
“Političari i institucije trebali bi biti emocionalno inteligentniji u svojim nastojanjima da privuku građane – ne samo pokazujući im da s njima suosjećaju, nego uvodeći postupne promjene, ma kako male, koje bi povećale koristi europske integracije koje osjećaju obični ljudi. Kad bi glasači doista osjećali da ih političari shvaćaju ozbiljno, njihovo povjerenje u sustav bi poraslo. Moraju osjećati da se njihov glas čuje u pitanjima do kojih im je stalo i vidjeti osobne koristi od europske integracije”, kaže se u izvješću.
Carnegie Europe predlaže stoga bolju komunikaciju europskih institucija s građanima putem interneta, kao i s nacionalnim parlamentima i lokalnim i regionalnim skupštinama, bolju zaštitu temeljnih prava građana te veću sigurnost i bolji životni standard.
“Kad bi se Europsku uniju povezivalo sa zaštitom građana, a ne samo sa štednjom i fiskalnom disciplinom, imala bi veću potporu.”
Prijedlozi Carnegie Europe
Konkretno, predlaže se da bi nacionalni parlamenti mogli predlagati zakonske ideje Europskoj komisiji i imati ulogu u nadzoru eurozone, kao i uključivanje većeg broja zastupnika Europskog parlamenta u cyber-prostor.
Europska komisija mogla bi poboljšati način na koji provodi javne konzultacije o planiranim političkim promjenama i moglo bi se bolje promovirati pravo građana da se pisanim putem obrate Europskom parlamentu.
Predlaže se također bolji pristup građana europskim sudovima. Kad bi Europska unija pristupila Europskoj konvenciji o ljudskim pravima, građani bi je mogli tužiti Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu.
Pristupanje Europske unije u cjelini toj konvenciji predviđeno je Lisabonskim ugovorom, no Europski sud pravde ocijenio je u prosincu prošle godine da nacrt ugovora o pristupanju konvenciji nije u skladu sa zakonom.
Građani za sada ne mogu osporavati europske zakone na Europskom sudu za ljudska prava kao što mogu nacionalne. No, države članice mogu u Strasbourgu odgovarati za provedbu odluka dogovorenih na europskoj razini. Komisija razmatra argumente ECJ-a i EU bi mogao pristupiti konvenciji ako se riješe pravni problemi.
Mjere za poboljšanje životnog standarda i sigurnosti najbolje bi pomirile građane s nacionalnim i europskim vlastima, smatraju autori, zauzimajući se za veće napore za zapošljavanje mladih i uvođenje europske sheme osiguranja u slučaju nezaposlenosti. Za ovo drugo trebalo bi, međutim, mijenjati europske ugovore, što je gotovo nepremostiva zapreka jer promjene moraju podržati sve države članice.
“EU ima mnoge mane i treba reformu. Ali pokušati provesti veliku institucionalnu reformu EU-a sada, na kraju velike interne krize i suočavajući se s velikim vanjskim izazovima, ne bi bilo pametno. Umjesto toga, postupna poboljšanja trebala bi otvoriti put postupnom jačanju potpore javnosti mijenjajući način na koji građani doživljavaju EU”, zaključuje se u izvješću.
(Izvor: HINA)