Za mnoge žene porod predstavlja jedan od najvažnijih trenutaka u životu. No ono o čemu se znatno rjeđe govori jesu zdravstvene posljedice koje mogu ostati dugo nakon izlaska iz rodilišta. Od problema s kontrolom mokrenja i stolice do kronične boli, oštećenja živaca i psihičkih trauma – neke žene s komplikacijama se suočavaju godinama, pa čak i desetljećima nakon rođenja djeteta, prenosi BBC.
Procjenjuje se da oko 40 milijuna žena godišnje u svijetu ima zdravstvene posljedice povezane s trudnoćom i porodom koje traju mjesecima ili godinama.
Te komplikacije mogu uključivati urinarnu i fekalnu inkontinenciju, bolne spolne odnose, kroničnu bol u zdjelici, ožiljno tkivo koje uzrokuje probleme s crijevima, ali i psihičke poteškoće poput depresije, tjeskobe i posttraumatskog stresnog poremećaja.
Iako je napredak medicine znatno smanjio smrtnost majki u mnogim dijelovima svijeta, dugoročne posljedice poroda i dalje često ostaju u sjeni.
Komplikacije carskog reza mogu se pojaviti godinama poslije
Jedan od najtežih primjera dugoročnih posljedica poroda dolazi iz osobnog iskustva autorice BBC-jeva članka. Nakon hitnog carskog reza razvila je ozbiljne komplikacije, zbog kojih je samo četiri dana nakon rođenja kćeri morala ponovno na hitnu operaciju.
Godinama poslije, nakon još jedne trudnoće, počeli su iznenadni i intenzivni bolovi u trbuhu. Uzrok su bile priraslice – ožiljno tkivo nastalo nakon operacija koje može povezivati unutarnje organe i ometati njihov normalan rad.
Stanje se pogoršalo do te mjere da je došlo do začepljenja crijeva, poremećaja opskrbe krvlju i opasne infekcije u trbušnoj šupljini. Tijekom operacije kirurzi su morali odstraniti oko 60 centimetara crijeva. Zahvat joj je spasio život.
Međutim, ni nakon toga problemi nisu završili. Četiri mjeseca kasnije ponovno je morala na hitnu operaciju zbog novih komplikacija i stvaranja ožiljnog tkiva.
Ovaj slučaj pokazuje kako se posljedice abdominalnih operacija mogu pojaviti i dugo nakon što se žena naizgled potpuno oporavila.
Carski rez nije bezazlen zahvat
Carski rez danas čini približno 21 posto svih poroda u svijetu, a u pojedinim državama taj udio doseže i 58 posto. U Sjedinjenim Američkim Državama više od 32 posto poroda obavlja se carskim rezom.
Riječ je o zahvatu koji može biti ključan za spašavanje života majke i djeteta, ali istodobno predstavlja veliku abdominalnu operaciju koja nosi određene rizike.
Jedno američko istraživanje, koje je pratilo 43.646 majki tijekom 50 godina, pokazalo je da su žene koje su rodile carskim rezom imale 16 posto veći rizik od smrti tijekom promatranog razdoblja u usporedbi sa ženama koje su rodile vaginalno.
Istraživanje je također utvrdilo povezanost s većim rizikom od smrti zbog kardiovaskularnih bolesti, dijabetesa, bolesti dišnog sustava, infekcija i bolesti bubrega.
Znanstvenici, međutim, upozoravaju da još nije jasno zašto postoji takva povezanost. Žene koje su imale carski rez češće su bile starije, imale viši indeks tjelesne mase, pušile ili imale ranije zdravstvene probleme. I nakon uzimanja tih čimbenika u obzir, povezanost je ostala prisutna.
Mogući uzroci uključuju komplikacije same operacije, infekcije, krvne ugruške i dugoročne posljedice stvaranja ožiljnog tkiva.
Carski rez može povećati i rizik od izvanmaternične trudnoće te placente accrete, stanja u kojem se posteljica previše duboko pričvršćuje za stijenku maternice.
Ni vaginalni porod nije bez dugoročnih posljedica
Komplikacije se ne događaju samo nakon carskog reza. Vaginalni porod također može izazvati ozljede koje ženama stvaraju probleme tijekom ostatka života.
Jedna od ozbiljnijih komplikacija je ruptura četvrtog stupnja, odnosno najteža vrsta pucanja međice. Pritom dolazi do oštećenja analnog sfinktera, mišića koji kontrolira zadržavanje plinova i stolice, a ozljeda može zahvatiti i sluznicu završnog dijela crijeva.
Takve ozljede mogu uzrokovati fekalnu inkontinenciju, kroničnu bol u međici, oštećenje živaca i bolne spolne odnose.
Moguće su i druge komplikacije, uključujući spuštanje zdjeličnih organa, ozljede živaca, poremećaje rada štitnjače, posttraumatski stresni poremećaj i opstetričke fistule.
Jedno istraživanje žena 20 do 26 godina nakon poroda pokazalo je da je 61 posto ispitanica imalo urinarnu inkontinenciju, 22 posto fekalnu inkontinenciju, a 17 posto simptome spuštanja zdjeličnih organa.
Žene godinama trpe bol, a često ne dobivaju odgovarajuću pomoć
Posljedice poroda ne završavaju uvijek fizičkim ozljedama. Mnoge žene suočavaju se s dugotrajnom boli koja može ozbiljno utjecati na njihovu svakodnevicu, odnose, posao i planiranje obitelji.
Jedna od mogućih posljedica je oštećenje pudendalnog živca, koji prolazi kroz zdjelicu i sudjeluje u kontroli osjeta i funkcije genitalnog područja, anusa i mokraćne cijevi.
Žene koje imaju takve probleme nerijetko godinama ne dobivaju odgovarajuću dijagnozu. Neke tek slučajno saznaju što uzrokuje njihove tegobe, dok druge nailaze na nerazumijevanje zdravstvenih djelatnika.
Posebno su teške priče žena koje nakon poroda razviju ozbiljne ozljede, ali zbog srama ili straha ne govore o njima ni najbližim osobama.
Jedna od žena koje su podijelile svoje iskustvo izjavila je da je svakodnevno planirala prehranu, putovanja i obveze prema tome gdje se nalazi najbliži toalet. Zbog kronične boli i posljedica ozljede odlučila je da više neće imati djece.
Psihičke posljedice mogu trajati godinama
Porod može ostaviti i duboke psihičke posljedice. Traumatično iskustvo, komplikacije, osjećaj napuštenosti ili nedostatak odgovarajuće medicinske pomoći mogu povećati rizik od depresije, tjeskobe i posttraumatskog stresnog poremećaja.
Jedna analiza pokazala je da je oko 4,5 posto žena imalo simptome depresije tijekom cijelog trogodišnjeg razdoblja praćenja. Procjenjuje se da od 10 do 15 posto novopečenih majki razvije postporođajnu depresiju, koja je najčešći oblik psihičkih poteškoća nakon poroda.
Jedna od žena opisanih u članku razvila je posttraumatski stresni poremećaj nakon hitnog carskog reza 2020. godine. Osjećala se napušteno i bez podrške u razdoblju kada se fizički nije mogla brinuti ni o sebi, a kamoli o novorođenčetu.
Uz pomoć perinatalnog psihologa oporavila se od PTSP-a, ali su se poslije pojavili drugi ozbiljni psihički simptomi, uključujući intenzivnu tjeskobu, nesanicu, razdražljivost i noćne more.
Stručnjaci naglašavaju da se psihičke posljedice poroda ne moraju pojaviti odmah i da mogu trajati mnogo dulje od prvih mjeseci nakon rođenja djeteta.
Nakon poroda pozornost se prečesto usmjerava samo na dijete
Jedan od najvećih problema, prema stručnjacima, jest nedostatak dugoročne zdravstvene skrbi za majke.
Nakon poroda zdravstveni sustav uglavnom se usredotočuje na novorođenče, dok se majčino zdravlje često prati samo kroz nekoliko kontrolnih pregleda. Ako se komplikacije ne pojave odmah, lako se dogodi da ostanu neprepoznate.
Dodatni problem predstavljaju sram, nedostatak informacija i uvjerenje da su određene tegobe jednostavno normalan dio majčinstva.
Stručnjaci upozoravaju da žene često prihvaćaju inkontinenciju, bol ili ograničenu pokretljivost kao nešto s čime moraju živjeti.
Profesorica opstetricije Alison Stuebe opisala je takav odnos prema majkama slikovitom usporedbom: dijete je slatkiš, majka je omot, a nakon što se slatkiš izvadi, omot se odbacuje.
Upravo takav pristup pokazuje koliko je važno da zdravstvena skrb ne završi izlaskom iz rodilišta.
Kada potražiti pomoć?
Stručnjaci ističu da dugotrajna bol, problemi s mokrenjem ili stolicom, bolni spolni odnosi, osjećaj pritiska u zdjelici i psihičke poteškoće nakon poroda ne bi trebali biti automatski prihvaćeni kao nešto normalno.
Ovisno o problemu, pomoć može uključivati ginekološki pregled, procjenu zdjeličnog dna, fizioterapiju, liječenje boli, psihološku podršku ili dodatne kirurške zahvate.
Fizioterapija zdjeličnog dna nekim ženama može znatno olakšati simptome, dok razgovor sa stručnjacima i povezivanje s drugim ženama koje imaju slična iskustva može pomoći u smanjenju osjećaja izoliranosti.
Najvažnija poruka stručnjaka jest da žene ne bi trebale odustati od traženja pomoći ako njihove tegobe traju ili ih se ne shvaća ozbiljno.
Porod može završiti u nekoliko sati, ali njegove posljedice ponekad traju desetljećima. Zdravlje majke ne bi smjelo prestati biti prioritet onoga trenutka kada se rodi dijete.
