Sa Ilijom Srdanovićem, prvim kandidatom Studentske liste i potencijalno novim srbijanskim premijerom i novim političkim fenomenom Srbije,, ekskluzivno je razgovarao novinar Jutarnji list.
Prenosimo njegove odgovore na neka pitanja koja su mu se “stavljala na teret”, kada je u pitanju njegova “ratna prošlost”.
Ilija Srdanović, Dva dana nakon što je njegova stranka premoćno osvojila parlamentarne izbore i s vlasti skinula donedavnog predsjednika Aleksandra Vučića i njegov SNS nakon četrnaest godina vladavine, nalazimo se s njim u Novom Sadu. Dočekuje nas na skuteru ispred Gradske pivnice, nedaleko Novog parka gdje stanuje.
“Inače sam na biciklu, ali sada je fizički nemoguće stići sve odraditi..”, govori skidajući kacigu.
Donedavno politički anonimus, kardiolog na Institutu za kardiovaskularne bolesti Vojvodine u Sremskoj Kamenici i profesor na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Novom Sadu, sada jedva prođe ulicom bez gomile upadica građana i podržavatelja, žicaju ga selfie, čestitaju, stišću ruku, tapšu po leđima. Samo danas je dao najmanje deset intervjua, kako kaže, primio oko 3.500 poruka, nekoliko stotina poziva.
Istina je da ste bili u vojsci. Sami ste izjavili da ste bili „vojnik s puškom u ruci”. U kojoj ste vojsci bili i gdje ste služili?
“Do sad me to nitko nije pitao, što je nevjerojatno, a odmah bih dao jasan odgovor. Na „poziv otadžbini” odazvao sam se oba puta 1998. godine i 1999. kada je uslijedila agresija na Srbiju. Tada sam bio regrutiran kao vojnik i cijelo sam vrijeme rata proveo u Vojvodini.”
Gdje ste bili 1991.?
“Imao sam 20 godina i tada nisam sudjelovao u ratu. Studirao sam medicinu, bio sam na prvoj ili drugoj godini studija. Nikad nisam puškom išao na nikoga izvan svoje zemlje. Da me netko izravno pitao, dobio bi konkretan odgovor od mene. Ali nisam osjećao potrebu demantirati svaku neistinu koja se o meni objavi. To što su drugi širili takve informacije samo potvrđuje da im namjera nije bila dobra. Uostalom, ovo je pokret koji su pokrenuli mladi, rođeni nakon 2000-ih. Ove teme njih ne zanimaju, njih zanima budućnost.”
Što se tiče odnosa s Hrvatskom, rekli ste da nećete zloupotrebljavati otvorena pitanja u dnevnopolitičke svrhe i da ćete graditi dobrosusjedske odnose. Konkretno, znači li to konačno adresiranje svih otvorenih pitanja od Domovinskog rata naovamo, pitanje nestalih, otvaranje arhiva, ratnih zločina?
“Učinit ćemo sve što bude u našoj moći da riješimo otvorena pitanja, ako za njih postoji mogućnost rješenja. Jedan je čovjek više od trideset godina, od ranih devedesetih do danas, trovao naše odnose. Taj je čovjek sada otišao u povijest kao povijesno ništavilo. To je čovjek kojega ćemo se prije svega sramiti. Zato ćemo dati sve od sebe da ispravimo i ostvarimo najbolju moguću suradnju sa svim susjedima. Znate, uplakanih majki, sestara i baka ima i s jedne i s druge strane. Želimo pomoći i jednima i drugima da dođu do istine.”
Nakon proglašenja izbornih rezultata, čuli ste se s premijerom Andrejom Plenkovićem. O čemu ste razgovarali?
“Nazvao me i iskreno mi čestitao na ovoj povijesnoj pobjedi, zahvaljujem mu na tome. Obojica smo izrazili nadu da ćemo izgraditi bolje dobrosusjedske odnose. Vjerujem da je hrvatska politika sada dobila kredibilnog sugovornika u Srbiji.”
/Desk/