Nedaleko od Ljubuškog, na jugu Bosne i Hercegovine, nalazi se Humac – franjevački samostan i dom najstarijeg muzeja u zemlji. Ovo mjesto više od stoljeća i pol povezuje vjeru, kulturu i povijest te čuva vrijedne tragove života na ovim prostorima kroz gotovo 16.000 godina.
Na brdu Humac, nedaleko od Ljubuškog, nalazi se jedno od najvažnijih duhovnih i kulturnih mjesta Hercegovine.
Franjevački samostan na Humcu već više od 150 godina predstavlja simbol vjere, opstanka i neprekinute pismenosti. Franjevci su na ove prostore stigli još u 15. stoljeću, a unatoč brojnim povijesnim nedaćama, rušenjima i progonima, njihova povezanost s ovim krajem nikada nije prekinuta.
Samostan na Humcu počeo se graditi 1867. godine, a gradnja je završena 1869. godine. Uz njega je podignuta i crkva, čija je gradnja završena 1870. godine.
„Ovaj samostan ovdje na Humcu počeo se graditi 1867. godine i završio se 1869. zajedno sa crkvom, koja je također sagrađena 1870. godine. Tako su fratri, u samom razdoblju kada su ovdje započeli izgradnju samostana, zapravo započeli svoj život“, rekao je gvardijan samostana fra Miro Šego.
Najstariji muzej u Bosni i Hercegovini
U samom srcu samostana nalazi se i Arheološki muzej na Humcu, najstariji muzej u Bosni i Hercegovini.
Muzej je osnovan 1884. godine, čak četiri godine prije Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine.
Njegove zbirke obuhvaćaju razdoblje od gotovo 16.000 godina, a stalni postav posjetitelje vodi kroz različite povijesne epohe – od paleolitika pa sve do kasnog srednjeg vijeka.
Muzej tako nije samo zbirka starih predmeta. On predstavlja svojevrsni vremenski most kroz koji se može pratiti život ljudi na prostoru Hercegovine tijekom tisuća godina.
Humačka ploča – dragocjeni trag pismenosti
Među najpoznatijim eksponatima posebno mjesto zauzima Humačka ploča, kameni natpis iz 12. stoljeća i jedan od najvažnijih spomenika srednjovjekovne pismenosti na prostoru Bosne i Hercegovine.
Tekst je pisan kombinacijom glagoljice i bosančice, a sama ploča zanimljiva je i zbog načina na koji je natpis oblikovan.
„Ona je zanimljiva zato što je njezin tekst pisan spiralno. Kreće od invokacije i onda tekst ide u krug. Smatra se da je pisana spiralno i da je vjerojatno bila dio oltarne menze“, objasnila je Danijela Grbavac, kustosica Franjevačkog muzeja i galerije Humac.
Tragovi života stari tisućama godina
Muzej kroz svoje četiri zbirke čuva brojne vrijedne predmete koji svjedoče o životu različitih civilizacija i kultura na ovom području.
Među njima se nalazi i pretpovijesna ogrlica stara oko 14.000 godina, kao i statua ilirske božice te predmeti povezani s razdobljem Rimskog Carstva.
Posebnu pažnju privlači i minijaturni kip boga Merkura.
„Sam taj kipić je jako zanimljiv, iako je visok samo dva centimetra. Detaljno se vidi obrada vreće blaga koju drži u svojim rukama“, istaknula je Grbavac.
Iako je riječ o vrlo malom predmetu, njegova izrada pokazuje razinu detalja koju su umjetnici i obrtnici mogli postići prije gotovo dvije tisuće godina.
„Čuvar suza“ iz rimskog doba
Među zanimljivim predmetima nalazi se i balzamarij, mala posuda koja se u popularnoj predaji povezuje s čuvanjem suza.
„Priča kaže da su ti balzamariji služili za čuvanje suza. Kada su vojnici odlazili u vojne pohode, njihove žene su u te balzamarije skupljale suze. Nakon što bi se vratili, gledalo bi se koja je žena imala više nakupljenih suza – što je značilo da joj je muž više nedostajao i da je više plakala za njim“, ispričala je Grbavac.
Bez obzira na to koliko je ta priča povijesno potvrđena, ona je postala dio zanimljivog pripovjednog sloja koji posjetiteljima približava svakodnevni život i emocije ljudi iz davnih vremena.
Mjesto na kojem povijest i dalje živi
Od pretpovijesne ogrlice i rimskih predmeta do srednjovjekovne pismenosti i franjevačke baštine, Humac čuva slojeve prošlosti koji se protežu kroz tisuće godina.
Franjevački samostan pritom nije samo vjerski objekt. Zajedno s muzejem predstavlja prostor u kojem se isprepliću duhovnost, arheologija, kultura, pismenost i identitet Hercegovine.
Na ovom mjestu prošlost nije samo zapisana u knjigama ili zaključana iza muzejskih vitrina.
Ona je prisutna u kamenu, starim predmetima, samostanskim zidovima i pričama koje se prenose generacijama.
Humac tako ostaje živi svjedok vremena – mjesto na kojem povijest ne spava, nego i dalje govori o ljudima, kulturama i vjeri koji su stoljećima opstajali na hercegovačkom kamenu.