Ako su Sjedinjene Američke Države prije napada na Iran pretpostavljale da bi glavni proizvođač nafte bio nevoljan zatvoriti Hormuški tjesnac iz straha da bi time blokirao vlastiti izvoz, onda su se ozbiljno preračunale.
Promet kroz ovaj tjesnac, kroz koji inače prolazi petina svjetske proizvodnje nafte, značajno je smanjen od početka posljednjeg sukoba na Bliskom istoku prije dva tjedna. Najmanje 16 brodova u regiji pogođeno je dronovima ili drugim oružjem, a Iran je preuzeo odgovornost za dio napada.
Ipak, Iran i dalje šalje naftu kroz tjesnac gotovo u istim količinama kao prije rata, zarađujući prijeko potreban novac za održavanje gospodarstva i ratnih napora. Uz to, milijuni barela iranske sirove nafte već su bili na moru, tražeći kupce, prije nego što je sukob uopće počeo.
Podaci s terena: Izvoz se nastavlja unatoč ratu
Podaci o praćenju tankera i satelitske snimke pokazuju da je iranska sirova nafta prolazila kroz tjesnac čak i dok je sukob paralizirao izvoz sirove nafte i prirodnog plina iz okolnih zemalja Zaljeva.
- Kpler: Procjenjuje da je Iran od početka sukoba (28. veljače) uspio izvesti 12 milijuna barela nafte.
- TankerTrackers: Nudi još veću procjenu – 13,7 milijuna barela do sredine prošlog tjedna.
- Dnevni prosjek: Ove brojke sugeriraju da Iran uspijeva transportirati oko milijun barela dnevno (bpd), što je tek nešto manje od prošlogodišnjeg prosjeka od 1,69 milijuna bpd.
Čini se da SAD nije pokušao zaustaviti iranske tankere, čak ni nakon što je uništio veliki dio iranske mornarice. Također, Washington je uglavnom izbjegavao napade na naftnu infrastrukturu poput rafinerija, cjevovoda i skladišta, iako su izraelski napadi ozbiljno oštetili skladišta u okolici Teherana.
Otok Kharg: Srce iranske naftne industrije
Gotovo sva iranska nafta izvozi se s dubokih pristaništa na otoku Kharg, smještenom oko 30 kilometara od iranske obale. Američki napadi u petak bili su intenzivni, ali su ciljali vojne objekte, a ne naftnu infrastrukturu otoka.
Međutim, Donald Trump je kasnije upozorio da bi mogao preispitati odluku o poštedi Kharga ako Iran nastavi ometati prolazak brodova. Američki veleposlanik pri UN-u, Mike Waltz, potvrdio je za CNN da predsjednik “ne isključuje nijednu opciju” ako odluči uništiti njihovu energetsku infrastrukturu.
Strategija “isključenih transpondera”
Teško je precizno pratiti kretanje brodova jer iranski tankeri često isključuju transpondere kako bi izbjegli zapadne sankcije. Pomorska grupa Windward izvijestila je da je šest iranskih VLCC tankera u petak radilo s isključenim uređajima ili prikazivalo lažne lokacije dok su bili na Khargu.
Tjesnac kao sredstvo ucjene
Teheran koristi kontrolu nad Hormuškim tjesnacem kao sredstvo pregovaranja, posebno s azijskim kupcima.
„Hormuški tjesnac je otvoren, zatvoren je samo za tankere i brodove naših neprijatelja. Drugi su slobodni prolaziti“, izjavio je iranski ministar vanjskih poslova Abbas Araghchi.
Primjer diplomatske trgovine već je vidljiv: Indija je oslobodila tri zaplijenjena iranska tankera kako bi osigurala prolaz za svoja dva broda koja prevoze ukapljeni naftni plin. Također, Iran razmatra dozvolu prolaska tankera pod uvjetom da se nafta plaća u kineskim juanima umjesto u dolarima.
Dugoročna ranjivost
Unatoč trenutnoj kontroli, Iran dugoročno treba Hormuški tjesnac jednako koliko i njegovi susjedi. Za razliku od Saudijske Arabije (koja ima luku Yanbu na Crvenom moru) ili UAE-a (luka Fujairah), Iran ima vrlo ograničene kopnene rute za izvoz izvan Perzijskog zaljeva, što ga čini iznimno ranjivim na eventualnu potpunu američku blokadu.