Amerika ostaje politička i vojna okosnica NATO-a. Američki general služi kao Vrhovni zapovjednik savezničkih snaga za Europu (SACEUR) već 75 godina. NATO-ovi obrambeni planovi za Europu, uključujući Grenland, sastavio je posljednji SACEUR, Chris Cavoli, i oni uključuju visok stupanj američke uključenosti, piše Economist.
Američka glad za Grenlandom stvara eksplozivan spor unutar NATO-a. Predsjednik Donald Trump, ogorčen otporom europskih saveznika njegovim naporima da pripoji autonomni danski teritorij, izjavio je 17. siječnja da će uvesti carine od 10 posto na uvoz iz osam europskih zemalja koje su tamo poslale trupe dva dana ranije. Europski čelnici poručili su da se neće dati zastrašiti.
U zbunjujućoj objavi na društvenim mrežama, Trump je optužio saveznike za stvaranje „vrlo opasne situacije za sigurnost, zaštićenost i opstanak našeg planeta“. Rekao je da će se carina od 10 posto povećati na 25 posto u lipnju i ostati na snazi „sve dok se ne postigne dogovor o punoj i potpunoj kupnji Grenlanda“.
Razgovori između američkih i danskih dužnosnika prošlog tjedna nisu doveli do dogovora. Dok su tisuće Grenlanđana i Danaca izašle na ulice kako bi poručile da teritorij „nije na prodaju“, europski čelnici ljutito su reagirali na prijetnju carinama. „Nikakvo zastrašivanje niti prijetnje neće utjecati na nas, niti u Ukrajini niti na Grenlandu“, rekao je francuski predsjednik Emmanuel Macron. Švedski premijer Ulf Kristersson poslao je sličnu prkosnu poruku: „Nećemo dopustiti da nas ucjenjuju.“ Britanski premijer Keir Starmer nazvao je prijetnju američkim carinama „potpuno pogrešnom“. Čelnici EU-a obećali su da će se konzultirati i odgovoriti.
Rizik za NATO je ogroman. „Ako Sjedinjene Države odluče vojno napasti drugu zemlju NATO-a, tada bi sve stalo“, rekla je danska premijerka Mette Frederiksen 5. siječnja. „To uključuje NATO, a time i sigurnost nakon Drugog svjetskog rata“, dodala je.
Sporovi između članica NATO-a nisu nepoznanica. Od 1950-ih do 1970-ih, Britanija i Island vodili su takozvane „bakalarne ratove“, pri čemu su islandski brodovi otvorili vatru 1975. godine. Još značajnije, Turska je izvršila invaziju na Cipar godinu prije, dovodeći sebe u izravan sukob s vojskom ciparskih Grka i nekim grčkim postrojbama. Grčka je odgovorila povlačenjem iz integriranog vojnog zapovjedništva NATO-a na šest godina. Godine 1996. grčki borbeni zrakoplov oborio je turski ratni avion iznad Egejskog mora. A 2020. godine, turski ratni brod naciljao je francusku fregatu svojim radarom za kontrolu vatre u Sredozemlju, usred napetosti oko libijskog građanskog rata.
Ovi okršaji imali su malo dugoročnog utjecaja. Američka prijetnja Grenlandu daleko je ozbiljnija jer Amerika ostaje politička i vojna okosnica NATO-a. Američki general služi kao Vrhovni zapovjednik savezničkih snaga za Europu (SACEUR) već 75 godina. NATO-ove obrambene planove za Europu, uključujući Grenland, sastavio je posljednji SACEUR, Chris Cavoli, i oni uključuju visok stupanj američke uključenosti. Američki časnici su na čelu i u svakom važnijem zapovjedništvu. A bez američke zračne moći i obavještajnih sposobnosti, snage NATO-a imale bi mnogo teže vrijeme u odbijanju ruske agresije, i to uz mnogo višu cijenu.
Ako bi Amerika anektirala Grenland, bilo pravnim aktom ili silom, rezultirajuća kriza potkopala bi europsko povjerenje u Članak 5, klauzulu saveza o uzajamnoj obrani. Trump je često dovodio u pitanje tu odredbu. Europsko povjerenje sada visi o koncu. Ako bi bila spremna rastrgati jednu europsku zemlju, zašto bi pritekla u pomoć drugoj koju Rusija razdire?
Čak i da nije bilo borbi na ulicama Nuuka, šok od beskrvnog Anschlussa bio bi trenutak dubokog i nepovratnog razočaranja. „Kako NATO nastavlja svoj ključni rad na Rusiji“, pita se Julie Smith, koja je bila izaslanica Joea Bidena pri NATO-u, „s obzirom na činjenicu da njegova najmoćnija članica krši teritorijalni suverenitet druge članice?“
Europske vlade tada bi se suočile s jasnim izborom. Neki bi tvrdili da je Grenland premalen i nevažan da bi se prekinule transatlantske veze; drugi bi se bojali da bi raskid mogao ohrabriti Rusiju da napadne (ili barem testira) europsku obranu.
Druga opcija bila bi otpor. Europljani bi se, primjerice, mogli okrenuti ekonomskom kažnjavanju putem sankcija i carina. Europska unija se do sada suzdržavala od snažnog uzvraćanja na Trumpove carine, dijelom zbog oslanjanja na američku vojnu moć. Ali Trumpova prijetnja mogla bi promijeniti tu računicu. Nakon njegove objave, istaknuti zastupnici u Europskom parlamentu sugerirali su da trgovinski sporazum koji su SAD i EU postigli prošlog kolovoza ne bi preživio. Europa bi također mogla zauzeti agresivniji ekonomski pristup, ciljajući američke tehnološke tvrtke. Ali to bi moralo ići ruku pod ruku s hitnim povećanjem proračuna za obranu. Novi trgovinski rat stavio bi ogroman pritisak na proračune.
Veliko pitanje bila bi budućnost američkih snaga i baza na kontinentu. Mnoge europske zemlje željele bi ih zadržati kao sigurnosnu mrežu, bez obzira na bilo kakve arktičke avanture. Druge bi mogle vidjeti prijetnju njihovim uklanjanjem kao polugu pritiska na Amerikance. Americi bi bilo izuzetno teško projicirati vojnu moć u Afriku i na Bliski istok bez pristupa europskim bazama poput Ramsteina, ogromnog čvorišta u Njemačkoj. Američka zapljena tankera s naftom koji je plovio za Venezuelu 7. siječnja, na primjer, ovisila je o pristupu britanskim zračnim lukama i bazama, kao i o neodređenoj potpori Danske. Naposljetku, sposobnost Amerike da nadzire i suzbija prijetnje na Arktiku, što je navodno glavni razlog njezine želje za Grenlandom, ovisi o suradnji Grenlanda, Islanda, Britanije i Norveške, među ostalim saveznicima u NATO-u.
U slučaju iznenadnog raspada, Britanija bi se mogla suočiti s krizom u svojim sposobnostima obavještajnog signaliziranja, nuklearnom odvraćanju i budućim podmorničkim snagama. Mnoge europske zračne snage ne bi mogle u potpunosti koristiti F-35, svoj najnapredniji borbeni zrakoplov, bez pristupa američkim komunikacijama, podacima za ciljanje i streljivu. To bi ih moglo prisiliti na suzdržaniji pristup.
Europski čelnici mogli bi se naći uhvaćeni između bijesa javnosti — 62 posto Nijemaca izrazilo je potporu pružanju pomoći Danskoj u njezinom sukobu s Amerikom — i stvarne ovisnosti.
NATO je previše složen da bi se raspao preko noći. „Utjecaj na savez ne bi bio trenutan“, tvrdi Smith. „Ne bih očekivala nikakvu veliku objavu da se savez službeno gasi. Postoji svijet u kojem bi savez nastavio funkcionirati, ali bez temeljnog povjerenja koje je bilo u srcu NATO-a od njegova osnutka prije nekih 75 godina“, dodala je.