Bosna i Hercegovina je druga u Europi, nakon Kosova, po udjelu doznaka iz inozemstva u bruto domaćem proizvodu, pokazuju podaci Eurostata, europske statističke agencije. Analiza Eurostata o doznakama iz inozemstva kako na zemlje EU, tako i na zapadnog Balkana, pokazuje koliki je značaj osobnih transfera iz inozemstva na sveukupno gospodarstvo, bile u pitanje mirovine, plaće ili dotacije obiteljima. Jugoistočne zemlje izvan EU činile su se mnogo ovisnijima o ovom izvoru prihoda: Rekorne priljeve imalo je Kosovo (17,3% BDP-a), Bosna i Hercegovina (11% BDP-a) i Crna Gora (10,3% BDP-a).
S obzirom da Kosovo nema status države, Bosna i Hercegovina je europski rekorder s priljevima iz inozemstva, što pokazuje znašaj bh iseljeništva na sveukupni gospodarski razvoj BiH.
Kada je riječ o državama članicama EU-a, najviše stope ovisnosti zabilježene su za Hrvatsku (7,2% BDP-a), Latviju (3,1% BDP-a) i Luksemburg (2,7% BDP-a) u 2024. godini, dok su najmanje ovisna gospodarstva u EU bila Irska (0,1% BDP-a), Grčka (0,2% BDP-a) i Finska (0,3% BDP-a)
Ukupni odljevi i priljevi osobnih transfera i naknada zaposlenicima za EU dosegnuli su nove povijesne maksimume u 2024. godini
EU je i dalje bio neto pošiljatelj osobnih transfera i neto primatelj naknada zaposlenicima u 2024. godini.
U relativnom smislu, Hrvatska, Latvija i Luksemburg najviše su ovisili o priljevima osobnih transfera i naknada zaposlenicima u EU u 2024. godini. Švicarska je bila glavni izvor priljeva povezanih s prekograničnim naknadama zaposlenicima EU u 2024. godini.
Osobni transferi i dalje dominiraju odljevima iz EU
Nakon kontinuiranog rasta od 2015., odljevi osobnih transfera i naknada zaposlenicima prvi su put pali 2020., ali su se potom ponovno znatno povećali na rekordnu razinu od 71,4 milijarde eura u 2024. (slika 2a). Odljevi se najvećim dijelom sastoje od osobnih transfera poslanih u inozemstvo (u 2024.: 52,1 milijarda eura).
Naknade zaposlenicima dominirale priljevima u EU
Priljevi osobnih transfera i naknada zaposlenicima rastu sporijim tempom od 2015., pokazuju pad u 2018. i 2020., nakon čega slijedi ponovni porast. Opseg priljeva u EU porastao je s 46,9 milijardi eura u 2015. na 68,6 milijardi eura u 2024. Priljevi se uglavnom potiču naknadama zaposlenicima koje primaju radnici na granicama EU, sezonski ili kratkoročni radnici ugovoreni izvan EU (u 2024.: 53,8 milijardi eura).
Stope rasta su naglo pale u 2020., ali su se oporavile
Između 2016. i 2024., prosječna godišnja stopa rasta odljeva znatno je premašila prosječni godišnji nominalni rast BDP-a EU (4,4%), što naizgled ukazuje na povoljne uvjete na tržištu rada za migrante, sezonske i prekogranične radnike u EU.
Sukladno tome, nominalni odljevi su se povećali prosječnom godišnjom stopom rasta od preko 7,6% između 2016. i 2024. U usporedbi s odljevima, priljevi su imali značajno nižu prosječnu stopu rasta od 4,5% tijekom tog razdoblja.
U 2020. godini, koju su obilježile mjere suzbijanja COVID-19, nominalne stope rasta BDP-a EU (-3,9%), odljeva (-2,4%) i priljeva (-5,1%) postale su negativne, ali su se vratile na pozitivan rast između 2021. i 2024.
Tijekom tog razdoblja, prosječna stopa rasta nominalnih odljeva (8,8%) ostala je iznad onih za priljeve (7,6%) i nominalni BDP EU (7,3%).
Više od polovice iznosa prekograničnih naknada zaposlenicima i osobnih transfera ostalo je unutar EU
Oko 57% ukupnih odljeva i 56% ukupnih priljeva prekograničnih osobnih transfera i naknada zaposlenicima svih zemalja EU u 2024. godini dogodilo se unutar granica EU. To ne čudi s obzirom na to da se građani EU mogu slobodno kretati i raditi unutar tržišta rada EU.
Međutim, postoje iznimke: odljevi osobnih transfera i naknada zaposlenicima iz Poljske (97%), Španjolske (92%) i Hrvatske (91%) pretežno su išli u gospodarstva izvan EU; dok su i Irska (99%), Italija (82%) i Austrija (69%) primale svoje priljeve uglavnom izvan EU. Gospodarstva s najviše usmjerenosti prema EU bila su Luksemburg s manje od 1% zabilježenih odljeva izvan EU i Slovenija sa samo 6% priljeva primljenih izvan EU.
Zapadnoeuropske zemlje bile su među glavnim pošiljateljima i primateljima ovih prekograničnih tokova
U apsolutnom iznosu, glavna gospodarstva koja su doprinijela odljevu osobnih transfera i naknada zaposlenicima (unutar EU plus izvan EU) u 2024. godini bila su Njemačka (13% ukupnih odljeva svih zemalja EU), Francuska (11%), Luksemburg i Nizozemska (s po 10%). Odljevi iz Njemačke, Luksemburga i Nizozemske pretežno su potjecali od dohotka ostvarenog prekograničnim, sezonskim ili kratkoročnim radom u tim zemljama, dok su odljevi u Francuskoj uglavnom potjecali od osobnih transfera poslanih u inozemstvo.
Glavna gospodarstva primatelji osobnih transfera i naknada zaposlenicima (priljevi iz unutar EU plus izvan EU) u 2024. godini bila su Francuska (23% ukupnih dolaznih tokova svih zemalja EU), Njemačka (13%) i Belgija (9%); sva pretežno temeljena na dohotku ostvarenom prekograničnim, sezonskim i kratkoročnim radom njihovih stanovnika u inozemstvu.
Prekogranični osobni transferi i tokovi dohotka mogu se analizirati u bilateralnom kontekstu, u kojem geografska blizina može igrati važnu ulogu. Primjerice, 2024. godine Francuska je uočila glavne koridore sa svim susjednim zemljama koji predstavljaju značajan priljev, ponajviše od prekograničnog i sezonskog rada francuskih stanovnika u Švicarskoj (21,3 milijarde eura) i Luksemburgu (8,6 milijardi eura); dok je Francuska zabilježila najveći odljev osobnih transfera u Maroko (3,4 milijarde eura).
Na sličan način, Njemačka (sa Švicarskom)[2], Italija (sa Švicarskom 4,9 milijardi eura) i Belgija (s Luksemburgom 4,2 milijarde eura) imale su koristi od susjednih zemalja u smislu naknada primljenih iz prekograničnih i sezonskih radnih odnosa.
Osim toga, Belgija i Luksemburg također su zabilježili značajan priljev od europskih institucija sa sjedištem u njihovim jurisdikcijama (Belgija 5,2 milijarde eura, Luksemburg 1,9 milijardi eura).
Izvan granica geografske blizine, Nizozemska je bila glavni izvor prihoda za sezonske radnike iz Poljske (3,5 milijardi eura) i Rumunjske (1,6 milijardi eura), dok su španjolske isplate Maroku putem osobnih transfera dosegle 1,5 milijardi eura u 2024. Što se tiče transakcija zemalja EU-a s Azijom, Grčka je zabilježila značajan odljev naknada zaposlenicima na Filipine (0,9 milijardi eura).
Švicarska je ostala glavna atraktivna lokacija za zapošljavanje građana EU-a izvan EU-a u 2024., generirajući značajan odljev naknada zaposlenicima u EU za Francusku (21,3 milijarde eura), Njemačku, Italiju (4,9 milijardi eura), kao i za Portugal (1,1 milijardu eura) i Austriju (0,9 milijardi eura).
Te su zemlje imale značajne koristi od svojih stanovnika koji rade u Švicarskoj. U EU-u, Španjolska (1,5 milijardi eura iz Francuske), Portugal (1,4 milijarde eura iz Francuske) i Poljska (1,1 milijarda eura iz Njemačke) bili su u 2024. glavni primatelji osobnih transfera.
Među zemljama EU-a, Hrvatska, Latvija i Luksemburg bile su najviše ovisne o priljevima osobnih transfera i naknada zaposlenicima u 2024. godini.
Stope ovisnosti mjere se prikazom udjela priljeva u osobnim transferima i naknadama zaposlenicima u odnosu na BDP odgovarajuće zemlje. Prema tome, najviše stope ovisnosti u EU zabilježene su za Hrvatsku (7,2% BDP-a), Latviju (3,1% BDP-a) i Luksemburg (2,7% BDP-a) u 2024. godini, dok su najmanje ovisna gospodarstva u EU bila Irska (0,1% BDP-a), Grčka (0,2% BDP-a) i Finska (0,3% BDP-a).
Za usporedbu, jugoistočne zemlje izvan EU činile su se mnogo ovisnijima o ovom izvoru prihoda: Kosovo (17,3% BDP-a), Bosna i Hercegovina (11% BDP-a) i Crna Gora (10,3% BDP-a).
/Republika/
