Jučerašnja posjeta premijera Hrvatske Andreja Plenkovića Banjoj Luci, u sklopu koje se na marginama dva događaja susreo i sa predsjednikom SNSD-a Miloradom Dodikom, uz obraćanje lidera HDZ-a Dragana Čovića potvrdili su da Hrvatska kao država, a posebno bh. HDZ, njeguju velike simpatije prema entitetu Republika Srpska, stavljajući u drugi plan sve ono što se inače stavlja na stol u nekim drugim slučajevima, piše u komentaru autor sarajevskog portala https://www.klix.ba/vijesti/bih/kako-to-da-drzavni-vrh-hrvatske-nema-problem-sa-odnosom-rs-a-prema-hrvatskim-zrtvama-i-zasto-to-nikad-nije-tema/251212094, pri tom opravdano postavljajući neka zanimljiva pitanja.
Tekst prenosimo u cijelosti:
Odnos Plenkovića kao premijera Hrvatske prema Sarajevu najviše je determinisan Željkom Komšićem u Predsjedništvu BiH pa se sve ostalo reda oko tog odnosa. S druge, strane politička ljubav na relaciji Zagreb – Banja Luka je već godinama u usponu. U tom slučaju prošlost, ratni zločini i sve ono što bi moglo biti predmet spora je u drugom planu, jer Zagreb zna da je Milorad Dodik i njegova vlast idealna poluga za ostvarenje svojih političkih ciljeva sa Sarajevom, a konkretno izbornog zakona.
Uostalom, dovoljno je pogledati odnos službenog Zagreba i službenog Beograda. Ta komunikacija ide od loše, manje loše pa do katastrofalne. Međusobne optužbe i prozivke zbog prošlosti i svega onoga što je kamen spoticanja na njihovom putu, ne može se vidjeti na političkom putu Zagreba i Beograda. Jedini razlog za takvo nešto, a znajući politiku RS-a i Hrvatske je zajednički interes.
Nađite nekoga da vas gleda onako kako Čović gleda Dodika
Obraćajući se prisutnima prilikom jučerašnje svečanosti u Banja Luci nakon polaganja kamena temeljca za studentsko-kulturni pastoralni centar Petrićevac, Čović se vrlo emotivno obratio Dodiku, onako kako se inače obraća nekome tko vam iznimno nedostaje.
“Predsjedniče Dodik, kroz tebe želim pozdraviti sve prijatelje iz Republike Srpske na svakoj razini vlasti, jer isto tako kako mi pokušavamo napraviti jednu mrežu zajedničkog djelovanja, siguran sam da to ne možemo napraviti ako nismo svi zajedno. To zajedništvo može napraviti čudo”, rekao je Čović.
I dakako da nema ništa sporno u suradnjama i traženju dobrih odnosa, dapače, poželjno je. No, kontekst tih odnosa između Zagreba i Banja Luke otkriva potpuno drugu dimenziju.
Tako je vrlo indikativno, da dok su odnosi iz prošlosti, rat i ratni zločini jako često tema odnosa Bošnjaka i Hrvata, kako to da Zagreb nikada na dnevni red ne stavlja zločine nad hrvatskim stanovništvom na području RS-a? Kako to da nema ni prigovora kada Banja Luka odlikuje generale koji su granatirali hrvatske gradove? Kako to da nema upita o statusu Hrvata u RS-u, tzv. legitimnog predstavljanja u tom entitetu i tako dalje?
Kako to da se ni Plenković ni Čović nikada ne sjete pitati dužnosnike RS-a o procesuiranju odgovornih za zločin u selu Briševo kod Prijedora, u kojem je ubijeno najmanje 67 Hrvata, dok su mnogi završili u logorima.
Prema izjavama svjedoka, nekadašnji Radio Prijedor se “hvalio velikim uspjesima srpske vojske, tvrdeći da su uporišta ustaških fundamentalista pala, te da je veliki broj ustaša i Zelenih beretki (što se odnosilo na muslimanske snage) likvidiran”. Zločin nad Briševom, u kojem je prije rata živjelo 400 Hrvata, bio je najmasovniji pojedinačni pokolj nad Hrvatima u BiH tijekom cijelog rata, a do danas za to nitko nije odgovarao.
Nije se sjetio ni Plenković i Čović da pitaju, prigovore ili zamjere Željki Cvijanović ili Miloradu Dodiku iako je u siječnju 2019. godine dodijelio posthumno odlikovanje “Orden Karađorđeve zvijezde Republike Srpske” Slavku Lisici – osuđenom ratnom zločincu. Cvijanović je Lisicu odlikovala naglašavajući da je to zaslužio kao neustrašivi ratnik i borac za slobodu srpskog naroda.
A podsjetimo, Slavko Lisica je pravomoćno osuđen 4. rujna 2001. godine na 15 godina zatvora kada je Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrdio prvostupanjsku presudu iz 1998. godine po članu 120. stavu (1) Osnovnog kaznenog zakona Republike Hrvatske za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva. U presudi je dokazano da je tijekom 1991. godine naređivao bombardiranje civilnih objekata i osoba u Šibeniku, te bombardiranje kulturnih, vjerskih i privrednih objekata.
Lisica je bio zapovjednik oklopnih i topničkih jedinica u sastavu 9. kninskog korpusa i odgovarao je izravno zapovjedniku Ratku Mladiću.
No, to su očito teme koje niti lider HDZ-a Dragan Čović, niti Plenković ne žele stavljati u fokus jer bi im, za razliku od nekih drugih slučajeva, narušili idilu odnosa sa Dodikom, čija je politika destrukcije nasušno potrebna u svrhu nekih svojih ciljeva, poput Izbornog zakona.
Ukratko, u igri ‘pronađi uljeza’, postavka zadatka bi išla ovako: Republika Srpska ima idilične, bratske odnose s Beogradom. A Beograd i Zagreb sasvim suprotno. A entitet RS i Zagreb već godinama grade odlične odnose i nikada ni RS ne prigovara Zagrebu zbog odnosa prema temama iz prošlosti.
/Desk/