Svijet doživljava promjenu raspoloženja od woke-kulture ka politici nacionalne snage. Ono što je počelo gađenjem prema zamjenicama, kulminiralo je odbacivanjem liberalnog poretka. Nitko ne simbolizira „vibe shift“ (promjena vibracije, raspoloženja) koliko Trump, Milei i Netanyahu, piše povjesničar prof. dr. sir Niall Ferguson za WELT.
Piše: Prof. dr. Sir Niall Ferguson, profesor povijesti na Harvard University, senior fellow na Hoover Institution, osnivač University of Austin Texas/WELT
Ja sam 60-godišnji Škot koji obožava crvene tregere, oolong-tee i povijesne romane Sir Walter Scotta – znači: nitko neće ni pomisliti da sam posebno cool. Ali da bismo razumjeli politiku, a posebno geopolitiku, moramo razumjeti kulturalni zaokret koji objema prethodi. A razumijevanja kulturološke promjene podrzumijeva razumijevanje raspoloženja. Posebno vibe shifts.
Američki stručnjak za trendove Sean Monahan, identificirao je tri mini-epohe između 2003. i 2020.: Hipster/Indie (2003.-2010.), zatim Post-Internet/Techno (2010.-2016.) pa Hypebeast/Woke (2016.-2020.). Moram priznati da mi ništa od ovoga puno ne znači. Ne bih mogao razlikovati hypebeast od hipstera čak i da mi život ovisi od toga.
Vibe shift: tu nečega već ima
Ali što se tiče vibe shift: tu nečega već ima. U veljači je američki investitor Santiago Pliego pokušao sumirati promjenu u osećanjima koja se dogodila između ere Woke i ere Elon Muska.
„U osnovi“, piše Pliego, „vibe shift je povratak u realnost, odbacivanje birokratskog, kukavičkog, progonjenog krivnjom, a povratak veličini, hrabrosti i radosnoj ambiciji”.
Ili preciznije: vibe shift odbacuje lažno i terapeutsko, a vraća autentično i konkretno. Vibe shift je zdravo nepovjerenje u formalne obrazovne kvalifikacije i povratak ljudskom rasuđivanju. Vibe shift ne živi od laži, već izgovara istinu – bez obzira na cijenu. Vibe shift se suočava s našim turbulentnim vremenima izravno, odbijajući klevetanje i umjesto toga bira graditi.
Vibe shift pogodila je američku politiku na nedavnim predsjedničkim izborima u noći 5. studenga 2024. Ono što nitko nije predvidio je da će vibe shift tako brzo postati globalna. Grubo govoreći, o tome možete razmišljati kao o geopolitičkoj fizici. Amerikanci ponovo velikom većinom glasaju za Donalda Trumpa. Ergo: njemačka vlada pada, francuska vlada isto, južnokorejski predsjednik proglašava ratno stanje, Bashar al-Assad bježi iz Sirije.
Postoji i ekonomska lančana reakcija. Bitcoin raste, dolar raste, američke dionice rastu, Tesla raste. U međuvremenu, ruska valuta slabi, Kina sve dublje klizi u deflaciju, a iranska ekonomija slabi. Kao da je Donald Trump već predsjednik.
“Daddy’s Home“
Dok se kultura bavi kontrastom između duha očeva osnivača USA i aktualnih lijevih komiteta za diversity, jednakost i inkluziju, globalna promjena raspoloženja proglašava mir kroz snagu, naspram kaosa kroz deeskalaciju. Radi se o “Daddy’s Home“ – a ne o pohabanom liberalnom svjetskom poretku.
„Mora biti lijepo, mora biti lijepo“, pjeva Lin-Manuel Miranda, „imati Washington na svojoj strani”. Također mora biti lijepo imati Donalda Trumpa na svojoj strani. Argentinski predsjednik Javier Milei – radikalni libertarijanac koji motornom pilom siječe nabujalu birokraciju Buenos Airesa – jedan je od rijetkih stranih lidera o kojima Trump ima dobro mišljenje.
Globalna promjena raspoloženja je vrlo zgodna za Mileia, jer ju je na puno načina upravo on i inicirao. Prije godinu dana u Davosu su ga tretirali kao luđaka. Sada je doo Palm Beach Rat Pack, odmah kraj Dona i Elona. Ako Mileiu bude potrebna dodatna pomoć Međunarodnog Monetarnog Fonda, dobit će je.
Kanada
Kanada, sjeverni susjed Amerike, osjetila je da se raspoloženje promijenilo 25. studenoga 2024., kada je Trump zaprijetio uvođenjem carine od 25% i Kanadi i Meksiku prvog dana svog mandata – izuzev ako fentanyl i ilegalni migranti više ne budu ulazili u Sjedinjene Države s njihovih teritorija. Četiri dana kasnije, lijevi Justin Trudeau je sletio u Mar-a-Lago.
Kanadski premijer je brzo shvatio da je samog sebe manevrirao u off-side kada je Trump za večerom predložio da Kanada postane 51. američka država.
Meksiko i ekspresna zapljena droge
Pokušavajući ne biti prestravljena, meksička lijeva predsjednica Claudia Scheinbaum upozorila je Trumpa kako će “Meksiko na carine odgovoriti carinama“. Međutim, kada je razgovarala s Trumpom, njen ton je bio blaži. Nedugo potom, meksička vojska je zaplijenila najmanje tonu tableta fentanyla – najveći udar protiv krijumčara opioida u povijesti zemlje. Uzrok i posljedica.
Europa i poprilično dobro pitanje koje je von der Lejen postavila tek nakon 5. studenoga
Promjena raspoloženja je već postala primjetna i u Europi. Nekoliko dana nakon američkih izbora, predsjednica Europske Komisije Ursula von der Leyen predložila je da Europa kupuje više tečnog prirodnog plina od Amerike kako bi spriječila nove Trumpove carine na europski izvoz u USA.
Najblaže rečeno, bruka je i sramota što Europa nastavlja kupovati plin od Rusije, koju inače kritizira zbog invazije na Ukrajinu. „Zašto ne koristimo američki tečni plin“, upitala je von der Leyen, „koji je za nas jeftiniji, a i snižava naše cijene energije?“ To je poprilično dobro pitanje. Čudno je samo da ga je postavila tek nakon 5. studenoga 2024.
Evo još jedne posljedice globalne promjene raspoloženja. Prije američkih izbora, europski lideri nisu se mogli dogovoriti o zajedničkim mjerama za jačanje svojih obrambenih sposobnosti. „Strateška autonomija“ je bio prazan slogan. Sada odjednom počinje ozbiljna rasprava o obrambenom fondu EU od 500 milijardi eura. To je sve, samo nije slučajnost.
“Promjena raspoloženja će pomesti imbecile”
Prije četiri godine, liberali su sebi mogli kazati da je Trumpov prvi “boravak na vlasti” bio populistička anomalija u trajanju od jednog mandata i da su odrasli potom ponovo preuzeli vlast. Ovi ‘odrasli’ su, potom, reaktivirali veći dio vanjske politike lijevog Baracka Obame. Neki američki saveznici u Europi i Aziji odgovorili su na to ovacijama. Ali promjena raspoloženja će pomesti sve ove imbecile.
Francuska
U Francuskoj je nedavno alijansa desnih ekstremista i ljevičara u Narodnoj Skupštini zbacila vladu premijera Mishela Barniera, koga je imenovao predsjednik Emmanuel Macron nakon, po njega katastrofalnih parlamentarnih izbora prošlog ljeta.
Odluku da Barnier pada, donijela je liderica ekstremno desnog Rassemblement National, Marine Le Pen, koju smatraju francuskom verzijom Trumpa.
Njemačka
U Berlinu, istog tjedna kada je Trump izabran, raspala se vtlo lijeva „semafor-koalicija“ Olafa Scholza. Friedrich Merz, koji je godinama bio istinska konzervativna alternativa Angeli Merkel, sada će vjerojatno postati sljedeći njemački kancelar. Promjena raspoloženja je Merkel odjednom pretvorila iz heroine u nulu.
Bliski Istok
Promjena raspoloženja osjeća se diljem svijeta, od Rumunjske do Južne Koreje. Ipak, najbolji primjer globalne promjene raspoloženja je prvenstveno Bliski Istok. Joe Biden želi da verujete kako je to njegovo djelo.
„Godinama su Iran, Hisbollah i Rusija bili glavni podržavatelji Assada, ali posljednjih tjedana njihova podrška je naglo pala -i to kod sve tri države- jer su danas daleko slabije nego kada sam ja preuzeo dužnost“, rekao je Biden nakon što je sirijski tiranin pobjegao iz Damaska u Moskvu. Ali tko je za ovo zaslužan? Biden sigurno ne.
Ako je netko oslabio Iran i Hisbollah, onda je to izraelski premijer Benjamin Netanyahu, koji je odbio popustiti pred kontinuiranim lijevim američkim pritiskom za deeskaliranje izraelskog rata protiv iranskih sluga. Ogromna zasluga za slabljenje Rusije pripada ukrajinskom predsjedniku Volodimiru Zelenskom, koji je odbio Bidenovu ponudu da zrakoplovom pobjegne iz Kijeva za Hollywood nakon početka ruske invazije na njegovu zemlju.
Uobičajeno banalni lijevi komentatori slave Assadov pad kao pobedu demokracije nad tiranijom. Ali nitko ne treba grešiti u svezi s onim što se upravo dogodilo u Siriji. Realnost je da smo svjedoci potpunog totalnog kraha katastrofalne lijeve vanjske politike koja je počela pod Obamom, a koju je Biden preuzeo.
Serija pogrešaka koje su Siriju gurnule u užasan i dugotrajan građanski rat i otvorile vrata Rusiji i u Siriji i u Ukrajini počela je pod Obamom, između srpnja 2012. i kolovoza 2013., kada je Bijela kuća objavila kako će Assad, ako iskoristi kemijsko oružje, „prijeći crvenu liniju”. Assad ga je iskoristio. A Obama nije uradio ništa. U kolovoz 2013. odlučio je otkazati planirane zračne napade na masovnog ubojicu Assada.
Obama
A onda se dogodilo još gore: lijevi Obama je dozvolio ruskoj vladi posredovanje u dogovoru u kojem se Assad odrekao dijela svog kemijskog oružja. Obama je 10. rujna 2013. obznanio kako Sjedinjene Države više nisu „svjetski policajac“. Pet mjeseci kasnije, ruske trupe su okupirale Krim, koji je anektiran 18. ožujka. U rujnu 2015. predsjednik Vladimir Putin je, uz Obamin ‘amen’, stacionirao najmanje 30 ratnih zrakoplova i oko 1.500 vojnika u Latakiju u Siriji.
Obaminim odobrenjem Putin se etablirao ne samo kao ponosni vlasnik poluostrva Krim i utjecajan igrač na Bliskom Istoku, već i kao podli igrač u Africi, pozajmljujući Wagner-plaćenike najgorim podsaharskim režimima. Vrhunac Obamine vanjske politike trebao je biti njegov vrlo hvaljeni sporazum s islamističko-teokratskim Iranom. Ali rezultat lijevog ‘Zajedničkog sveobuhvatnog plana akcije’ bio je da su Iranci novcem, koji su zaradili Obaminim ukidanjem sankcija, masovno finacirali Assada, Hamas i Hisbollah.
Za Obamina vremena komunistička Kina, pod novim liderom Xi Jinpingom, započela je vojno jačanje koje nije viđeno još od Hladnog rata. Severnokorejski komunistički diktator Kim Jong-un je također došao na vlast pod Obamom. I mali Kim je prepoznao važnost nabavke oružja za masovno uništenje: uz odobrenje Obame.
Zaključak: drugi Obamin mandat doveo je do promjene geopolitičkog odnosa snaga u korist neprijatelja USA i Zapada: Kine, Rusije, Irana i Severne Koreje.
Trumpova pobjeda 2016. privremeno je zaustavila ovaj trend, koji se nastavio i ubrzao odmah nakon što se Biden uselio u Bijelu Kuću. U Afganistanu, Istočnoj Europi i na Bliskom Istoku, Biden je signalizirao da odvraćanje treba zamijeniti „deeskalacijom“. Rezultat je bio veliko jačanje nove antiameričke euroazijske osovine.
Promjena raspoloženja je u suštini eskalacija ‘versus deeskalacija’. Trump je to jasno stavio do znanja kada je nedavno objavio: „Svi govore o tome da taoce drže tako brutalno, nehumano i protiv volje cijelog svijeta na Bliskom Istoku“, napisao je 2. prosinca. „Ali o tome se samo priča, ali nitko ništa ne radi! Neka ova ISTINA bude svima vidljiva: ako taoci ne budu oslobođeni prije 20. siječnja 2025., datuma kada ja s ponosom preuzimam dužnost predsjednika Sjedinjenih Država, na Bliskom Istoku, onima koji su počinili te zločine protiv čovečnosti, NAPRAVIT ĆU PAKAO. Odgovorni će biti kažnjeni teže nego bilo tko u dugoj povijesti Sjedinjenih Američkih Država. Oslobodite TAOCE SADA!”
Upravo takav jezik je Bidenova lijeva administracija odbacivala u proteklih 14 mjeseci.
Još bolja je bila poruka koju je Trump objavio čim je postalo jasno da je Assad pobjegao u Rusiju: „Assada više nema. Pobjegao je iz svoje zemlje. Njegov zaštitnik, Rusija na čelu sa Vladimirom Putinom, više nije bila zainteresirana štititi ga. Nije bilo razloga da Rusija uopće bude tamo. Izgubili su svako zanimanje za Siriju zbog Ukrajine, u kojoj je skoro 600.000 ruskih vojnika ranjeno ili ubijeno u ratu koji nikada nije trebao da početi i koji bi mogao trajati zauvijek. Rusija i Iran su trenutno u oslabljenom stanju, jedna zbog Ukrajine i loše ekonomije, a druga zbog Izraela i njegovih borbenih uspjeha. Trebalo bi doći do trenutnog prekida vatre i početi pregovore. Vladimira dobro poznajem. Ovo je njegovo vrijeme djelovanja. Kina može pomoći. Svijet čeka!”.
Putin shvaća da Trump neće servirati Ukrajinu na pladnju
Pošteno je kazati da to nije baš ono što je Putin očekivao od Trumpa. Niti je mogao očekivati da će Trump imati 25-minutni telefonski razgovor s ukrajinskim predsjednikom Zelenskim, dan nakon izborne pobjede, a na vezi i Muska. Prema tri izvora o sastanku Zelenskog sa Trumpom u rujnu, „Trump je rekao Zelenskom kako neće ostaviti na cjedilu Ukrajinu, ali želi pružiti šansu diplomaciji”. Obojica su ponovno bili zajedno na otvaranju katedrale Notre Dame u Parizu, osmjehujući se i rukujući se.
Putin polako shvaća da mu Trump neće servirati Ukrajinu na srebrnom pladnju – što objašnjava sve jači intenzitet ruskih napada na Ukrajinu posljednjih tjedana. Putin želi zgrabiti sve što može prije nego što počnu pregovori o okončanju rata, koji će biti ubrzo nakom 20. siječnja 2025.
Kina
Također, obratite pažnju na frazu ‘Kina može pomoći’. Narodna Republika Kina je jedina druga svjetska supersila, kako po ekonomskoj veličini, tako i po tehnološkoj sofisticiranosti i vojnim sposobnostima. Ona bi tako rado ignorirala promjenu raspoloženja. Kada sam posljednji put bio u Pekingu, u svibnju, kineski dužnosnici su me uvjeravali kako ih nije briga tko će pobijediti na američkim izborima jer su Trump i Kamala Harris „dvije čaše otrova“ za Kinu.
Naravno da su me lagali. Trumpova prijetnja kako će uvesti carine od 60% na cjelokupan kineski uvoz predstavlja daleko veći udar na kinesku ekonomiju od bilo čega na što je Harirs bila spremna uraditi. Iz Trumpovih nominacija za ključne pozicije nacionalne sigurnosti Kinezi mogu lako zaključiti da se on namjerava suprotstaviti Pekingu puno agresivnije nego 2017. godine.
To su dobre vijesti za admirala Sam Papara, zapovjednika Indo-Pacifičke Komande USA, koji ima plan odvratiti Kinu od napada na Tajvan. Taj plan on naziva „paklenim pejzažom“. Sve što mu treba kako bi ga učinio kredibilnim je ogroman kontingent dronova – i promjena raspoloženja.
„Dolazi promjena raspoloženja“, zaključuje Allison Davis 2022. „Hoće li netko od nas to preživjeti?“ Promjena raspoloženja prešla je iz svijeta mode u svijet admirala s četiri zvjezdice preko Tech Bros i kampanje Trump-Musk. Počelo je s gađenjem prema gramatičkim zamjenicama, a kulminiralo je globalnim odbacivanjem liberalnog međunarodnog poretka koji je inspirirao dvije generacije Demokrata.
Tvrđave Wokenessa, poput Yale Law School su out. Od sada, pa na dalje, svijet će više sličiti na Gotham City.
/Desk/