Piše: Dubravka Mijatović, psihoterapeut ([email protected])
Psihoterapija i služi vraćanju sebi tj. uskljadjivanju i integraciji svih onih dijelova koji čine čovjeka čovjekom počev od tjelesnog aspekta, emocionalnog, psihološkog, duhovnog i duševnog.Ukoliko je jedan zanemaren, stradavaju svi ostali.
Ukoliko je došlo do bilo kakve povrede na psihološkom, emocionalnom ili tjelesnom dijelu, dolazi do dezintegracije osobe, a time i do raznih oboljenja i ostalih nezadovoljstava na mnogim životnim područjima.
Psihoterapija ne služi samo liječenju psiholoških poremećaja.
Ako imamo takav stav, u zabludi smo i ograničavamo se za široki spektar dobrobiti koje ona pruža, a kojeg nazivamo “rad na sebi”.
Psihoterapija je presudna u liječenju svih tjelesnih oboljenja jer svako oboljenje koje se “spustilo” u tijelo i pokazuje simptome odredjene bolesti, stiglo je iz “viših” područja bića. Ovdje ne mislim na duhovni aspekt jer je on uvijek savršen i ne može biti bolestan. Tu se radi upravo o psihološkom dijelu koji je zbog mnogih razloga koji su se dogadjali kroz život, počeo funkcionirati na način da ne čini dobro sam sebi, no, u konačnici, kroz rad na sebi i kroz informaciju koju nam bolest nosi, mi dobivamo iskustvo i dobrobit u znanju i prevazilaženju bolesti. Postajemo kvalitetnije osobe koje počnu živjeti život.
U pravom smislu riječi.
Tako sam nedavno u radu s klijenticom koja je u svojoj 30-oj godini počela učestalo kašljati, krenula istraživati što se to dogadja da njena pluća s kašljanjem privlače pozornost. Naravno, prvo sam ju poslala kod liječnika da obavi pretrage i onda smo se pozabavile njenim osjetilnim dijelom koji nam nepogrešivo daje informacije.
Nakon dva mjeseca rada došli smo do otkrića da je u pitanju težak odnos s jednom osobom u obitelji u kojem se ona osijećala sama i manje vrijedna. Sama i manje vrijedna bila je stara rana, zadobivena u roditeljskom okruženju ali koja se manifestirala nekad poslije u odrasloj dobi kad je sa uvjerenjem da je sama i manje vrijedna upravo i dobila “potvrdu” iz svoje okoline za takav stav o sebi. Kako unutra, tako i vani, rekli bismo!!
Kad smo iscijelili ranu iz prošlosti i kad se bol koja je sastavni dio svake rane, a koja je pritiskala pluća razriješila, ona je prestala kašljati. Istovremeno je osoba koja joj je bila “bolni vijesnik” njenog uvjerenja da ne vrijedi,prestala biti “opasni” član obitelji.
Psihoterapija uvijek ide u uzroke bolesti dok standardna medicina miče simptome ili pokušava maknuti kroz lijekove. Ipak, dok ne osvijestimo koji nas je obrazac i zbog kojeg razloga doveo u takvo stanje, bolest će se vraćati.
Zapljusnuti smo kampanjama koje se vode na temu borbe protiv raka dojke upućivanjem žena na rane preglede što je,naravno, dobro.
Međutim, još nisam čula da je netko uputio ženama sljedeća pitanja:
1. Kakav je vaš odnos vas prema vama samima?
2. Živite li svoj život ili vam se on odredjuje izvana kroz nečije norme i pravila?
3. Izražavate li sebe uopće?
Ne moramo dobiti rak da bismo ga se onda rješavali. Psihoterapija, pogotovo, tjelesna, upućuje na ovakvo promatranje bolesti.
Psihoterapija vam pomaže u rastvaranju raznih negativnih uvjerenja koji su npr. ne zaslužujem ljubav, bespomoćna sam, drugi su bolji od mene itd. Ona nam pomaže u razrješavanju svih strahova koje nas mogu mučiti i ne dozvoljavati da se razmašemo krilima života. Razriješit će vam bilo kakvu traumu, seksualnu disfunkciju, problem s agresijom, depresijom,ovisnošću.
Iako su blagodati psihoterapije kod nas još uvijek velika nepoznanica, ona se, jednostavno isplati!
Probajte.
/Republikainfo.com/