„To što je sjedište HNV-a u Sarajevu je između ostaloga i simbolična poruka, posebno imajući u vidu početak 1994. godine kada je HNV osnovan. Što se tiče percepcije, ona je samo djelomično točna jer se nametnulo pravilo – tko imalo drukčije misli on je izdajnik i sarajevski sluga“, kaže novi predsjednik Hrvatskog narodnog vijeća BiH u intervjuu za Dnevni list.
Početkom lipnja na Saboru Hrvatskog narodnog vijeća Bosne i Hercegovine u Sarajevu, Gruđanin Stipe Prlić, bivši predsjednik Uprave – direktor JP HT d.d. Mostar, izabran je novog predsjednika ove prve, registrirane nevladine udruge u BiH s hrvatskim prefiksom. Dosadašnji predsjednici HNV BiH bili su prof. dr. Ivo Komšić, fra Luka Markešić i emeritus prof. dr. Marinko Pejić te dr. sc. Marijo Pejić, kulturni i društveni djelatnik iz Sarajeva, kojeg su članovi Skupštine HNV BiH jednoglasno izabrali u ožujku 2019. godine. Na žalost, Marijo Pejić sredinom ožujka preminuo je u 43. godini od posljedica korona virusa.
Prlić je kao bivši direktor JP HT d.o.o. Mostar kao i Zoran Bakula tada kao član Uprave te direktor marketinške tvrtke SV-RSA Neven Kulenović, dospjeli u žižu javnosti zbog afere ‘Gibraltar’, u kojoj su optuženi za zloupotrebu službenog položaja i primanje-davanje mita. To je bilo doba spektakularnih akcija uhićenja pred brojnim medijskim kamerama, no svi trojica su oslobođeni optužbi. Nakon toga, zbog ispunjavanja uvjeta za umirovljenje, Prlić uskoro odlazi u mirovinu i vraća se mirnom, obiteljskom životu.
Novoizabrani predsjednik najavio je, kako je i sam kazao, snažnije pozicioniranje HNV-a u bh društvu, ali i značajniju ulogu korektiva „i lijevih i desnih“. Po prvi put predsjednik HNV-a je Hercegovac, a hoće li Prlić uspjeti u svojim planovima u konstantno politički uzavreloj BiH?
Prije nekoliko dana izabrani ste za predsjednika Hrvatskog narodnog vijeća (HNV) BiH i najavili snažnije pozicioniranje i aktivnost Udruge u bh društvu. Što to konkretno znači?
-Hrvatsko narodno vijeće BiH (HNV BiH) je nevladina organizacija koja je formirana davne 1994. godine i ujedno prva hrvatska organizacija u BiH.
HNV BiH je nadstranačka i nevladina organizacija Hrvata u BiH, ustanovljena 6. veljače 1994. godine. Sabor su činili predstavnici hrvatskoga naroda izabrani na izborima 1990. godine, koji su se mogli u ratnim uvjetima organizirati u Sarajevu, zatim hrvatske političke, kulturne, humanitarne i druge društvene organizacije s cijelog područja BiH i iz inozemstva, istaknuti intelektualci i predstavnici katoličke crkve. Predstavnici HNV-a BiH su bili aktivni sudionici, kako Washingtonskog, tako i Daytonskog sporazuma.
Budući da je uloga HNV-a u tim teškim vremenima imala vrlo važnu ulogu kada su se donosile povijesne odluke, tako ćemo i danas, s pozicije drugačijih prilika u BiH pokušati dati doprinos razvoju BH društva. Nastojat ćemo bit aktivniji u društvenom životu na način da ćemo stvari nazivati pravim imenom i ukazivati kako na društvene tako i političke anomalije ali i procese koji se odvijaju u Bosni i Hercegovini.
Iako najstarija nevladina udruga sa hrvatskim predznakom, HNV se ipak nije značajnije pozicionirao u bh društvu, a posebno tamo gdje su Hrvati većina, u Hercegovini iz koje, uostalom, i vi potičete. Sjedište HNV-a je u Sarajevu i vlada percepcija da je to “bošnjački HNV”. Zašto je to tako i može li itko imati ekskluzivitet zastupanja jednog naroda?
-To što je sjedište u Sarajevu je između ostalog i simbolična poruka (posebno imajući u vidu početak 1994. godine kada je HNV osnovan). Što se tiče percepcije, ona je samo djelomično točna jer se nametnulo pravilo – tko imalo drukčije misli on je izdajnik i sarajevski sluga.
Nadalje, ako se osvrnete na diskusije i razmišljanja većine članova HNV-a, vidjeti ćete da je to daleko od tvrdnje koju navodite. U tom smislu smatram kako će se percepcija HNV-a promijeniti i biti će upravo na onim pozicijama gdje to i treba biti i kako zaslužuje, pogotovo zbog činjenice da smo na posljednjem Saboru imali jedu vrlo kvalitetnu diskusiju, rekao bih nikada konkretniju s mnoštvo novih ideja ali i razmišljanja.
Što se tiče zastupanja jednog naroda, onda možemo to promatrati u dva segmenta. Prvo je političko zastupanje koje se ostvaruje na neposrednim izborima i na tim izborima, onaj tko pobjedi, zastupa interese naroda.
Drugi segment je zalaganje za narod, što će pokušati uraditi HNV, koji nije politička stranka ali će se za interese Hrvata zalagati u cjelini kroz inicijative, ideje pa i kritike.
Izbor za predsjednika HNV-a vaš je svojevrsni ‘come-back’ u javni život. Nakon umirovljenja i nakon dužnosti predsjednika Uprave JP HT d.o.o. Mostar, čime ste se bavili?
Nakon umirovljenja sam se posvetio privatnom životu ali i novim poslovnim angažmanima. Također sam se posvetio i nekim hobijima u kojima ranije nisam imao vremena uživati. I što je najvažnije, posvetio sam više vremena obitelji kojeg zbog obveza ranijih godina nisam mnogo imao.
I godinama prije spominjani ste kao kandidat za predsjednika HNV-a. Što vas je nagnalo da ovaj put kandidaturu konačno i prihvatite?
-Kandidaturu sam prihvatio jer smatram da se HNV može i treba fokusirati na društvene i političke probleme s jedne pozicije s koje HNV nitko neće moći etiketirati atributima koje ste i sami ranije naveli. Mislim da mogu doprinijeti radu HNV-a na način da se HNV bolje pozicionira u BH društvu, ali i da se okrene problemima svih Hrvata ali i cijele Bosne i Hercegovine i svih njenih naroda i građana.
Već ste i prije istaknuli kako je HNV za mir, međutim tu “gandijevsku matricu” ponavljaju svi u BiH, a kazali ste i da ćete se zalagati za veća prava Hrvata u BiH, posebice gdje su u manjini. Što to znači?
-Hrvati su najmalobrojniji narod, ali odbijam tezu da smo manjina kao što to neki danas plasiraju u javni prostor i to s najistaknutijih političkih funkcija.
Zaštita Hrvata je nedvojbeno potrebna u onim dijelovima BiH gdje su najmalobrojniji, ali isto tako smatram kako je potrebno zaštiti i poziciju Hrvata u cjelini. Biološki opstanak i politička ravnopravnost je nešto oko čega ne može biti rasprave i nešto što nema alternativu. U tom smislu HNV će inicirati pozitivne procese u nadi da će se politički akteri napokon dozvati pameti i sjesti za stol s ciljem pronalaska rješenja koja nisu ni na čiju štetu, a opet da su svi zadovoljni. Nakon toga mislim da nitko više neće imati alibi za lošu ekonomsku i demografsku sliku.
Već ste kritizirali neke od teza Hrvatskog narodnog sabora (HNS). Može li se HNV smatrati “lijevim” pandanom HNS-a?
Ne. HNV nije nikakav lijevi pandan nikome, prije svega jer nije politička stranka već udruga. HNV je društveni korektiv kako desnima tako i lijevima. Svaki od naših članova ima svoj društveni i politički background, ali nitko od aktivnih političara nije niti može biti u rukovodećim organima HNV-a, iako su svi dobrodošli kada su u pitanju naši okrugli stolovi, diskusije, rasprave i slično.
Kritizirali smo HNS, ali kritizirali smo i SDA i SNSD kao i stranke ljevice, samo je pitanje želi li to netko primijetiti ili ne.
Mnogi od istaknutih članova HNV-a ističu kao je tzv. “srednji put”, kao balans nacionalnog i građanskog, rješenje za BIH. Koji je, po vama put BiH?
-Na Saboru smo ustvrdili kako treba pronaći srednje rješenje koje će pomiriti nacionalno i građansko jer bez toga se neće moći naći kompromis. Smatramo kako je taj srednji put između separatizma, unitarizma i daljnjih etničkih podjela. Uvažavajući princip da nema dominacije građanskog nad etničkim i obrnuto.
Posebno smo se dotakli uloge Doma Naroda, za koji osobno smatram da mu ne treba reducirati ovlasti na razinu Vijeća Naroda u Republici Srpskoj, kako to neki inzistiraju jer svi znamo kakva je pozicija Hrvata i Bošnjaka u RS-u. Ako to netko zagovara onda je politički slijepac.
HNV će davati prijedloge koji će biti na tragu realnog i provedivog i u okviru datosti koje definira Daytonski mirovni sporazum. Bojim se da kretanje izvan tog okvira neće donijeti napredak nego samo daljnje političke tenzije.
Konkretno Hrvati, kao najmalobrojniji konstitutivan narod u BiH, podložan je preglasavanju, a snažno iseljavanje u zemlje razvijenog Zapada (kao uostalom i sveprisutni odlazak kod svih bh žitelja) još više ga brojčano smanjuju. Zašto su Hrvati (kao i drugi građani BiH) u takvom položaju, je li posrijedi samo političko okruženje ili loša gospodarska situacija u zemlji?
-Politički problemi mogu imati samo politička rješenja. Ekonomski problemi su usko vezani za rješavanje političkih problema. Gospodarski problemi su nešto što podjednako pogađa sve ljude ove zemlje i loša ekonomska situacija je nešto što će nas možda napokon trgnuti kako bi počeli rješavati krucijalna pitanja u našoj zemlji. Nadam se da nećemo postati zemlja staraca već zemlja koja svoju perspektivu vidi u EU gdje će se mladi vraćati, a ne odlaziti glavom bez obzira.
/Republikainfo.com/