Broj umrlih od novorođenih u BiH i dalje je veći, navodi profesor na Fakultetu političkih znanosti u Sarajevu, dr Mirza Emirhafizović, u razgovoru za Radio Slobodna Europa (RSE).
Smatra da bi zbog toga mjere za povećanje nataliteta i za zaustavljanje odlaska ljudi iz zemlje, trebale bi biti u samom vrhu političke agende.
Nepovoljni demografski trendovi u BiH se nastavljaju, što potvrđuju i posljednji statistički podaci, koji govore kako je prirodni priraštaj u BiH negativan. Unatoč ovim činjenicama, BiH nema populacijsku politiku na državnoj razini, jer su nadležnosti u toj oblasti podijeljene po bh. entitetima, a u Federaciji po kantonima (deset kantona u ovom entitetu u BiH), navodi sagovornik RSE, profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, dr Mirza Emirhafizović.
Ključni razlozi demografskog gubitka?
RSE: Prema statističkim izvješćima, BiH ima sve manje stanovnika. Koji su ključni razlozi za demografske ‘gubitke’?
Emirhafizović: Podaci vitalne statistike zaključno sa rujnom 2020. godine, koje objavljuje Agencija za statistiku BiH, pokazaju da je broj živorođenih u Bosni i Hercegovini iznosio 19.378, a broj umrlih osoba, očekivano, veći od broja živorođenih, i dosegnuo je iznos od skoro 28 tisuća. Kao rezultanta, prirodni priraštaj ima negativni predznak, tako da je iznosio više od 8 500.
Mnogostruki su razlozi za takve negativne demografske trendove. Prije svega, oni nisu recentni. Naime, već 80-ih godina prošlog stoljeća bio je primjetan poremećaj u reprodukciji stanovništva BiH kao rezultat ubrzane demografske tranzicije, premda je apsolutni prirodni priraštaj u tom desetljeću, podsjećanja radi, iznosio više od 40.000, pa čak je ’82. godine bio veći od 46 tisuća. S obzirom na to da je imao tendenciju pada, ’90. godine, dakle uoči rata, razlika između broja živorođenih i broja umrlih iznosila je manje od 38 tisuća, što iz sadašnje perspektive možda izgleda nestvarno.
Uslijedio je rat koji je ostavio dugotrajne demografske posljedice, izazvavši ozbiljne dinamične i strukturne poremećaje, a u poratnom periodu, društveno-ekonomska tranzicija se u najkraćem može poistovijetiti s permanentnom krizom, koja se ogleda u nezaposlenosti, socijalnoj isključenosti, obespravljenosti, nefunkcioniranju institucija itd., što zasigurno generira nastavak iseljavanja stanovništva iz BiH. Tako da se demografski pad može dovesti u izravnu vezu sa svim navedenim destabilitetnim okolnostima i faktorima.
RSE: Populacijski fond Ujedinjenih naroda (UNFPA) u BiH je u suradnji s državnom i dvije entitetske agencije za statistiku, krajem 2020. godine procijenio da će sadašnji demografski trendovi dovesti do smanjenja ukupnog stanovništva za više od 50 posto, do 2070. godine. Koliko je to, prema Vašem mišljenju, realna procjena?
Emirhafizović: Negativni demografski momentum, tj. dosta reducirani bioreprodukcijski potencijal uslijed minulih nepovoljnih trendova koji su se odrazili na dobnu strukturu, sve više dobiva na svom intenzitetu. Drugim riječima, kao društvo postajemo sve stariji, i to povratno djeluje na ukupnu vitalnost stanovništva, kao i obim i sastav fertilnog i radnog kontingenta. No, istovremeno starenje stanovništva nosi sa sobom brojne socijalno-ekonomske implikacije i izazove, kao što je održivost mirovinskog i zdravstvenog sustava, itd.
Smanjenje broja stanovnika BiH prouzročeno je ne samo negativnom prirodnom promjenom, već i negativnim migracijskim saldom, jer je BiH, tradicionalno iseljenička zemlja.
Ono što je dosta izvjesno je da će o vanjskim migracijama, tj. iseljavanju najviše ovisiti dinamika depopulacije u budućnosti, pa bi zaustavljanje daljnjeg odljeva ljudi iz BiH trebalo postaviti na sami vrh političke agende, imajući u vidu da takav trend ne samo da utječe na smanjenje broja stanovnika, već ostavlja i dugoročne posljedice na reproduktivni kapacitet društva. Ipak, najgori demografsku scenarij mogao bi se izbjeći ukoliko se bar donekle poveća stopa rađanja i smanji trend iseljavanja iz BiH.
Intervju u cijelosti možete pročitati: OVDJE.
/Republikainfo.com/