Piše: Emil Karamatić/neznase.ba
A vi, kojima je zasmetala Elizabetina ležernost, koja je pobjegla od onih socijalističkih rečeničnih konstrukcija, kad je sahranjen Tito i koje izgledaju nekako ovako.
“I dok su se škole pripremale na skraćene sate fabrike i poduzeća na rekordnu proizvodnju, a tv program na Beethofen – a i Liszt – a plavi voz je posljednji put povezao maršala kroz kičmu bratstva i jedinstva od Ljubljane preko Zagreba do Beograda.”
Ili onih misli dvadesetog stoljeća na dan sahrane Franje Tuđmana, sjetite se da je ipak to bila samo “krunidba” jedne predsjednice, koja nema skoro nikakve ovlasti.
Znači, jasni smo, nije u pitanju bila sahrana maršala Tita ili njegovog generala (prvog predsjednika R. Hrvatske) Franje Tuđmana.
Za takvu vrstu (tugaljivog prijenosa s elementima nacionalnog naboja, sjevernokorejske dikcije ublažene tek za nijansu komentatora Sletske vježbe iz 1982.) zadužen je hateveov novinar Branimir Bilić.
I ne zaboravite, tv je medij koji između ostalog i zabavlja, i mora imati i te elemente (malo show, ma šarenila) čak i onda ako je tema o atomskoj fizici ili ne daj Bože komemoracija. U suprotnom, neće vas nitko gledati ili ćete imati publike koliko ima Treći program hrvatskoga radija (ne misleći da je Treći, treba imati više)
Elizabeta je u svom prijenosu imala upravo takvu nit i ta nit je uznemirila ekstremnu desnicu, koji nemaju smisla za dijalog, a kamo li za prijenos s primjesama humora.
No, treba imati dobro razvijene moždane da vam sarkazam ili ironija (humor) briljantne Elizabete Gojan ne zasmeta.
A ekstremna desnica ih nažalost nema. Razvijene moždane – na njih mislimo i mi u Hecegovini, gospođo Novak Srzić.
P. S. Uostalom uvijek možete gledati program “pristojnih” televizija poput Nove ili RTL – a.