Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, konačno je ostvario svoj ultimativni cilj – vladati Srbijom sam samcat! Putin i Lukašenko, dobili su novog „slavenskog brata“ na Balkanu.
Piše: Faruk Kajtaz/StarMo.ba
Svoj ambiciozni cilj Vučić je dosegnuo kombinacijom tvrde i rigidne jednostrančke kontrole nad praktički svim resursima Srbije, ali i bojkotom većeg dijela opozicije, koja je razumno zaključila da pod ovakvim hibridnim sistemom u Srbiji jednostavno nema smisla učestovati na izborima.
Sam na vrhu – to je trenutni položaj Vučića, koji je uspio da se dokopa statusa svoga idola – ruskog „cara“, Vladimira Putina.
Sličnost između ova dva sistema i lidera je upadljiva; Glavni „šef“ uvijek sa sobom seli punu i jedinu pravu vlast, bilo koju funkciju da obavlja, dok se sistem kontrolira i prilagođava iznutra poklapanjem glavnih tokova novca i medijskom presijom, koja se ostvaruje putem ridikuloznih medija preko granice barem elementarne pristojnosti. Stranke i državna tijela postaju samo „predstava za javnost“. Čista procedura bez stvarnog sadržaja…Javni dijalog je nepostojeći i projektovan u pravcu želje „velikog vođe“, dok se demokratske procedure zloupotrebljavaju za unaprijed definirane ciljeve.
Vučija vremena za Vučića
Sada kada je sam na vrhu za Vučića ipak, dugovročno, počinu „vučija vremena“, jer sada nema, ni te simbolične opozicije, prema kojoj bi jedini pravi vladar Srbije mogao uprijeti prstom. Biće okružen samo vlastitim klimoglavcima i projektovanom opozicijom bez pravog smisla. Ja tebi Serdaru – Ti meni Vojvodo, biće princip rada novih srbijanskih vlasti. Ko zna, možda Vučić i izmisli neku svoju „opoziciju“ da ušmnika umrlu srbijansku demokratiju.
Pozicija potpune vlasti je naizgled vrlo komotna, ali samo na kratke staze.
Vrlo brzo će se, naime pokazati, kako je Srbija zapravo vrlo duboko podjeljeno društvo i država u kojoj ispod, naizgled mirne površine, doslovno ključa. „Potkovani“ mediji „glancaju“ Vučićevu Srbiju, ali znate kako kaže ona stara enngleska poslovica: „Možeš neke ljude varati SVO vrijeme, ali ne možeš SVE ljude varati SVO vrijeme“!
Posebno kada Vučić dođe u poziciju da donosi teške odluke…o recimo Kosovu.
Ima moć, ali ne i pravu vlast
Ojačan apsolutnom vlašću Vučić će tako na sve buduće prozivke opozicije koja nije nestala, već je napravila strateški uzmak, vjerovatno reagovati sa pozicija potpune vlasti – dakle osionio, podcjenjivački i populistički.
To će dovesti do novih društvenih napetosti i sasvim izglednog izljeva nezadovoljstva širih razmjera, jer je više od pola Srbije odlučilo ostati kući i ne izaći na izbore. Vučić će morati shvatiti da ima moć, ali da zapravo nema pravu vlast u Srbiji. Razlika između moći i vlasti je ogromna, jer moć može postojati bez demokratskog legitimiteta, dok svaka prava vlast mora počivati na poštenim izborima jednakim za sve.
I tu je glavni Vučićev problem. Sistem vlast koga je sam izgradio postaje mu sve veći teret, jer svaka moć i vlast kvari, a apsolutna moć i vlast – kvari apsolutno.