Prizori iz Grčke pokazuju svu dvoličnost turskog „sultana“, kojem su ljudi kao stoka na sajmu. Iako je XXI stoljeće, sve lijepe stvari kao što su civilizacija, univerzalni humanizam i druge, a ako pogledate na jug Europe, čini se da smo u Srednjem vijeku, i to u njegovom najokrutnijem i neljudskom obliku. Pogotovo u smislu koliko vrijedi ljudski život.
Njegova cijena je jedno, ako živite u civiliziranoj zemlji, i sasvim drugo ako ste, na primjer, izbjeglica iz Sirije ili bilo čiji tuđi državljanin u Turskoj.
Piše: N. Babić/LOGIČNO.NET
Turski sultan, kao i prije petsto godina, nastavlja veliku trgovinu ljudima.
Tamo je nedavno Recep Tayyip Erdogan, silno uvrijeđen činjenicom da je netko slučajno, čak bi se moglo reći u pristojnim količinama pokosio njegove hrabre janjičare, opet otvorio trgovinu ljudima. Štoviše, masovnu. Ti su janjičari izginuli u Siriji, na teritoriju neovisne i suverene države, a osim toga, bili su u istim borbenim formacijama s vrlo lošim bradatim momcima. Ti se ljudi u tisku civiliziranih zemalja danas nazivaju “umjerenom sirijskom oporbom”, ali koncept se promijenio nedavno.
Prije nekih 15 do 20 godina bi ih nazvali teroristima, bez pretjerane ljubaznosti, jer to stvarno jesu. I ne samo da bi hi tako nazvali, već bi protiv njih vodili bespoštednu borbu. To su isti tipovi koji su proglasili rat Sjedinjenim Državama, raznijeli američka veleposlanstva, američki razarač u Jemenu i srušili se s avionima punim putnika na tornjeve Svjetskog trgovinskog centra (WTC) u New Yorku.
Ali to je bilo davno. U Siriji su ti isti tipovi “borci za slobodu sirijskog naroda od krvavog režima Bashara Al-Assada”. U principu, ovi se momci uopće nisu promijenili. Sve su to isti banditi, navikli u velikom broju pljačkati i ubijati. Samo su proveli proces „rebrendiranja“, mijenjajući inkriminirajuće ime i oznake. Ali i to ne pretjerano. Tek toliko da se zamijeni jedna riječ u imenu organizacije i boje na zastavi.
Ali malo odstupam od teme. Kao što je već spomenuto, Erdoganovi janjičari i “umjereni opozicionari” su odlično prihvatili jedni druge. U Turskoj su čak morali isključiti Facebook i Twitter i “provjetriti zrak” na službenoj razini uz glasna i zastrašujuća obećanja o osveti. Iako je većina tih obećanja jednaka nuli, ima i vrlo konkretnih, a ona, što je zanimljivo, nisu usmjerena protiv Sirije ili Rusije.
Recep Tayyip Erdogan je najavio otvaranje granica prema Europi za brojne izbjeglice i migrante koje su se nastanili u Turskoj. Izbjeglice su u Tursku došle ne samo iz Sirije, već i iz došao Iraka, gdje su, kako se čini, Sjedinjene Države davno dovele slobodu i demokraciju lokalnom stanovništvu.
Te su izbjeglice sigurno ljudi. Nisu životinje, ni stoka, ni biljke. Ipak, u ovoj situaciji, ovi ljudi su taoci Recepa Tayyipa Erdogana i njegovih robovi, kojima je sultan slobodan raspolagati kako želi.
To si ljudi u Turskoj općenito obespravljeni i doslovno preživljavaju, a nedostaju im i hrana i lijekovi. Znakovito je da većina tih izbjeglica nije bježala iz Sirije od režima “diktatora Bashara Al-Assada”, već upravo suprotno, od onih vrlo prijateljskih turista i civiliziranih dečki, od “umjerenih opozicionara”.
Erdogan je odavno shvatio da ove stotine tisuća ljudi vjerojatno ne predstavljaju problem državi, već prednost, jer za njihovo održavanje nije potrebno puno novca, ali možete ih koristiti kako hoćete, uključujući i kao alat za ucjenu.
Svi se sjećaju izbjegličkih tokova koje je naš prijatelj Recep prije nekoliko godina poslao preko granica svoje zemlje prema Europi. Ogromne kolone ljudi kretale su se europskim cestama i preplašile su vlade europskih država. Nitko nije znao što učiniti s ovom hordom, čime je hraniti i gdje je smjestiti. Europske vlade počele su se svađati, pokušavajući okriviti za što veći broj tih izbjeglica svoje susjede. I što je izvanredno, često su se ti izbjegličke kolone sastojale uglavnom od mladih i zdravih muškaraca, arogantnih i nasrtljivih. Bilo je potpuno nerazumljivo gdje su nestale sve žene i djeca.
Tada u Europi nisu posebno provjeravali sve ove nesretnike, za što su kasnije morali platiti Europljani. Vjerojatno se već tada moglo barem provjeriti imaju li modrice na ramenu od jurišnih pušaka i slične suvenire iz borbi protiv sirijske vojske, ali to nitko nije učinio.
I val terora je preplavio Europu, budući da se za znatan dio tih izbjeglica pokazalo da su ne tako davno u Siriji odsijecali glave vojnicima i civilima i silovali žene. Recep Tayyip je, naravno, dobro znao tko si ti ljudi, a njegova desna ruka, moćni šef obavještajnih službi Hakan Fidan i danas ima spiskove onih koje je trebalo dočekati i otpremiti do sjeverne Sirije. Ipak, poslao ih je kao izbjeglice u Europu, posve namjerno, kako im život ne bi izgledao baš siv.
Sjećate li se kako se tada uspješno cjenkao sa šefovima zemalja Europske unije kako bi zatvorio granicu za izbjeglice i za to dobio milijarde eura? A tko kaže da se ovaj jednostavni trik ne može ponovo primijeniti?
Konačno, Recep Tayyip Erdogan ima dovoljno robova, to jest izbjeglica, za tri Europe i samo stvar koji će iznos tražiti.
Ali nije ne sve u materijalnoj dobiti. U ovom slučaju Erdogan će imati još veću korist od zemalja Europske unije, koje će, od paničnog straha pri sljedećoj invaziji izbjeglica, odmah Siriju i Rusiju osuditi za “nečovječnost”, usprkos činjenici da su upravo „Prijatelji Sirije“ napravili sav nered na Bliskom istoku, igrajući se sa Sjedinjenim Državama, zaljevskim monarhijama i Turcima, čiji je sultan glavni krivac za “invaziju”. Naš „prijatelj“ Recep, kao i oni prije petsto godina, čije portrete drži u carskoj palači u Ankari, uspješno prodaje ljude poput stoke.