Dvadeset pet godina su nas različitim vježbama pripremali i uvjeravali kako je ujedinjena Europa jedina svjetla točka budućnosti njenih naroda.
Piše: Emil Karamatić/BHRT
Kada smo, mi na Balkanu, naučili prve lekcije i kad smo mogli reći da je vrijeme da dahnemo dušom, jer krenulo nas je, odškrinula su se i vrata Nato saveza – no, preko noći shvatimo da vrag nikad ne spava.
Izlaskom Velike Britanije iz Europske unije sve je izglednije da će nas u narednim godinama, naravno, dok ne skapamo od straha, kako i dolikuje balkanskom čovjeku – sa raznih strana, posebno intelektualnih, upozoravati da je ujedinjena Europa u velikoj opasnosti a i da nije baš onako svijetla kako su pričali davno preminuli političari iz devedesetih godina.
Uz malo objašnjenje, mjesta čuđenju ne bi trebalo biti.
Čovjek je takav. Gradi iz dva razloga. Da se jedno vrijeme ima čemu diviti i na kraju da bi predmet divljenja srušio.
Na vrhuncu svoje moći, početkom osamnaestog do konca devetnaestog stoljeća na Britanskom dvoru, prije bilo kojeg kraljevskog obroka važno je bilo napomenuti kako je to imperij na kojem sunce nikada ne zalazi. U dvadeset četiri sata barem u jednom djelu imperija sijalo je sunce. Činili su je dominioni, kolonije, protektorati, i druge zavisne teritorije kojima je vladalo ili upravljalo Ujedinjeno Kraljevstvo.
Kad imaš nekoliko stoljeća takve povijesti, logičnije bi bilo pitati se – otkud Britanskom imperiju volja da izdrži skoro pet desetljeća u bilo kojem savezu a da saveznici nisu u podređenom položaju.
No zabrinutost nad sudbinom Velike Britanije ne jenjava. Smiješno, zar ne?
Povjesničari kaže da su svi imperiji propali. Koliko je očigledno da novi nastaju toliko je očigledno da Britanski propada. Ali treba uzeti u obzir najvažniju činjenicu.
Ni jedan imperij nije preko noći nastao tako da neće ni preko noći nestati. Za one koji nisu simpatizeri Britanskoga carstva bit će to dugo čekanje.
Što je s nama u Bosni i Hercegovinu u cijeloj to priči oko izlazaka i ulazaka u Europsku uniju?
Hrvati kao konstitutivni narod u Bosni i Hercegovini koji preko Republike Hrvatske imaju i državljanstvo Europske unije, u ime svi ostalih državljana BiH su provjerili kako domoljublje ili patriotizam izgubi svaki smisao kad se nastanite i počnete živjeti u nekoj od bogatiji država Europske unije.
Jedna od glavnih spoznaja.
Europska unija i njene članice su na istom mjestu za razliku od sve većeg broja Hrvata koji svoja rodna mjesta pomalo zaboravljaju. Hrvatski primjer izgleda kao pokazna vježba za sve ostale pripadnike naroda u Bosni i Hercegovini.
Hrvati kao predvodnici, zatim Srbi i Bošnjaci, svi će ući u Europsku uniju, međutim bojati se da Bosna i Hercegovina neće nikada.